Bracno posredovanje oglasi - Brzog datiranja
petak , 21.12.2018.Agencija za bracno posredovanje
Click here: Bracno posredovanje oglasi
Vi odlucujete koga zelite da upoznate. Izdaje se na duži rok.
Kad sam ostala trudna, ostao je zatečen. Webmasters, les publicistes et les réseaux publicitaires d'évaluer votre site Web qui se basent sur l'estimation de rang alexa de votre site ou un journal en ligne. Učlanjenje lično u našim prostorijama ili elektronski.
BRACNO POSREDOVANJE - Raspolaže sa više hiljada članova na svim kontinentima.
Les en-tętes HTTP de mondclub. Ces types de liens appelés liens nofollow. Vous devez également ajouter la balise nofollow aux liens, vous pensez qu'il n'en a pas besoin. Les liens sur les autres sites sont appelés lien externe. Vous ne devriez pas avoir trop de liens externes sur votre site Web. Sinon cela affectera votre site Web négativement. Il est trčs important d'utiliser des photos sur votre site Web pour faire apparaître les principaux concepts de votre site Web. Cela augmentera votre nombre de visiteurs potentiels. Les moteurs de recherche comprennent les images par leurs balises alt. S'il n'y a pas de balise alt, le moteur de recherche ne comprend rien de l'image. C'est pourquoi vous devez utiliser la balise alt sur toutes vos photos, que vous utilisez dans votre site Web. Il est crucial d'utiliser la balise alt et de s'assurer que les moteurs de recherche savent de quoi vous parlez. Title Count Out Domain Count 2 Title Link Count 1 In Domain Count 13 PopURL Count 15 Informations sur la propriété intellectuelle Le domaine est soit vous ou l'ID de votre entreprise dans l'Internet, lorsque vous appliquez pour vous connecter ŕ Internet, ils vous donneront numéro de protocole. Cette adresse IP appelée Internet Protocol Number. Chaque périphérique connecté ŕ Internet possčde un numéro IP. Chaque ordinateur doit disposer d'un numéro IP pour se connecter ŕ d'autres ordinateurs. Par exemple, l'adresse IP de votre ordinateur est 217. Les autres ordinateurs vous trouvent avec ce numéro. Le domaine n'est que l'apparence de ce nombre. Webmasters, les publicistes et les réseaux publicitaires d'évaluer votre site Web qui se basent sur l'estimation de rang alexa de votre site ou un journal en ligne. Sur la chance que vous avez un site qui ont une grande renommée, les deux vous sont allés ŕ par plus d'invité et vous obtenez un avantage élevé sur les promotions que vous montrez. Nous avons découvert 20+noms de domaine. Les sites qui se situent au milieu de 2,872,403 et 2,872,383 sur le web juste avant ou aprčs mondclub.
upoznavanje devojaka za brak
Podjednaki je broj žena i muškaraca u dobi od 28god. Prostorije gde se vrše usluge su čiste, prijatne, nema gužve, čekanja ni diskriminacije. Svaki zid ima vrata - samo treba hrabrosti otvoriti ih! Kancelarija za bračno posredovanje koja ima za cilj da pronađe bračnog druga za ceo život. Klijente primamo samo uz prethodnu najavu od 1-2 dana unaprijed na tel: 052 438 212 ili mob: 098 366 104. Pogledajte naš sajt i program kao i galeriju potencijalnih nevesta za brak. Pozovite i zakažite besplatan razgovor u našoj kancelariji. Dali mi možete na ta pitanja odgovoriti ili poslati nekoliko slika od kandidata?. Identifikacioni broj oglasa: - 20111104193400 Link oglasa: Slični mali oglasi - bracno, posredovanje, upoznavanje, novom, strucni, emotivni : Useljiv nov troiposoban stan u Novom Sadu, ulica Stefana Dečanskog, površine 72m2, plus dvorište, tavan i dva parking mesta.
[Srpski gay|Larina igraonica larin chat|Karmicke veze iskustva]
Oznake: bracno, posredovanje
komentiraj (0) * ispiši * #
Pritvoren osumnjičenik za spolni odnos s djetetom i upoznavanje djeteta s pornografijom - Susret s djevojkom
Prirucnik Nasljie Pol
Click here: Pritvoren osumnjičenik za spolni odnos s djetetom i upoznavanje djeteta s pornografijom
Pojačan nadzor mjerodavnog tijela socijalne skrbi 1 Ako roditelji, usvojitelj, odnosno skrbnik maloljetnika nisu u mogućnosti vršiti pojačani nadzor, a ne postoje uvjeti za pojačani nadzor u drugoj obitelji, maloljetnik se stavlja pod pojačani nadzor tijela skrbništva. Zapisnici o izdvojenim dokazima zatvaraju se u poseban omot i čuvaju kod tajnika suda. No, vratimo se u sadasˇnjost.
Nadalje, za postojanje kaznenog djela, za razliku od prekršaja, potreban je veći intenzitet protupravnog postupanja koje se očituje u zlostavljanju, dr- skom ponašanju ili nasilju i taj se intenzitet prosuđuje od slučaja do slučaja. KZ-a, a razni oblici spol- nog uznemiravanja mogu predstavljati neko od kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa. Ako državni odvjetnik naloži prisustvovanje izvidu ili mjeri, policija će ih provesti na način kojim mu se to omogućuje.
Prirucnik Nasljie Pol - Prvo što je važno jest osigurati povjerenje djeteta, no istovremeno jasno reći koje informacije moramo proslijediti drugim institucijama — npr.
Nakladnik: Program Ujedinjenih naroda za razvoj UNDP u Hrvatskoj Društvo za psihološku pomoć, Prilaz Gjure Deželića 27, Zagreb Urednik: prof. Dean Ajduković Lektura: Dragica Nemec Tisak: Tiskara Zelina d. ISBN: 978-953-6353-21-7 CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 727662. To se prvenstveno odnosi na odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Kaznenog zakona i Obiteljskog zakona. Iskustva s proved- bom ovih zakona i nove stručne spoznaje, kao i promjene u vrijednostima našeg društva, ogledaju se u unapređivanju i izmjenama zakona, o čemu svjedoči donošenje novog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji krajem 2009. Svrha Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji vrlo je jasna: to je prevencija, sank- cioniranje i suzbijanje svih vrsta nasilja u obitelji, primjenom odgovarajućih mjera prema počinitelju, te ublažavanje posljedica već počinjenog nasilja pružanjem zaštite i pomoći žrtvi nasilja. Svrha propisivanja, izricanja i pri- mjene prekršajno-pravnih sankcija je osobita zaštita obitelji i članova obite- lji ugroženih i izloženih nasilju, poštivanje pravnog sustava te sprječavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počini- telja prekršaja. Uz sankcije, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji predviđa i čitav niz zaštitnih mjera čija je svrha spriječiti nasilje u obitelji, osigurati nužnu zaštitu zdravlja i sigurnosti osobe koja je izložena nasilju, te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Zaštitne mjere primjenjuju se radi otklanjanja ugroženosti osoba izloženih nasilju i drugih članova obitelji. Osim zakonskog uređenja područja, doneseni su dokumenti koji, prema su- vremenim stručnim spoznajama, daju dobar okvir i osiguravaju preduvjete za učinkovitu zaštitu obitelji od nasilja. To u prvom redu uključuje strateške dokumente kao što je Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji, za raz- doblje od 2008. Prvu nacionalnu strategiju Vlada Republike Hrvatske donijela je 2004. Uz to je do- nesen niz provedbenih propisa kao što su Protokol o postupanju u slučaju obi- teljskog nasilja Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti 2005. Valja istaknuti i redovito obnavljani Adresar ustanova, orga- nizacija i ostalih institucija koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji MOBMS, 2008. Ovi zakoni i dokumenti jasno pokazuju postoja- nje političke volje i odlučnost Sabora i Vlade RH, nadležnih ministarstava, osobito Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti da se nasilje u obitelji ne tolerira u hrvatskom društvu. Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji ima posebno značenje. On sadr- ži niz precizno određenih mjera kojih su se nadležna tijela dužna pridržavati prilikom pružanja pomoći i zaštite osobi izloženoj bilo kojem obliku nasilja u obitelji. Osim toga, u Protokolu je svim nadležnim tijelima naloženo obzir- no postupanje prema žrtvama nasilja i osiguranje rodno osjetljivog pristu- pa. Kad je dijete žrtva nasilja, obvezno je postupati prema načelu najboljeg interesa djeteta, što uključuje uzimanje u obzir dobi i stupnja psihofizičkog razvoja djeteta, njegovog zdravstvenog i emocionalnog stanja. Svrha je Protokola osigurati uvjete za djelotvoran, cjelovit i usklađen rad nad- ležnih tijela radi unapređenja zaštite i pomoći žrtvi nasilja u obitelji, te po- moći počiniteljima u zaustavljanju njihovog nasilnog ponašanja uz promjenu vrijednosnog sustava u cilju nenasilnog rješavanja sukoba, uvažavanja rav- nopravnosti spolova i povećavanja sigurnosti članova obitelji. Stoga Proto- kol propisuje obvezu uspostavljanja suradnje među nadležnim tijelima kroz: praćenje i izvještavanje o provedbi Protokola, suradnju i razmjenu podataka među nadležnim tijelima na razini lokalne samouprave i suradnju nadležnih tijela s drugim čimbenicima koji se bave problematikom nasilja u obitelji. Premda organizacije civilnog društva tj. Zbog toga se opravdano u Izvješću o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji tijekom 2007. Činjenica da postoji Protokol odraz je suvremenih spoznaja da je nužno osi- gurati usklađeno djelovanje različitih sektora kao odgovor na složenu poja- vu nasilja u obitelji. Za to su potrebne jasne smjernice o postupcima svakog pojedinog sudionika ili nadležnog tijela, ali koji se međusobno nadopunjuju i koji su vođeni istim profesionalnim vrijednostima. Svrha, ciljevi i okvir ta- kvog djelovanja opisane su u strateškom dokumentu Nacionalna strategija, a praktične smjernice za postupanje svakog pojedinog sudionika opisane su u Protokolu. Za neke od sektora postoje posebni interni pravilnici i upute. Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. Za to je zaduženo Ministarstvo obitelji, brani- telja i međugeneracijske solidarnosti. U suradnji s drugim tijelima nadležnim za provedbu Protokola, Uredom za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, Uredom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, te organi- zacijama civilnog društva koje programski djeluju u unapređenju zaštite od nasilja u obitelji, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidar- nosti izradilo je obrasce za prikupljanje podataka o provedbi Protokola. Obrasci su dostupni na mrežnoj stranici www. Budući da je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarno- sti bilo nositelj izrade Protokola, te je od strane Vlade Republike Hrvatske imenovano tijelom nadležnim za izradu objedinjenog izvješća o provedbi Protokola, na temelju podataka iz ovih obrazaca, ono je pripremilo Izvješće o provedbi Protokola o postupanju u slučaju obiteljskog nasilja za 2007. Izvještaj omogućuje zaključak da su posljednjih nekoliko godina učinjeni veliki poma- ci u barem dva aspekta: 1 izgradnji kapaciteta za bolji odgovor društva na obiteljsko nasilje i 2 unapređenju koordiniranog odgovora zajednice na slu- čajeve obiteljskog nasilja. Slijedom Završnih odrednica točka 2. Protokola, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti zaduženo je za predlaganje Vladi izmjena Protokola sukladno zaprimljenim prijedlozima organizacija nadležnih za postupanje po Protokolu. Ovo izvješće pokazuje da je broj prijavljenih slučajeva obiteljskog nasilja u 2007. Tako je policija tijekom 2008. Za prekršaj nasilja u obi- telji prijavljeno je 16 169 počinitelja, a bilo je 20 566 oštećenih osoba od toga 68% odraslih žena. Policija je predložila 9 833 zaštitnih mjera 4 607 obaveznih psihosocijalnih tretmana, 3 517 obaveznih liječenja od ovisnosti, 788 zabrana približavanja žrtvi, 377 udaljenja iz stambenog prostora, 233 zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju, 284 oduzimanja predmeta koji su namijenjeni ili uporabljeni u počinjenju prekršaja, 27 mjera osiguranja zaštite osobe izložene nasilju. Centri za socijalnu skrb su tijekom 2007. Od ukupno 24 497 žrtvi nasilja prema podacima centara za socijalnu skrb, u 72% slučajeva žrtve su bile ženske osobe. Od ukupno 18 645 počinitelja, 87% bili su muškarci. Veliki broj prijavljenih slučajeva nesumnjivo je posljedica nekoliko čimbenika koji zajednički djeluju: porasta svijesti u populaciji o neprihvatljivosti i kažnji- vosti takvog ponašanja, većoj spremnosti na prijavljivanje i traženje pomo- ći od strane žrtava i svjedoka nasilja, većoj osposobljenosti prvenstveno 12 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 13 policije i centara za socijalnu skrb za prepoznavanje i reagiranje, povećanju resursa za podršku žrtvama diljem Hrvatske, porasta povjerenja žrtava u mogućnost da ih sustavi zaštite, poboljšanja suradnje među sustavima i po- stojanja zakonske obaveze prijavljivanja nasilja u obitelji. U pogledu obaveze prijavljivanja, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji vrlo je jasan, jer se u članku 8. Analiza Izvješća o provedbi Protokola, iskustva iz prakse i upozorenja na pro- puste u njegovoj provedbi pokazuju da primjenu Protokola treba poboljša- ti i unaprijediti. Ono što se već sada prepoznaje jest potreba za stvaranjem organizacijskih, tehničkih i ljudskih preduvjeta za ispunjavanje zahtjeva koji proizlaze iz Protokola. No praksa pokazuje ponajviše mogućnosti učinkovite suradnje između pojedinih sektora i službi. To je moguće učiniti na tri razine: 1 unapređenje prakse unutar svih službi uključenih u suzbijanje nasilja u obitelji, 2 ubrzavanje razmjene informacija i izgradnja povjerenja među sek- torima policija, socijalna skrb, pravosuđe, zdravstvo, obrazovanje, organiza- cije za pomoć žrtvama, organizacije za tretman počinitelja i 3 prihvaćanje veće odgovornosti lokalne zajednice za suzbijanje nasilja u obitelji. Osim u su- stavu policije, umreženost i razmjena informacija su objektivno ograničenje. Nadalje, u zdravstvu ne postoji standardizirana evidencija, što onemogućuje dobivanje pouzdanih podataka o liječenju i hospitalizaciji žrtava obiteljskog nasilja. Tako, na primjer, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nema po- dataka iz kojih bi bilo vidljivo radi li se o pruženoj usluzi zbog nasilja u obitelji i njene cijene! No ključno ograničenje vezano je uz nedovoljno poznavanje konkretnog rada, mogućnosti i ograničenja između pojedinih sustava. Iskustvo projekta Unapređenje međusektorske suradnje u suzbijanju obiteljskog nasilja pokazuje da, nakon što se sudionici iz sustava koji moraju surađivati na razini lokalne zajednici izravno upoznaju kao stručnjaci, te prepoznaju ograničenja i mo- gućnosti pojedinog sustava i povećaju međusobno povjerenje, razmjena in- formacija postaje lakša i djelotvornija, a rad na suzbijanju obiteljskog nasilja učinkovitiji. To ujedno donosi i zadovoljstvo samim stručnjacima koji rade ovaj teški posao. Ovaj projekt realizira se u suradnji Ravnateljstva policije, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva pravosuđa, Ministar- stva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Visokog prekršajnog suda, Pravosudne akademije i Društva za psihološku pomoć. Na temelju svega navedenog, na poticaj Programa za razvoj Ujedinjenih na- roda UNDP u Zagrebu i uz podršku Ministarstva obitelji, branitelja i me- đugeneracijske solidarnosti, Društvu za psihološku pomoć povjereno je da priredi ovaj priručnik. Cilj mu je da olakša i pomogne ujednačiti postupke predviđene Protokolom o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, te da pridonese unapređenju međusektorske suradnju između službi uključenih u suzbijanje obiteljskog nasilja. U ovom priručniku stručnjaci-praktičari detaljno opisuju konkretne postupke koje pojedino nadležno tijelo ili organizacija poduzima u svojem radu. To su ilustrirali konkretnim primjerima iz svoje prakse, ali i upozorili na teškoće u provedbi Protokola i predložili načine unapređenja suradnje. Na kraju je detaljno opisan primjer dobre prakse suradnje različitih tijela i organizacija u jednom slučaju obi- teljskog nasilja. Razotkrivanje slučaja obiteljskog nasilja i reakcija društva koja nakon toga slijedi, obično započinje policijskom intervencijom, a zatim uključivanjem 14 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 15 suda, no time ne završava. Samo uspješnom međusektorskom suradnjom različitih tijela i organizacija od kojih svaka ima svoju specifičnu kompeten- tnost i odgovornost, možemo pojedinačnoj obitelji pomoći, a nasilje sprije- čiti i suzbiti. Nadamo se da će ovaj priručnik biti prilog daljnjem unapređenju stvarne su- radnje i povećanja učinkovitosti svih kojima je stalo da zaustavimo i sprije- čimo nasilje u obitelji. Nakon toga policija nastoji utvrditi što više relevantnih podataka u što kraćem vremenu. Ukoliko se utvrdi da je nasilničko ponašanje u tijeku i da žrtva ili druga osoba koja dojavljuje događaj ne može slobodno govoriti, pribavljaju se samo najvažniji podaci potrebni za upućivanje poli- cijskih službenika na intervenciju i to: je li netko ozlijeđen o čemu se žurno izvješćuje zdravstvena ustanova , ime i prezime, adresa, broj stana. Ukoliko dojavitelj može slobodno razgovarati, policija će utvrditi koji je razlog traže- nja intervencije; tko se prema kome nasilnički ponaša i na koji način, a ako se radi o fizičkom nasilju, koje je vrste i intenziteta. Svakako je potrebno utvrditi jesu li događaju bila nazočna djeca, te postoje li saznanja da osoba posjeduje oružje ili prijeti oružjem. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ZZNO , članka 130. Na intervenciju povodom obiteljskog nasilja potrebno je uputiti najmanje dva policijska službenika, pri čemu uvijek, kada je to moguće, trebaju biti poslani policijski službenici različitog spola. Postupanje na mjestu događaja Dolaskom na mjesto događaja, prije svega je potrebno pružiti trenutnu zaštitu žrtvi tako da se počinitelja razdvoji od žrtve i spriječi u daljnjem nasilničkom ponašanju. Žrtvi treba omogućiti da policijskim službenicima priopći što se dogodilo bez utjecaja počinitelja na njezin iskaz te osigurati da se djeca zate- čena na mjestu događaja ne izlažu dodatnoj, sekundarnoj viktimizaciji. Kada su na žrtvi vidljivi tragovi fizičkog zlostavljanja, osim što se neizostavno traži intervencija hitne medicinske pomoći, potrebno je provesti i hitnu istražnu radnju očevida, te fiksirati ozljede, ali i druge tragove zlostavljanja u prostoru. Očevid je potrebno obaviti i u situacijama kada su u prostoru vidljivi tragovi razbijanja, devastiranja i uništavanja stvari većeg razmjera. Ukoliko je žrtva uznemirena, nalazi se u stanju šoka, straha ili nekom drugom emocionalno po- višenom stanju, potrebno joj je ponuditi i druge vrste medicinske pomoći. Nakon što se prikupe početna saznanja dostatna za provođenje prekršajne obrade, počinitelja je potrebno privesti u službene prostorije, te nad njim pro- vesti prekršajnu obradu. Ukoliko netko od ukućana posjeduje registrirano oružje, potrebno je pro- vjeriti drži li se ono sukladno odredbama članka 30. Uko- liko počinitelj posjeduje registrirano oružje, potrebno ga je oduzeti suklad- no članku 48. Također je tijekom intervencije potrebno, s posebnom pozornošću, A prikupiti saznanja postoje li elementi prekršaja iz članka 91. Zakona o oružju držanje zakonom zabranjenog oružja ili ele- menti kaznenog djela neovlaštenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tva- ri iz članka 335. U slučaju da se dođe do takvih sazna- nja potrebno je od nadležnog suda ishoditi nalog za pretragu stana i drugih prostorija te poduzeti druge mjere radi pronalažena i oduzimanja oružja te procesuiranja počinitelja. Ako su tijekom policijske intervencije nazočna djeca, potrebno je po- sebno obzirno i profesionalno postupanje policijskih službenika, koji trebaju biti svjesni da je upravo proživljeni nasilni događaj posebno traumatizirajući za djecu, koja su tada izuzetno osjetljiva, boje se i brinu o svojoj budućnosti, 18 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 19 postupanju policije, roditelja i drugih. Stoga policijski službenici svojim pri- stupom trebaju djetetu olakšati i pomoći, kako bi što lakše prošlo kroz do- gađaj, te paziti da svojim postupcima dodatno ne traumatiziraju dijete. Pri svakom policijskom postupanju potrebno je voditi računa o zaštiti najboljeg interesa djece i maloljetnika, kao i o zaštiti njihove privatnosti. Svako je na- silje koje se odvija pred djetetom ili maloljetnom osobom psihičko i emocio- nalno nasilje i nad samim djetetom, što je potrebno uvažavati prilikom utvr- đivanja elemenata prekršaja. Prilikom obavljanja obavijesnih razgovora s roditeljima i drugim svjedocima potrebno je osigurati da djeca tome ne svjedoče, kako se ne bi dodatno tra- umatizirala, ali i kako se ne bi utjecalo na djetetov iskaz ukoliko će dijete ta- kav iskaz davati policijskim službenicima ili sucu. Djetetu je potrebno, na njemu primje- ren način, objasniti razloge dovođenja u policijski prostor, te mjere koje će se poduzimati kao i zaštitničku ulogu roditelja ili socijalnog radnika, koji će cijelo vrijeme biti nazočan uz dijete. Kako se vrlo često nasilje u obitelji događa izvan redovnog uredovnog vreme- na centara za socijalnu skrb, potrebno je usprkos tome što je u postupanje policije bila uključena i dežurna socijalna radnica, poslati i pisanu obavijest nadležnom centru za socijalnu skrb te od njega zatražiti dostavu povratnog izvješća temeljem odredbe čl. Ukoliko je dijete žrtva ili svjedok nasilja u obitelji osobito težih oblika , u po- stupanje se moraju uključiti i specijalizirani policijski službenici za maloljet- ničku delinkvenciju i kriminalitet na štetu mladeži i obitelji, kako bi proveli kriminalističko istraživanje zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela za- puštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. Kaznenog zakona, kao i kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji iz članka 215. Treba posebno naglasiti da su saznanja o nasilju u obitelji, koje je počinjeno prema djetetu ili maloljetnoj osobi, policiji dužni prijaviti: zdravstveni radnik, stručni radnik u djelatnosti socijalne skrbi, obiteljske prevencije i zaštite, od- goja i obrazovanja, te stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, hu- manitarnim organizacijama, udrugama civilnog društva u djelokrugu rada s djecom i obitelji čl. ZZNO-a ; liječnik čl. Zakona o liječniš- tvu , stomatolog čl. Zakona o stomatološkoj djelatnosti , dok- tor medicine, primalja ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, osoba kojoj je povjeren odgojno-obrazovni rad u odgovarajućoj ustanovi, javni bilježnik i djelatnik skrbništva — čl. Postupanje prema žrtvi nasilja u obitelji Ukoliko žrtvi nije potrebno pružanje hitne medicinske pomoći, potrebno joj je omogućiti da policijskim službenicima neometano, bez straha i u odvojenoj prostoriji od počinitelja, dakle bez nazočnosti počinitelja nasilja, ispriča što se dogodilo. Ukoliko nasilje traje dulje ili je bilo više događaja, potrebno je zamoliti žrtvu da opiše prvi događaj nasilja u obitelji kojeg se može sjetiti; kada, gdje, kako i na koji način se odvijao, je li netko tome svjedočio, je li žrtva tom prilikom ozlijeđena, je li netko vidio tragove tjelesne ozljede, ili se žrtva nekome po- vjerila u vezi proživljenog. Od žrtve se može tražiti da opiše tipičan, naju- čestaliji način izvršenja, u odnosu na prirodu i način zlostavljanja događa li se nasilje u određeno vrijeme, na određenom mjestu ili kao posljedica nekih prethodnih događaja, npr. Žrtva će se gotovo uvijek sjetiti najtežeg nasilja kojem je bila izložena. Potrebno je opisati taj događaj i pokušati utvrditi kada, kako, gdje, na koji način, kojim povodom, pred kim i s kojom posljedicom se događaj zbio. Također, žrtvu treba uputiti i na samozaštitno po- našanje i potrebu suradnje s policijom. Prekršajnog zakona, zaštitne mjere iz članka 50. Prekršajnog zakona te članka 11. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji navodi da se zaštitne mjere zabrane približavanja žrtvi nasilja, zabrane uhođenja ili uznemiravanja osobe izložene nasilju i zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili drugog prostora mogu primijeniti i prije pokretanja prekršajnog postupka na prijedlog osobe izložene nasilju ili ovlaštenog tužitelja uz prethodnu suglasnost žrtve radi otklanjanja izravne životne ugroženosti te osobe ili drugih članova obitelji. Također je žrtvu potrebno upoznati i s uvjetima izricanja mjera opreza sukladno članku 90. Kaznenog zakona i posebnih obveza uz zaštitni nadzor sukladno članku 71. Međutim, ukoliko centar za socijalnu skrb zbog opravdanih okolnosti nije u mogućnosti izvršiti prijevoz žrtve, iznimno, policijski službenici obavljaju prijevoz žrtve do skloništa, uz obvezu da moraju čuvati tajnost i sigurnost adrese smještaja. U izvješću policijskih službenika potrebno je konstatirati da je prijevoz žrtve obavljen, međutim, niti u kojem slučaju se ne navodi adresa skloništa. Policijski službenici nakon što utvrde elemente prekršaja nemaju pravo diskrecione ocjene hoće li nadležnom prekršajnom sudu podni- jeti optužni prijedlog ili ne, pri čemu stav žrtve o progonu počinitelja ni na koji način ne smije utjecati na utvrđivanje jesu li ostvarena obilježja prekršaja. Postupak prema počinitelju nasilja u obitelji Osobu za koju postoji sumnja da je počinila kazneno djelo ili prekršaj potrebno je dovesti u policijsku postaju kako bi se provela prekršajna obrada odnosno kriminalističko istraživanje. Ukoliko su na počinitelju vidljive ozljede, po- trebno ih je dokumentirati liječničkim pregledom uz opis nastanka ozljeda. Ukoliko počinitelj odbije alkotestiranje, od suda se može i prije pokretanja prekršajnog postupka zatražiti da sukladno članku 159. Ukoliko postoje uvjeti iz članka 135. Prekršajnog zakona, policija počinitelja nasilja u obitelji uhićuje sukladno članku 134. Prekršajnog zakona, te u op- tužnom prijedlogu sucu predlaže zadržavanje. Zakona o kaznenom postupku koji navo- di da je osoba zatečena u kaznenom djelu osoba koju je netko dakle i sama žrtva opazio u radnji kaznenog djela, odnosno osoba koja je neposredno nakon kaznenog djela zatečena pod okolnostima koje upućuju na to da je počinila kazneno djelo, što se analogno primjenjuje i na prekršaje. U slučaju da se počinitelj nalazi pod utjecajem opojnih sredstava policijski službeni- ci će sukladno članku 137. Prekršajnog zakona u cilju neposrednog spreča- vanja počinitelja prekršaja da nastavi s činjenjem prekršaja izdati naredbu smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva u trajanju ne duljem od 12 sati. Počinitelja je potrebno ispitati u svojstvu osumnjičenika sukladno članku 158. Prekršajnog zakona, a sukladno odredbama o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku, pri čemu ga se mora upozoriti da ima pravo uzeti branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju. Ukoliko je počinitelj osoba liječena od alkoholizma ili drugih ovisnosti ili je osoba s duševnim smetnjama, o toj činjenici se mora odmah izvijestiti nadležni centar za socijalnu skrb. Policijski službenici mogu privremeno, a najdulje do osam dana, prema osobi za koju postoji sumnja da je počinitelj prekršaja obiteljskog nasilja, naredbom iz članka 130. Prekršajnog zakona odrediti zabranu približavanja određenoj osobi i zabranu uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, a potom u roku od 8 dana, od dana određivanja mjere opreza, podnijeti optuž- ni prijedlog s prijedlogom sudu da produlji primjenu mjere opreza. Ukoliko nakon podnošenja takvoga zahtjeva sud o mjeri opreza ne odluči u daljnjem roku od 3 dana, primijenjena mjera opreza prestaje. Za- kona o zaštiti od nasilja u obitelji policijski službenici mogu, uz prethodnu suglasnost žrtve, i prije pokretanja prekršajnog postupka podnijeti zahtjev sudu za izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja žrtvi nasilja, zabrane uhođenja ili uznemiravanja osobe izložene nasilju i zaštitnu mjeru udaljenja iz stana, kuće ili drugog prostora. Međutim, kako je jedan od uvjeta za pred- 24 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 25 laganje ovakve mjere otklanjanje izravne životne ugroženosti žrtve ili dru- gih članova njezine obitelji, u tim situacijama ispunjeni su uvjeti za uhićenje i dovođenje počinitelja sucu, te se ovakav prijedlog, odnosno zahtjev može dostaviti sucu uz optužni prijedlog. Optužni prijedlog u slučaju obiteljskog nasilja U optužnom prijedlogu potrebno je opisati sve pojedinačne prekršaje, uko- liko se radi o više prekršaja. Uz potpun i konkretan opis prekršaja potrebno je navesti i druge sudu korisne podatke; npr. Ukoliko je počinitelj sudskim rješenjem proglašen krivim za ranije počinjeni prekršaj nasilničkog ponašanja u obitelji, aktualnim nasilničkim ponašanjem čini kvalifikatorni oblik prekršaja čl. Uz optužni prijedlog potrebno je dostaviti dokumentaciju o svim postupanji- ma i svim saznanjima do kojih se došlo tijekom prekršajne obrade: zapisnike o ispitivanju osumnjičenika, svjedoka, izvješće bez i o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alko- hola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, zapisnik o očevidu, izvješće bez i o uhićenju, medicinska dokumentacija, službene zabilješke o obavljenim obavijesnim razgovorima, ranije presude prekršajnog suda. Kada su ispunjeni uvjeti za uhićenje, počinitelja se dovodi sucu nadležnog prekršajnog suda, te je u optužnom prijedlogu potrebno predložiti da se okriv- ljeniku temeljem članka 135. Prekršajnog zakona odredi zadržavanje. Kada su ispunjene zakonske pretpostavke, potrebno je predložiti izricanje mjere opreza sukladno članku 130. Prekršajnog zakona, a ako je mjera opreza već izrečena, naredbom od strane policijskih službenika, da se ta mjera produlji od strane suda. Prekršajnog zakona, odnosno članka 123. Zakona o kaznenom postupku. Zaštitne mjere S obzirom da su zaštitne mjere iz članka 11. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji usmjerene na prekid i sprečavanje nasilničkog odnosa, zaštitu osobe izložene nasilju, ali i prevenciju budućih nasilničkih ponašanja, svakako ih je potrebno predlagati. Zaštitne mjere sud može izreći po službenoj dužnosti, na prijed- log žrtve i na prijedlog policije kao ovlaštenog tužitelja. Već je navedeno da zaštitne mjere mogu biti izrečene i prije pokretanja prekršajnog postupka. Počinitelj koji se zatekne u kršenju mjere ili za kojega postoji osnovana sum- nja da je prekršio zaštitnu mjeru, čini prekršaj iz članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te ga je potrebno, uz optužni prijedlog, obvezno dovesti sucu za prekršaje. To predstavlja dodatnu odgovornost policijskim službenicima da svojim profesionalnim pristupom ispune zadaću prekidanja nasilničkog ponašanja počinitelja i zaštite žrtve, ali i da povećaju žrtvino povjerenje u društvene institucije, te da usmjere žrtvu na druge su- stave koji su nadležni i osposobljeni za pomoć žrtvama. Reakcija društva na nasilje u obitelji policijskom intervencijom tek započinje, stoga samo uspješnim rješavanjem svakog pojedinačnog slučaja, putem me- đusektorske suradnje svih institucija, od kojih svaka ima svoj dio odgovorno- sti u rješavanju problema obiteljskog nasilja, možemo spriječiti, prevenirati i prekinuti međugeneracijski prijenos nasilja u obitelji. REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA POLICIJSKA UPRAVA ZAGREBAČKA Broj: mjesto i datum PREKRŠAJNOM SUDU U ZAGREBU Temeljem članka 111. ANTE ANIĆ od ime, prezime i nadimak ako ga ima Ivana i Ane, dj. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog na štetu supruge Ane Anić dana 01. Na upit Mire Mirić zašto kolegica Ana nije došla na posao okrivljenik je vikao da što to nju briga, pri čemu je Mira Mirić u pozadini čula plač Ane Anić. Po neposrednom opažanju policijskih služ- benika oštećena Ana Anić zatečena je vidno uznemirena i uplakana, dok se okrivljenik nalazio pod utjecajem alkohola. Navedenim ponašanjem okrivljenik je nad oštećenom Anom Anić primije- nio fizičku i psihičku prisilu te izazvao osjećaj straha, uznemirenosti, povre- du dostojanstva, onemogućio ju je u odlasku na posao te onemogućio nje- zinu slobodu kretanja. Policijski službenici I Policijske postaje Zagreb odmah po zaprimljenoj dojavi upućeni su na mjesto događaja kojom prilikom su u stanu na adresi u Zagrebu, Zagrebačka br. U odvojenim prostorijama obavljeni su oba- vijesni razgovori u kojima je utvrđeno da se Ante Antić nasilnički ponašao prema supruzi Ani na gore opisani način. U obavijesnom razgovoru sa dojaviteljicom Mirom Mirić utvrđeno je da je iz telefonskog razgovora koji je vodila sa Aninim suprugom koji se javio na njezin mobitel po tonu njegova glasa i Aninu plaču zaključila da je Ana Anić izložena nasilju u obitelji od strane supruga. U obavijesnom razgovoru sa Ivanom Ivić utvrđeno je da okrivljenik učestalo zove svoju suprugu Anu na radno mjesto pri čemu ispituje radne kolegice gdje je Ana da li ona ima lju- bavnike, zbog čega kolegice sažaljevaju Anu i smatraju da joj je zasigurno teško živjeti u takvom odnosu i braku. Obzirom da se supružnici Anić nalaze u tretmanu Centra za socijalnu skrb Zagreb zbog ranijeg nasilničkog ponašanja prijavljenog , pribavljena je do- kumentacija u vidu izviješća iz kojeg je vidljivo da prijavljeni nema uvid u ne- prihvatljivost svoga ponašanja, niti je kritičan prema istome. Osumnjičenik je doveden u službene prostorije I Policijske postaje Zagreb gdje je odbio ispitivanje prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u orga- nizmu. Policijski službenici su tijekom postupanja prema prijavljenom nepo- srednim opažanjem utvrdili da se isti nalazi pod utjecajem alkohola,o čemu je sastavljeno izviješće. Osumnjičeniku je uručena naredba o određivanju mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa Anom Anić od 12. Za okrivljenog Antu Anića predlaže se izricanje zaštitne mjere obvezno lije- čenje od ovisnosti jer dosadašnjim psihosocijalnim tretmanom u Centru za socijalnu skrb nije postignut pomak u promjeni nasilničkog ponašanja okriv- ljenog, koji se nasilnički ponaša u pravilu pod utjecajem alkohola. Obzirom da je oštećena Ana Anić iskazala svoju namjeru da napusti bračnu zajednicu i odseli k svojim roditeljima te da postoji opasnost da će okrivljenik ponoviti 32 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 33 nasilje u obitelji predlaže se izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja žr- tvi nasilja u obitelji, zaštitne mjere zabrane uhođenja ili uznemiravanja osobe izložene nasilju i produljenje mjere opreza iz članka 130. Prekršajnog zakona zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa suprugom Anom Anić, jer će se navedenim mjerama postići svrha kažnjavanja i na taj način djelovati na okrivljenoga da se kloni nasilničkog ponašanja prema supruzi, čime se postiže svrha opće i specijalne prevencije. Obavljenim obavijesnim razgovorima te pribavljenom dokumentacijom prikupljeni su dokazi iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni Ante Anić počinio prekršaj opisan u Optužnom prijedlogu, te se predlaže: 1. Prekršajnog zakona odredi mjera opreza navesti mjeru odnosno produlji mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa suprugom Anom Anić; 5. Prekršajnog zakona odredi zadržavanje jer ; navesti jedan ili više razloga 6. Prekršajnog zakona bi se navedenim mjerama otklonili uzroci i spriječilo ponavljanje nasilničkog ponašanja Ante Anića : obrazložiti razloge zbog kojih se predlaže vrsta, visina i trajanje kazne, te predložena zaštitna mjera 7. Prekršaj utvrdio NAČELNIK REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA POLICIJSKA UPRAVA ZAGREBAČKA Broj: mjesto i datum PREKRŠAJNOM SUDU U ZAGREBU Temeljem članka 111. Okrivljenik je dana u sati određen navesti vrstu mjere opreza u trajanju od dana. Okrivljenica je susrete onemogućavala na način da usprkos usmenom dogovoru s Antom Antićem da će djecu dovesti na adresu njegova stanovanja u Zagrebu, Ilica br. Obrazloženje: Ante Anić je pristupio u službene prostorije I Policijske postaje Zagreb navo- deći kako ga bivša supruga onemogućava u ostvarivanju kontakata sa ma- loljetnim kćerkama. Provedenim izvidima utvrđeno je da je okrivljena Ana Anić onemogućavajući svojoj maloljetnoj djeci Ani, Anji i Tanji Anić susrete i komunikaciju s njihovim ocem Antom Antićem vršila nasilje u obitelji jer je takvim ponašanjem kod istih prouzročila osjećaj straha i uznemirenosti, uskratila im pravo na komunikaciju s drugim roditeljem, te nije postupala u najboljem interesu svoje djece. Od Centra za socijalnu skrb Zagreb probav- ljena je dokumentacija iz koje je vidljiva da se