11.05.2007., petak

izlet u zagreb Dugo me nije bilo među vama, drage moje blogerske prijateljice, i hvala vam na riječima podrške i zabrinutosti kojom ste popratile moju šutnju. No, nije riječ o depresiji (doista), već jednostavnom nedostatku vremena, a i nekim problemima s internetskom vezom u zadnje vrijeme (nešto ne radi na fiksnom računalu, već samo na ovom prijenosnom, a to je često kod najdražeg, tako da zapravo i nisam on-line, kako bi rekli profi internauti:)))) Kod nas su se neke stvari ipak sredile - E. je skinula gips prošli petak, sve je uredno sraslo, nije se previše žalila, i danas već hopše po vrtiću kao nova. Da, i dalje ide u svoj stari vrtić - tako će ostati do kraja ove školske godine. Jutro je pametnije od večeri, a ja mislim da ću do jeseni imati vremena o svemu dobro razmisliti, raspitati se o mogućnostima koje mi se nude u blizini. A i tete će sad sigurno biti pažljivije s mojom princezicom. U to sam uvjerena. Ona je presretna što je ponovno među svojim vršnjacima, prijateljicama, a ne samo s mamom, tatom, braćom i bakom - već je pomalo postala nihilistična. Na konačnu kontrolu idemo u ponedjeljak, ali vjerujem da će sve biti u redu, jer se nije žalila na bolove u ruci, a normalo je aktivna. Što se Najdražeg tiče , tu sam prihvatila devizu: što ne možeš promijeniti, prihvati. Znam da se i sam dovoljno ždere i preznojava - pa ako će trebati promijeniti i posao - bože moj, ima ih dovoljno za informatičare. Zar ne? Jedino nećemo više biti tako mnogo skupa, i tako ležerno organizirati naš obiteljski život. No, za utjehu danas me vodio sa sobom u Zagreb. On poslovno, a ja zbog užitka. Drage moje, ne mogu vam opisati kako sam se ugodno osjećala znajući da imam tri sata samo za sebe - i to u Zagrebu! Večer prije, na telki sam načula da se odvija Zagrebački sajam knjiga. Odmah mi je to pobudilo znatiželju. Krenula sam u knjižarski "krusaide". Iz garaže u importaneu, polako smo po doista ljetnim temperaturama, prošetali ugodno hladovinastvom Gajevom do odredišta moga Najdražega, a onda sam krenula vlastitim putevima do Zrinjevca, pa malo U Naf-naf (nisam ništa trošila - sve sam sačuvala za knjige!), nakon napasanja očiju, krenulo je pojenje duše - u Profilovom megastoru gužvica baš po mom ukusu - vrzmaju se novinari, pisci, urednici (vidjeh Jergovića, Popovića, urednike Frakture - moje studenstske kolege - odslušah jednu promociju - kupih pet knjiga - Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika u izdanju Matice Hrvatske za 12 kuna !!!!, nešto stručne i metodičke literature, dva romana za dušu - i onda van na sunce, zrak, u šetnju.... Baš sam uživala. Svratila sam još malo do Benetona i Sisleya, ali zasitila sam se gledanja uglavnom istih krpica - pa sam krenula u susret dragom mužiću koji je eto završio poslić, te smo sjeli u duboki hlad Arheološkog muzeja, a prelijepu i mirnu terasu - popiti kavu za - 27 kuna. Da dobro ste pročitale - dvije kave 27 kuna. Smrzi smo se. Ne od hladovine, od cijene. Doma nas je dočela uobičajena gužva. Draga svekrvica skuhala je ručak, ljubim svoju svekrivu (jer bez nje bih stvarno propala), no to je tema za neko novo razglabanje, tu među vama, drage moje prijateljice. Želim vam puno poljubaca, sunca i vedrine duha. Vaša Majčica

- 21:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #