Ovako: nedavno sam pisala o tome kako me čeka posao u kiosku Tiska, i kako mi to teško pada iz nekih mojih razloga...ono, s konja na magarca...no, dobro, što je - tu je...prožvakala sam to nekako...valjda...i nemojte me kudit, kad pročitate sve će vam biti jasno.
Prekerasno mjesto...u šumici, iznad teniskih terena, na ulazu u hotel Beli kamik...malo više, ulaz u Autokamp Njivice...stršljena ko u priči, naravno, hrast je tamo...ne jedan...obada još i više, ali ne dirajte ih, pa neće ni oni vas...mravi, ma ljubčeki moji mali...da mali...ono, pol centimetra...ali već se mi dogovorimo...ja njima kažem "nema na novine!" i onda oni odu...i ostanu živi...Naravno, mama ne bi doslovce ni mrava zgazila...
Kućica lijepa.Smeđa.Tamno-braon.Stakla na sve strane.Izvana, naravno, aluminij.Lanjsko punjenje silikona je popustilo.Vrata su također popustila pred vlagom, solju i, naravno, vremenom.Lokoti su poprimili nekakvu ruzinavu bojicu, zainatili se pa neće van iz ležišta.
Nije važno što cijeli kiosk malo nahero stoji...dobro je to, jer kad pada kiša, pa kad vodica uđe unutra, curi s jedne strane pravo na drugu, prema vratima...pa odmah i izađe van...sva sreća, jer da kiosk stoji ravno, bilo bi i lokvica, blago meni...
Ima mjesta unutra, ima...ispod lesonitnih ploča koje se nekim čudom još uvijek drže, mrvi se šperploča...svugdje...a kako je zima bila duga i vlažna, tamo su si utočište našli razni mali ljubimčići i izlegli svoja jajašca....milijuni bijelih, slatkih malih jajašaca...tek kad se beštijice izmigolje, ajme veselja!!Jerbo, za sada se još ne zna što će iz njih izići...jedva čekam i pomno pratim...
Ima ladica, ormara, polica...svega ima, baš je pet...ali nema plitica, kutijica i ostaloga u što bi se eventualno moglo strpati ono brdo pridošlih žvaka, bombona, lizaljki, upaljača i inih sitnica...dakle - improvizacija...
Ima papira, brdo jedno...svaki dan cijelo malo knjigovodstvo i računovodstvo, nekoliko izvješća o stanju svega na zalihama...ali registratore, nedajbože bušilicu ili heftalicu...ma nema šanse dobiti, to je već nemoguća misija...a kamo lli olovke, gumice, crvene kemijske, selotejp,nedajbože kakav marker...dakle - improvizacija, kupovanje, donošenje od doma...
Ako imaš sreće, netko se lani zeznuo, pa ostavio kalkulator, koji je na baterije, a baterije moraš sam kupiti...i tračice sam kupiti, jer inventura je ipak preglednija ako nekakve zbrojeve imaš na vidljivom mjestu...znalo se zbrajati i na mobitel...improvizacija...
Ima i četiri veeeelika stalka za novine, plus ono okruglo čudovište za razglednice...s tim sam si lani skoro uho očupala kad mi je zapelo za naušnicu...a jesam glupača!Pa šta nisam mogla znat da djelatnice Tiska ne smiju nositi naušnice???
I onda lijepo ta četiri stalka fino nakrcate tiskovinama, jer se moraju prodati po sistemu "viđeno - kupljeno", pa ih svako jutro, oko 7, a možda i prije gurate, nosite, vučete, natežete van, a onda poslije unutra...naravno preko šodera i skalica, oko stabala...pa i onaj za razglednice...a taj je najzgodniji, vrti se ko ringešpil...
A pošto nema rolete za spuštanje, jer nekada daaaavno kad je kiosk napravljen to još nije postojalo ni u najluđoj mašti, onda lijepo i sve novine koje ujutro poslažete na tri metra dužine, opet unosite unutra, pa ujutro opet, pa tako tri mjeseca bez prestanka...