Ante Antić obraćao Centru za pomoć u ostvarivanju kontakata s djecom, te da okrivljenica svojim ponaša- njem onemogućava kontakte oca s djecom što nepovoljno utječe na njihov razvoj. Za okrivljenu Anu Anić predlaže se izricanje zaštitne mjere psihosoci- jalni tretman, jer će se navedenom mjerom u cijelosti postići svrha kažnjavanja i na taj način djelovati na okrivljenu da u budućnosti omogući djeci viđanje s drugim roditeljem, čime se postiže svrha opće i specijalne prevencije Provedenim izvidima prikupljeni su dokazi iz kojih proizlazi postojanje osno- vane sumnje da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u Optužnom prijedlo- gu, te se predlaže: 1. Prekršajnog zakona odredi mjera opreza odnosno produlji mjera opreza navesti mjeru ; navesti mjeru 5. Prekršajnog zakona odredi zadržavanje jer navesti jedan ili više razloga 6. Prekršajnog zakona jer bi se provedbom izrečene mjere otklonile okolnosti koje pogoduju počinjenju novog prekršaja, spriječilo daljnje činjenje nasilja u obitelji, te okrivljenici osigurala stručna pomoć u donošenju odluka u najboljem interesu djece obrazložiti razloge zbog kojih se predlaže vrsta, visina i trajanje kazne, te predložena zaštitna mjera 7. Prekršaj utvrdio NAČELNIK REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA SERIJSKI BROJ: POLICIJSKA UPRAVA ZAGREBAČKA URUČITI GRAĐANINU! Broj: mjesto i datum Temeljem članka 130. Prekršajnog zakona naređuje se: 42 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 43 MJERA OPREZA a bez odobrenja zabrana napuštanja ; upisati mjesto prebivališta ili boravišta b zabrana posjećivanja ; upisati objekt, mjesto ili područje c zabrana približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s ANOM ANIĆ, iz Zagreba, Zagrebačka 1 ; ime i prezime osobe, adresa d zabrana poduzimanja ; upisati određenu poslovnu aktivnost e zabrana prelaska državne granice uz oduzimanje osobnih dokumenata ; putovnice, osobne iskaznice, druge isprave za prelazak državne granice te njezin broj f zabrana upravljanja ; navesti prijevozno sredstvo uz oduzimanje dozvole za upravljanje ; navesti vrstu dozvole za upravljanje i njen serijski broj zbog postojanja osnovane sumnje da je dana 12. Uputa o pravnom lijeku: ime i prezime — ispisati štampanim slovima Protiv ove Naredbe nije dopuštena žalba ili drugo pravno sredstvo. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ili mjera opreza čl. Ukoliko je žrtva maloljetna, potrebno je obaviti i razgovor s nezlostavljajućim roditeljem ili zakonskim zastupnikom. Žrtve se takvih događaja obično dobro sjećaju. Pokušajte utvrditi kada, gdje i kako se događaj zbio, je li netko taj događaj čuo ili vidio, je li netko opazio npr. Opišite taj događaj i pokušajte dobiti odgovore na zlatna pitanja kriminalistike. Bitno je smjestiti događaj u vrijeme i prostor. Očevid se obavlja temeljem ovlasti iz čl. Osim tjelesnih ozljeda na vidljivim dijelovima tijela glava, šake… , žrtva može imati i ozljede na dijelovima tijela pokrivenih odjećom ili na dijelovima glave pokrivenima kosom pa je od žrtve potrebno tražiti da kaže na kojim je dijelovima tijela zadobila tjelesne ozljede. Postojanje tjelesnih ozljeda utvrditi će se: a opisom tjelesnih ozljeda od strane policijskih službenika u ovom dijelu izvješća, b očevidom na tijelu žrtve - čl. Prekršajnog zakona, c uvidom u liječničku dokumentaciju. Prekršajnog zakon Smještanje u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva - čl. Podnesen optužni prijedlog: DA-NE; zakonska osnova10 ukoliko je optužni prijedlog podnesen, navesti naziv zakona i kažnjivu odredbu NAPOMENA ODOBRIO ŠEF SMJENE IZVJEŠĆE SASTAVILI POLICIJSKI SLUŽBENICI M. VIDIO NADREĐENI RUKOVODITELJ 10 Članak 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji 1 Sud može počinitelju nasilja u obitelji izreći kaznu zatvora ili novčanu kaznu. Sukladno postojećim propisima, cilj postupanja centara za socijalnu skrb je unapređenje zaštite žrtava nasilja u obitelji, pre- vencija novog nasilja u obitelji, te razvoj mjera zaštite prava i dobrobiti osoba izloženih nasilju u obitelji. Saznanje o nasilju Postupanje centra za socijalnu skrb započinje dobivanjem informacije o nasilju u obitelji. Nju centar može dobiti izravno od žrtve nasilja, od srodnika, susjeda, prijatelja, od drugih ustanova kao što su vrtići, škole i medicinske ustanove, te od policije. Saznanje o nasilju centar može dobiti i tijekom nekog od postupa- ka koji se pred njim vode. Ovo se češće događa u postupcima posredovanja prije razvoda braka ili postupcima zaštite interesa maloljetne djece, ali i u dru- gim postupcima u kojima se odlučuje o nekom pravu iz socijalne skrbi. Praksa pokazuje da najčešće centar za socijalnu skrb o nasilju u obitelji saznaje kroz obavijest policije o intervenciji u obitelji zbog obiteljskog nasilja. Također, u svakom slučaju saznanja o nasilju u obitelji centar je dužan postupati žurno. U praksi se događa da je prijavljivanje nasilja u obitelji ponekad suprotno želji žrtve nasilja, koja iz različitih razloga nije spremna pokretati daljnji postupak. Bez obzira na želju žrtve da se ne prijavljuje nasilje, obveza je stručnih radnika centara za socijalnu skrb nasilje prijaviti, posebice kada su direktne ili indirektne žrtve nasilja i malodobna djeca u obitelji. U takvim situacijama važno je žrtvi nasilja objasniti razloge prijavljivanja nasilja, kao i cjelokupni postupak koji slijedi, te ponuditi svu raspoloživu pomoć, na način koji će naj- bolje zaštititi žrtvu i malodobnu djecu u obitelji. Obveza prijavljivanja svake informacije o obiteljskom nasilju ponekad izaziva dvojbe i kod stručnih radnika centra. Često se radi o situacijama gdje su roditelji malodobne djece u sukobu oko skrbi za djecu ili oko susreta i druže- nja djece s roditeljem s kojim ne žive, kada na ovakav način nastoje osigurati argumente koji će im dati prednost u skrbi za dijete. Centar je sukladno Proto- kolu dužan postupati po postojanju sumnje, što znači prijaviti nasilje. Prilikom prijave nasilja policiji, centar je dužan dostaviti sve zaprimljene oba- vijesti o slučaju. Također, dužan je izraditi službenu bilješku u koju će se uni- jeti podaci o žrtvi, počinitelju i počinjenom nasilju, te formirati spis. Centar je u svakoj situaciji obiteljskog nasilja dužan intervenirati daljnjim praćenjem obiteljske situacije, savjetodavnim radom i izricanjem potrebnih mjera socijalne i obi- teljsko-pravne zaštite. Kontakt sa žrtvom Nakon prijave nasilja centar odmah započinje s aktivnostima usmjerenim pre- ma pomoći žrtvi u okviru nadležnosti centra. Prvi korak je svakako uspostava što žurnijeg kontakta sa žrtvom. Ukoliko prvi kontakt sa žrtvom nije bio na način da se žrtva izravno obratila centru, ili je kontakt uspostavljen time da je policija zatražila trenutno zbrinjavanje žrtve pozivanjem stručnog radnika prilikom obavijesnog razgovora, kontakt sa žrtvom će se uspostaviti žurnim pozivanjem u centar, ili, ovisno o okolnostima slučaja, terenskim izvidom. Prilikom prvog kontakta žrtvu se upoznaje s njezinim zakonskim pravima, prvenstveno o pravima djeteta na zaštitu od svakog oblika nasilja i zanema- 54 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 55 rivanja, te s mjerama i radnjama koje će u daljnjem postupanju centar za socijalnu skrb poduzeti, a koje