Ništa ne znam. Tri doktora, tri različita mišljenja. A Luka izgleda kao sasvim zdravo dijete, nema temperaturu, grlo mu se smirilo, nema više bijelih naslaga...došlo mi je da ga uzmem za ruku i odvedem kući...
Izvadili su mu krv baš za tu pretragu koja potvrđuje ili odbacuje sumnju u mononukleozu, ali , naravno, doktor popodne nije imao vremena...vidjet ćemo sutra.
A mali je tužan, leži u boksu za malu djecu, noge mu vire iz krevetića, ne može se namjestiti ko čovjek.No, bolje i tako, jer je sam u sobi, izoliran od ostalih zaraznih ili manje zaraznih odraslih...ima i svoj mali kemijski WC, tako da ne mora ići niti u veliki zahod...kad smo mu Dora i ja došle popodne u posjetu morale smo navući zelene kute i maske na lice...jer se mora i to je dobro..
Ali, ljudi moji.
Sinoć, kad sam došla do mosta, shvatila sam da nemam karticu za besplatan prelazak, to mi otočani inače imamo...pusti me čovjek na naplatnoj, ali sam morala odmah ići napraviti novu...(A di sam ovu izgubila, to sam Bog zna, jer je nema potrebe vaditi iz auta, uvijek je na istom mjestu...)
Kako to izgleda?
Kontejner, ali uređen - sve pet. Dvije male kancelarije, u jednoj tri ( 3 !) kompjutora, žena paralelno radi na dva dok unosi i provjerava podatke. Grijanje radi svom snagom, termo peći valjda, klima je isključena, ali je tamo...za ljetne mjesece...papira ne fali, stolice isto tako, onako zgodne anatomske...u drugoj kancelarijici isto PC, pa radio, pa TV...da ne bude dosadno...toplo za popi****!!!
I znam koliko tete na naplatnim kućicama imaju plaću, a nemaju više od SSS..rade onako...jedan dan ujutro, jedan popodne, pa noć, pa dva dana slobodno...Istina, ljeti je katastrofalno sjediti u onim kućicama, mislim da nije ugodno udisati osam sati one ispušne plinove "stani - kreni"...zimi pak bura...pa rizik pogrešaka i plaćanja iz vlastitog džepa...
Ali, kad završi smjena, ide se doma, ne razmišlja se o poslu do sljedeće šihte...
Povlačim paralelu sa riječkim KBC-om, a znam da je zapravo u svim bolnicama isto sranje, jer nema drugog izraza.
Zgrada Infektologije, iliti Zaraznog odjela, spojena je na zgradu Psihijatrije, a prva je do ulazne rampe za KBC. Žuta, stara, oronula, parkirala sam se iza nje, jedva, jer kronično nema mjesta za parking, skoro upala u neku napola pokrivenu šahtu...a ispred mene stari vešeraj, otvoren, bez svrhe i funkcije, ostava za stari namještaj...a njega, Bogu hvala, tamo ne fali...
Izvana - katastrofa! Zidovi se ljušte, sve je posivilo, nazire se kamen ispod fasade.Unutra onaj prastari mramorni pod sa točkastim uzorkom, svaka druga sijalica ne gori...jedan manji dio je svježe obojen, ali onaj stari-ljudi moji, nekakve mreže vire iz stropa, ma, stropa na tom dijelu ni nema...ako Bog da da uspijem, poslikat ću to malo sutra, pa da vidite da ne pretjerujem...kancelarija docenata i profesora...ležaj za pregled bolesnika, ormar - prastari - sa priručnim lijekovima, na svakoj polici uredno razmaknuto, po par komada od svakoga...tek toliko, da čovjek ne kaže da baš ničega nema...svaka stolica svoje vrste, ajde, doktori imaju ipak neke, nazovi anatomske....
Vrhunac svega je ono što ja ne mogu shvatiti, ali NIKAKO.
Kako u Krku, na RTG-u i UTZ-u, kako u Dječjoj bolnici Kantrida, kako u svim "državnim" ambulantama i poliklinikama - a ona riječka, ja ne znam kako se više drži - svi ti liječnici nalaze i dalje uredno tipkaju na prastarim Olympijama, pisaćim strojevima, koji su odavno i pradavno dali svoje...evo, jučer, dok je docentica pisala Lukin nalaz od desetak redaka, tri puta je dizala poklopac sa mašine i namještala vrpcu...da li uopće još postoje te vrpce u Narodnim novinama?
Ma, znam da opet pucam u prazno i da žvačem već ispljunutu i nepopravljivu temu...ali, da li je zbilja moguće da su neke tamo Hrvatske ceste toliko važnije i pametnije da njihovi djelatnici rade u idealnim uvjetima, a ovi o čijem radu i savjesti ovise ljudski životi, moraju raditi u ovakvima?
Da li je zbilja potrebno i pravedno (pazi ti mene, ja o pravdi!!), da SSS sprema na sjedećem poslu naplatničara u kućici na mostu ili na auto-putu, ima skoro pa dupli osobni dohodak od medicinske sestre koja jurca od jutra do sutra i o čijem radu ovisi puno toga u zdravstvu?
Jel' most, auto-put i osobni automobil tolika svetinja da im se pruža tolika i takva dužna pažnja tehnologijom koja će u zdravstvene ustanove ući, po današnjoj brzini, nikada??
Ne razumijem. Ja se divim tim ljudima u našem javnom zdravstvu. Gledam tu docenticu, energičnu ženu koja ne da da joj izmakne kontroli niti jedno slovo, koja telefonski prati situaciju na drugom dijelu grada, daje savjete onima kojima po svojoj dužnosti to ne bi trebala, a koliko je takvih? istina, nađe su tu i tamo poneki kardiolog Šimić, ali nema takvih puno.Na sreću, onih prvih je puno više, jer da nije, u ovakvim uvjetima u kakvima rade, i za ovu crkavicu za koju rade, a sa toliko godina školovanja...e, to je za popi****.
Pa onaj Zavod za zaštitu zdravlja, na Mlaki...pa strah te samo kad pogledaš prema toj zgradi...Hitna pomoć na Sušaku, gdje idu svi kardiološki problemi...katakomba, očito bivše sklonište, od ulaznih vrata, pa po rasporedu prostorija...ono tamo je tek katastrofa...a još veća kad vidiš u filmovima kako to vani izgleda...nemaju ništa, sve uvijek izgleda kao improvizacija u ratnim uvjetima, kao da je netko na brzinu sklepao poljsku bolnicu...
I za kraj, Dječja bolnica Kantrida...a pokraj nje se gradi velebno bazensko zdanje...nemam ništa protiv toga, dapače, treba i sporta, ali, ljudi moji...pa svi znamo za riječ prioritet!!
