Dizanje u pet.Pvi dan škole.Jutarnje maltretiranje i zapikavanje.Bježim u 7.Do 8 po svim užancama i pravilima moram bit u KBC-u.
Gužva po cesti k'o da je sutra gotovo.Zauvijek.Utrke.Nije važno tko vozi, što vozi.Iza mene žena u Matizu, sa djetetom na sredini između dva sjedala, nezavezanim, ona također.Zalijepila mi se, kako ja volim reći, "za guzicu", vidim joj boju očiju.Izlijeće svakih par minuta u nemogućim situacijama, htijući me prestići.A vidi da ne može.Mala se smije.Mislim si, glupačo, bit će ti smiješno kad ti kroz šajbu izleti ako ovako nastaviš.Dajem se što više desno, jer, ako ona neće mislit na dijete i sebe, onda moram ja.
Na prvom semaforu, na Plumbumu, žena izvede manevar prebacivanja iz trake u traku, uz sveopću škripu, trubljenje, kočenje drugih i odeeee.Valjda je stigla tamo i nazad...
Na Piramidi čep.Čep i gotovo.I ni makac.Koordinirana akcija napada na centar Rijeke iz svih pravaca.Odozgo, odozdo, sa strane i popreko.Isto vrijeme koje treba od Njivica do ulaska u Rijeku, potrebno je da bi stigao od Piramide do Školjića, cca 2 kilometra.
A, pazi sad! Urban Jungle.K'o na igrici...
Lijepo u lijevoj traci ulazim na Školjić, sa desne strane iz pravca Orehovice, Banskih vrata stiže crni Seat, ZG registracija, vozimo paralelno desetak metara i onda odjednom - BUM! -
nosi teta mene pravo na pumpu...Ničim izazvana.Ma super!!!!!!!

I naravno, stajem iza nje, izlazim van, samoj sebi vrištim iznutra "SABERI SE!!!!!", ali onaj adrenalin ne da, još kad vidim registraciju, znam nije OK, ali popizdim...Jel' se ja tak po Zagrebu rajfam?Bez žmigavca i na guranje?
Žena plava, ušminkana, vrište markice i parfemi.
..otvara vrata i blene u moj lik bez djela..."A kaj ću ja sad?Pa nisam ja kriva..."
Inače, službeni auto vozi, ima kolegicu sa sobom, koja nije ni u malo boljem stanju...šok...
a munjena mama se narogušila..
.Vidim, ako dreknem, bit će još i gore...

Došla je na sastanak u banku.Pa je zvala dečka koji se i inače brine o voznom parku riječkih vozila iste banke da dođe po nju, jer "ja ti više nisam za niš, a kamo li za vozit!Ja ti ni ne znam di sam!"Dečko Riječanin, skroz faca,
vidi da tu može još bit i čupanja, pa smiruje situaciju, pita 'oće li zvat Policiju."KOGA? NEMAŠ NEKOG PAMETNIJEG,TKO ĆE RADIT MANJE PROBLEMA?PA MORAM I STIĆ JOŠ NEGDJE DANAS..."Super, to su i čekali...On će seata ispolirati, ja ću ulubljenje izvući i žmigavac kupiti.S parama koje je teta izvukla iz lisnice.Iliti takujina.

Valjda će biti dosta.Žmigavac je oriđiđi 200,00 kuna, falši oko 70,00...kad zbrojim majstora koji neće naplatit to što će napravit, još sam dobro i prošla...
Eto.Ne može mama proć neopaženo.Nema šanse.Tako.Sada moja kanta još više sliči na kantu.Jebemumaterisvepospisku, pa kud uvijek na mene.Em sam magnet za glupe muškarce, em sam prijemčiva za psihodelične prosjake, a sad još i za kojekakve vozače...Vozačice!!!Stvarno ženama ne treba dati volan u ruke...

Obavila doktora.Obavila matični ured.Obavila šetnju i napasla oči po robnoj kući.Na "Transjugu" (pardon "Transagentu") pisalo je + 24 C u 10:55....kanta je bila na suncu prije toga...
Kažem što sam i prošli put rekla:
EEEE, NE'Š ME VIDIT TAKO SKORO!!!! OVAJ PUT ZA OZBILJNO!!!
Voli Vas svih Vaša mama:)))