su osobito važne za zaštitu sigurnosti žrtve, odnosno sigurnosti djeteta. Svakoj žrtvi nasilja koja se boji za vlastiti život i sigurnost, centar je dužan ponuditi smještaj u skloništu ili domu za žrtve na- silja, te u slučaju njezina pristanka osigurati taj smještaj. Također, centar je dužan posredovati i pomoći žrtvi nasilja kod ostvarivanja prava na besplat- nu pravnu pomoć i zastupanje kod Hrvatske odvjetničke komore, te ukoli- ko je potrebno, posredovati i pomoći kod ostvarivanja prava na besplatnu zdravstvenu pomoć. Plan sigurnosti Pored navedenog, obveza centra je zajedno sa žrtvom izraditi plan njezine si- gurnosti, i sigurnosti djece. On se izrađuje sukladno procjeni opasnosti u sva- kom individualnom slučaju, a treba biti sastavljen za cijelo vrijeme boravka u skloništu u slučaju da žrtva traži ili prihvati smještaj, ali i za slučaj da se žrtva odluči vratiti svom partneru i dalje živjeti s njim, te za slučaj da odluči živjeti odvojeno od njega, sama ili s djecom. Plan sigurnosti obuhvaća postupke i mjere zaštite od ponovnog nasilja, kao na primjer, pripremu potrebnih dokumenata i brojeva telefona, mjesta gdje se žrtva može skloniti i osoba kojima se može obratiti, plan promjene nekih životnih navika i uobičajenih mjesta izlazaka, kupovine i slično. Također, plan sigurnosti treba obuhvatiti i sigurnost djece ukoliko ih ima u obitelji, odnosno njihovo upoznavanje s odgovarajućim postupcima u slučaju potrebe, o tome kome se i na koje telefonske brojeve mogu obratiti, obavještavanje učitelja u školi o obiteljskoj situaciji, s ciljem obavještavanja u slučaju da nasilnik dođe po dijete i slično. Predložak za izradu sigurnosnog plana nalazi se u dodatku ovog članka. Ukoliko žrtva ne želi ili ne treba smještaj u skloništu, centar će je uputiti u odgovarajuće savjetovalište, ili će se savje- todavni rad ostvarivati u okviru centra za socijalnu skrb ukoliko savjetovalište nije dostupno. Postupanje sa žrtvom obiteljskog nasilja Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji posebno naglašava obvezu centra za socijalnu skrb da sa žrtvom postupa osobitom osjetljivošću za pro- blem obiteljskog nasilja, njegove uzroke i različite pojavne oblike, te da se tije- kom svakog postupanja žrtvi iskazuje osobito razumijevanje spram problema obiteljskog nasilja. Navedeno je sukladno zadaći centra da zaštiti žrtve i pruži im potrebnu pomoć. Da bi se ovakav pristup žrtvi ostvarivao, nužna je dobra osposobljenost i sen- zibilizacija stručnih radnika centara za problem obiteljskog nasilja. Stručni radnici trebaju imati dovoljno znanja o obiteljskom nasilju, a posebice o nje- govim posljedicama na funkcioniranje žrtava i obitelji. Iako posljednjih godina problem obiteljskog nasilja sve više dolazi u fokus in- teresa javnosti, te se intenzivnije traže učinkoviti društveni odgovori na ova- kva ponašanja, još uvijek je veliki dio stanovništva, pa i stručnjaka u sustavu socijalne skrbi, opterećen predrasudama o uzrocima i načinima rješavanja problema obiteljskog nasilja. Također, mnogi se čude zašto žena naprosto ne prekine odnos u kojem je zlostavljana, te njezin ostanak u tom odnosu tumače kao izbor da i nadalje trpi zlostavljanje. Ovako pojednostavljeno gledanje na problem ukazuje na 56 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 57 nedovoljno znanje o fenomenu obiteljskog nasilja. Postoji, naime, mnoštvo praktičnih, socijalnih i emocionalnih faktora koji za ženu odlazak mogu činiti izuzetno teškim. Pored svega toga, život sa zlostavljajućim partnerom uništava sa- mosvijest do takvog stupnja da je žrtva uvjerena da nije sposobna preživjeti sama, te ne vidi i ne vjeruje u postojanje drugih rješenja. Često je i mišljenje da u obiteljima gdje se događa nasilje svi članovi obitelji sudjeluju u njegovoj dinamici, i prema tome, svi se moraju mijenjati da bi nasilje prestalo. Istina je, međutim, da samo nasilnik ima moć zaustaviti nasilje, i on ima odgovor- nost za nasilje. Mnoge žrtve nasilja nastoje mijenjati svoje ponašanje u nadi da će time zaustaviti nasilje, no to ne daje željene rezultate. U postupcima koji se vode pred centrom zbog nasilja vrlo je važno omogu- ćiti žrtvi da neometano iznese sve činjenice važne za utvrđivanje počinje- nog nasilja. To znači da je potrebno osigurati zaseban prostor i vrijeme za iskaz žrtve, uvijek odvojeno od počinitelja nasilja. U takvim je situacijama žrtva najčešće preplavljena emocijama, boji se za sebe i djecu, te bi prisut- nost počinitelja zasigurno utjecala na njezinu spremnost da iznese sve či- njenice. Iskaz žrtve u kontekstu rada centra naročito je značajan u pogledu činjenica koje govore o nazočnosti djece činu nasilja ili izloženosti djece na- silju, i sukladno tome, poduzimanja odgovarajućih mjera od strane centra za socijalnu skrb. Procjena žurnosti zaštite ovisit će i o okolnostima kao što su trajanje nasilja, način izvršenja nasilja, eventualno ranije nasilje i raniju izloženost žrtve na- silja i djece nasilju, te eventualno već ranije postupanje upravnih tijela u slu- čaju nasilja u obitelji. Radi dodatnog utvrđivanja činjeničnog stanja stručni radnici centra za socijalnu skrb će izvidom i na drugi primjeren način žurno utvrditi relevantne činjenice razgovorom s djelatnicima odgojno-obrazovnih ustanova, obiteljskim liječnikom, te ostalim osobama koje mogu dati obavi- jest o okolnostima počinjenog nasilja. Ukoliko stručni radnici uoče potrebu za žurnom i cjelovitom zaštitom djece, po- trebno je odmah temeljem usmenog rješenja poduzeti mjere za zaštitu djece. Navedeno znači da će centar u slučaju potrebe odmah usmenim rješenjem upu- titi žrtvu nasilja zajedno s djecom u sklonište ili dom za žene i djecu žrtve obi- teljskog nasilja. Ukoliko dijete zbog okolnosti slučaja ostaje bez roditeljske skrbi npr. Obiteljskog zakona dijete odmah povjeriti na čuvanje i odgoj drugoj oso- bi, ili odgovarajućoj ustanovi. O svakoj poduzetoj radnji u slučaju nasilja u obitelji potrebno je sačiniti službenu bilješku, izvješće ili zapisnik. Zapisnik s očevida treba sadržavati datum, mjesto i vrijeme očevida, imena i prezimena osoba prisutnih od strane centra za soci- jalnu skrb, imena i prezimena nazočnih stranaka, imena i prezimena eventualno prisutnih svjedoka, odnosno drugih službenih osoba, povod za izlazak na očevid, što detaljniji opis činjeničnog stanja bez interpretacija, potpis voditelja zapisnika, potpise stranaka i eventualno prisutnih svjedoka odnosno drugih službenih oso- ba. Ukoliko stranka ne želi potpisati zapisnik, to se treba pismeno konstatirati. Nakon prikupljanja svih potrebnih činjenica centar za socijalnu skrb provodi po- stupak radi ostvarivanja prava žrtve nasilja i djece, sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi i Obiteljskom zakonu, a posebno mjera radi zaštite prava i dobrobiti djete- ta, uvažavajući najbolji interes djeteta. Ovaj razgovor u pravilu obavlja psiholog, a u prikuplja- nju informacija o djeci, njihovim životnim prilikama i događajima kojima su bila izložena koristi se i psihodijagnostičkim sredstvima, prvenstveno pro- jektivnim i poluprojektivnim testovima i tehnikama. Razgovor s djecom služi utvrđivanju njihove izloženosti nasilju i posljedicama koje je ono proizvelo. Ujedno, ovaj razgovor doprinosi odluci o tome kakve su daljnje