04.srpanj.Ne zato što Amerikancima puno znači.
Trebao bo značiti i nama.No, očito više ne živimo od turizma, jer, kako kažu, popravilo se stanje u financijama, pa se pravi rebalans budžeta, pa će višak novčića dobiti najprije zdravstvo (??), pa onda ostali.Živi bili pa vidjeli.
Nego, vraćam se ja na 04.srpanj.Utorak.Plaža.Prazna plaža.Razlegle se dvije tete i ja, na pristojnom razmaku od po pet metara, pa pozaspale.A zaspati možeš samo ako je oko tebe tišina.I bila je tišina.Ni djece, ni odraslih, kafić, dvadesetak metara dalje, prazan.Tu i tamo netko ispija kakvu kavicu ili piće.Pogled na ostatak plaže daje za zaključiti da nešto nije kako treba.
Dakle, naš dvomjesečni turizam pretvorio se u vikend-turizam.Počinje petkom popodne, a završava nedjeljom predveče, kada ljudi okupani suncem, morem i inim, sjedaju u automobile i putuju nekakvih dvjestotinjak kilometara k'o da idu na drugi kraj svijeta.
Ugostitelji se u čudu pogledavaju.Razmišljaju o tome kako će im nekakva financijska inspekcija uletiti jednog od onih sedam dana kad budu stvarno imali posla, prebrojati kasu pomnožiti sa trideset i opaliti porez.Uzalud će biti uvjeravanja da posla nije bilo do praktički jučer, ali eto, čist račun - duga ljubav...
Čudne neke turiste imamo ove godine.Vole se cjenjkati.Onako, zapravo.I to ne samo na placi.Vole oni i plaćanje u vidu razmjene dobara, lova ne igra ulogu...ti meni apartman, ja tebi tri gajbe pive.Nikako Žuje. Ni Karlovačke.
Mijenja se jaaako puno novaca.Sve po deset eura.Ako bi netko i promijenio dvadeseticu, već mu prilazi bolja polovica i upozorava da im je deset dosta i previše. Tu i tamo zaleti se netko sa naših prostora, pa bude toga i više, ali vrlo rijetko.Kafići, koji su inače puni tijekom cijelog dana, sada imaju tu privilegiju samo ujutro i navečer.Ostatak dana - prazno.
Nije krivo vrijeme.Ljudi bauljaju, šetaju, leže na plaži, a i kupaju se bez obzira na oblake i hladno more.Ali sve svoje donijeli su sa sobom.Poučeni iskustvima.
Imam dojam da poneki pola godišnjeg odmora provedu hodajući od mjenjačnice do mjenjačnice, od restorana do restorana, sakupljajući informacije o što povoljnijem tečaju i što jeftinijoj ponudi.I točno znaju gdje je što koliko skupo i gdje se najviše isplati mijenjati novac.Maheri.
Ne znam, ruku na srce, ako nemam para, onda nigdje ni ne idem.Nema smisla.Uživati godišnji sa stalnim opterećenjem hoću li potrošiti dvije kune više ili manje, priznat ćete, i nije nešto.Radije sjedim doma, ili odem negdje na dan,dva.Pa se lijepo, k'o čovjek naklopam, nauživam, a ne slušam kako mi crijeva krče čekajući švedski stol od doručka do večere.
Primijetila sam, a i sami konobari iz hotela to kažu, da hotelski gosti uredno ujutro u obližnjem dućanu kupuju kruh, namaze i najviše piće.Konzumacija u hotelskom restoranu svodi se na vodu.U sobama je već drugačije stanje.
Još uvijek nema nikakve zabave navečer.Žalosno.
Eto, upravo slušam kako je pametna politička svita zaključila da su Brijuni u katastrofalnom stanju.Ma, neeee.Kako to??
Znači, počinje: najprije zaključak, pa priča, pa tesanje po medijima, onda će raspisati natječaj za koncesiju, koju, naravno, neću dobiti ni ja ni nitko od prisutnih, već...e, baš me zanima tko...I onda ćemo imati opet puno mjesta za polo terene, za golf terene, za slikanje divota i blebetanje o prirodnim ljepotama najrazvedenije obale na svijetu...
Jel' godspoda još uvijek misle da smo takve ovce da ne kužimo uigrani sistem nakon bezbroj ponavljanja? Ili su toliko samodopadljivi da jednostavno uživaju u preslušavanju samih sebe i svojih umotvorina, vjerujući do su i opet ispali pametni i da nitko neće shvatiti što su napravili?
Ma, ne ljutim se, samo razmišljam, meni ni u džep ni iz džepa...na žalost to je ta letargija koja vremenom uhvati čovjeka, narod, pa više ni na šta ni ne reagira....
Idem mijenjati novce.Moram doći na vrijeme da se slučajno ne bi red i gužva stvorili pred mjenjačnicom..mo'š mislit...
Pozdravljam Vas, ljudi moji.