Najveće veselje je kad zapuše vjetar, ili pljusne kiša...ihiiiiii, nema boljega...a jesam tuka, pa šta nisam mogla kupit par metara najlona pa to lijepo pripremiti...i improvizirati???Mislim, stvarno mama...
I za kraj stvar koju ne bi trebala ni spominjati jer nije spomena ni vrijedna.Nema stuje.Zapravo, lažem, ima struje svako veče kad se upali javna rasvjeta.Jer je hotel cijelih dvjesto metara udaljen, pa se to ne može napraviti...Tako, jedva čekam da zamrači ranije radi, recimo, oblaka, pa da struje bude od 19 do 24, kad se javna gasi, a ne samo od 21 do 24...
Tako.Tko je rekao da bi se moglo slušati radio?Ili eventualno uključiti ventilator koji sam si još lani kupila za bivši kiosk, kad aluminij zakuha na jedno +60?? I još ona stakalca okolo...to tako fino hladi, taj efekt staklenika...a moraš biti bistar i koncentriran, zaboga, pa radiš s lovom, s ljudima, s papirima...
Šta će ti zahod, ženo božja?Ko je vidio pišat, a kamo li što drugo 7,8, 9 sati?A jesi kokoš kad ne možeš toliko izdržat??Ili, ako si baš hrabra, odi, ostavi sve vani, da te kradu, ali to ćeš sama i platit...jer poslali smo ti jučer okružnicu u kojoj te upozoravamo na sve učestaliju pojavu "drskih krađa, zdipi i bježi!"
I što se ja, u ostalom, žalim???
Nije važno što druge tete imaju klimu.
Nije važno što druge tete imaju rolete, pa ih samo lijepo spuste i zaključaju.
Nije važno što mi ne plaćaju dvokratno.
Imat ću viška sati, pa će me vodit još par dana kao da radim, šta bi htjela.
Meni bar nije dosadno.Ni hladno.Imat ću fanjske muskule do kraja sezone.
I bit ću sva upišana.
Ili pokradena.
I radit ću inventuru svakog zadnjeg u mjesecu.I koliko god meni bude sve štimalo, oni će opet naći nešto čega nema.Pa ću ja to platiti.A bolje i to nego da mi nađu višak, pa mi ga otmu.
Jer pravilo je firme: višak otimaj, a ako se to pokaže kao manjak sljedeći mjesec (tzv.knjigovodstvena pogreška), onda moraš platit...vrlo jednostavan način za izvlačenje firme iz stečaja...zaposli brdo sezonaca, pomnoži njih puta par stotina kuna manjka...i eto pozitive!!!
Ali, jebeš manjkove....imam ja plaću 2.300 kuna, a vi mislite!!!!
Eto, kad sam to jučer pričala mojoj najdražoj mami, s gnušanjem mi je rekla da mi "ni jedan posao ne valja..".Rekoh, dođi, majko, budi sa mnom jedan dan, pa vidi kako to ide.I onda si lijepo uzmi tu lovu koju oni plaćaju i veseli se s njom koliko ti drago.znam da ima ljudi koji rade i za puno manje, u puno gorim uvjetima...ali mi je potpuno jasno zašto Tisak svake godine sve teže i teže nalazi sezonce...stariji neće jer ne mogu fizički izdržati, a mlađi za manje odgovornosti rade puno isplativije poslove...konobare, voze, dilaju..ma ne, bukiraju brodove...i tako.
I, u ostalom, ako ćemo već i o toj plaći...kakva je to pravda da ja i jedna druga teta koja ima normalnije uvjete, dobivamo istu lovu?
I sad, uzmi ili ostavi.A uzmi, jer nemaš izbora.
I think pink.
I misli na to kako će i to proći.
I uvjeravaj samu sebe kako ima i gorih stvari.Jer fakat ima.
U veselju i radosti postignutom crvenom bojom, napola kuhane grancigule, konačno okupana u moru, doduše prije vani nego unutra, puno vas pozdravlja i tisuće poljubaca šalje vaša majka.Majka44.
PORUKA CLAIRVOYANTU
DOBRODOŠAO, DOBRO SE VRATIO...ajde, pusti komentare u promet, bar da mi tebi pričamo, tu i tamo...molim te...:))