intervencije potrebne za zaštitu djece. Mnoge žene-žrtve obiteljskog nasilja ostaju u zajednici sa zlostavljačem iz- među ostalog vjerujući da je očuvanje zajednice, čak i pod takvim uvjetima, uvijek u interesu djece te ne prepoznaju posljedice koje nasilje izaziva u ra- zvoju djeteta. Iako neka djeca uspijevaju razviti relativno uspješne mehaniz- me nošenja s nasiljem u obitelji, sva su djeca i adolescenti koji žive s obitelj- skim nasiljem, njime na neki način pogođena. Većina ove djece iskazuje strah i uznemirenost, kao i različite stupnjeve fi- zičkih, psiholoških i emocionalnih problema. Djeca koja su sama fizički zlo- stavljana, ali i ona koja su svjedoci nasilja u obitelji, često pokazuju značajno slabije rezultate u razvoju i više poteškoća u ponašanju od djece koja žive bez nasilja. Djeca i adolescenti koji žive s obiteljskim nasiljem često su anksioznija nego što se prepoznaje. Mnoga djeca zbog zabrinutosti za sigurnost majke i mlađe braće izlažu sebe riziku, a njihov je socijalni i obrazovni razvoj ugro- žen zbog podrške koju nastoje dati zlostavljanom roditelju. Također, većina djece ima poteškoće u razumijevanju zašto se nasilje događa, a istovremeno se izbjegava razgovor o tome od strane onih koji su u nasilje uključeni. Važno je stoga pomoći djeci da razumiju što se događa, treba ih se čuti i pomoći im da razviju strategije nošenja sa situacijom. Istraživanja pokazuju da djeca imaju potrebu govoriti o svom iskustvu obiteljskog nasilja, ali da bi to učinila, moraju se osjećati sigurnima, uvažavanima, i moraju doživjeti da ih se doista sluša i razumije. Uloga je stručnih radnika centra za socijalnu skrb da djeci olakšaju izražavanje osjećaja, da im prenesu poruku da nasilje nije njihova krivnja, te da im pomognu u ojačavanju samosvijesti i planira- nju budućnosti. Također, vrlo je važno na primjeren način upoznati i djecu s aktivnostima centra za socijalnu skrb u planiranju i pružanju pomoći obi- telji i njima samima. U nekim situacijama dostatno je izricanje mjere upozorenja roditeljima na pogreške i propuste u skrbi i odgoju djeteta. U praksi se često u ovim situa- cijama izriče mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi za jednog ili oba roditelja, te se određuje program nadzora kojim se nastoje ukloniti ne- primjereni postupci roditelja i pomoći im u odgoju djeteta. Ukoliko situacija u obitelji zahtijeva poduzimanje mjera obiteljsko-pravne zaštite koje nisu u nadležnosti centra oduzimanje prava roditelju da živi sa svojim djetetom i odgaja ga, lišenje prava na roditeljsku skrb , centar će predložiti sudu donošenje odgovarajuće odluke. Također, ukoliko se radi o nasilju u obitelji koje je počinio roditelj koji ne živi s djetetom, centar će upu- titi prijedlog sudu za donošenje odluke kojom se roditelju koji ne živi s dje- tetom zabranjuju susreti i druženja radi zaštite zdravlja i drugih važnih inte- resa djeteta, odnosno predložiti donošenje odluke o zabrani neovlaštenog približavanja djetetu na određenim mjestima ili na određenoj udaljenosti, te uznemiravanje djeteta. O ovom prijedlogu centar će obavijestiti roditelja koji ne zlostavlja dijete te na primjeren način i dijete. Izvještavanje i dostava podataka Centar za socijalnu skrb će o svim aktivnostima koje poduzme u vezi s prijavom nasilja u obitelji izvijestiti policiju. Obavijest treba sadržavati podatke o radnja- ma koje je centar poduzeo, kao i informacije o eventualno izrečenim mjerama obiteljsko-pravne zaštite. Također, na traženje državnog odvjetništva ili policije centar za socijalnu skrb du- žan je odmah dostaviti svu dokumentaciju koja je značajna za razjašnjavanje i do- kazivanje kažnjive stvari. Navedena dokumentacija može uključivati izvješće so- cijalnog radnika, nalaz i mišljenje psihologa, izvješća voditelja mjere nadzora nad vršenjem roditeljske skrbi, i drugu dokumentaciju o izvršenju poduzetih mjera. Postupanje centra kada u obitelji nema malodobne djece U situacijama kada je centar obaviješten o nasilju u obitelji u kojoj nema malo- dobne djece ni osoba s posebnim potrebama, dužan je postupati sukladno svo- jim ovlastima propisanim Zakonom o socijalnoj skrbi, te obvezama po Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji. Pored prijave nasilja policiji ukoliko obavijest nije dobio od policije , centar će uspostaviti kontakt sa žrtvom i upoznati je s njenim pravima s područja socijalne skrbi, te o nadležnostima drugih službi na području zaštite od nasilja u obitelji. Uz savjetodavnu pomoć, izradit će se zajedno sa žrtvom plan njezine sigurnosti. Ukoliko okolnosti slučaja zahtijevaju, i žrtva želi smještaj u sklonište ili dom za žrtve nasilja, centar je to dužan osigurati žrtvi temeljem čl. Zakona o so- cijalnoj skrbi. Također, centar za socijalnu skrb treba, sukladno čl. Zakona o socijalnoj skrbi, tijekom postupka za ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi izraditi plan i utvrditi svrhu koja se njime želi postići, te poduzeti određene radnje da se osoba u nepovoljnom stanju osposobi za brigu o sebi i članovima obitelji. Pri donošenju plana centar surađuje s osobom koja se obratila za pomoć i čla- novima njezine obitelji, a pri izboru prava centar za socijalnu skrb uzima u obzir i odnose u obitelji, nastojeći te odnose učvrstiti i razvijati u pozitivnom smislu. Zaključak Prema podacima kojima raspolaže Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi o pro- vedbi Protokola u okviru sustava socijalne skrbi, uočljiv je velik broj obavijesti koje pristižu u centre za socijalnu skrb o nasilju u obitelji, te sukladno propisanim ob- vezama centara za socijalnu skrb, poduzet je niz aktivnosti u zaštiti žrtava obi- teljskog nasilja, a posebice djece. Uočljivo je da su u najvećem broju žrtve nasilja žene u dobi od 30 do 50 godina života, srednje stručne spreme, ali u visokom postotku nezaposlene. Počinitelji nasilja najčešće su muškarci iste dobne skupine, u najvećem postotku srednje stručne spreme i zaposleni, vlasnici stana ili kuće u kojoj obitelj živi. Obiteljskom nasilju izložen je velik broj djece oba spola. Podjednak je broj prijava koje se od- nose na fizičko i psihičko nasilje, a prema iskazu žrtava najveći broj prijava odnosi se na jednokratno nasilje oko 50% , dok je znatno manji, ali još uvijek velik broj prijava oko 12% koje se odnose na nasilje koje traje dulje od pet godina. Podaci ukazuju da su centri za socijalnu skrb u otprilike polovici slučajeva prijave nasilja u obitelji stupili u kontakt sa žrtvom u roku do 7 dana. Izrečen je velik broj upozorenja roditeljima na pogreške i propuste u skrbi i odgoju djeteta, te mje- ra nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi povodom nasilja u obitelji. Pored toga, centri za socijalnu skrb poduzeli su niz drugih radnji s ciljem zaštite žrtava nasilja u obitelji, no cjelokupna zaštita i podrška žrtvama može se postići samo usklađenim i angažiranim djelovanjem svih institucija koje djeluju na području obiteljskog nasilja. Na taj način bit ćete spremni pravilno reagirati u budućim kriznim situacijama, što povećava stupanj Vaše sigurnosti i utjecaja na događaje. Plan za bijeg Ako je moguće, napustite mjesto opasnosti čim Vam se za to ukaže prilika — kako najbrže napustiti stan? Razmislite o tome na koja mjesta u stanu se mo- žete skloniti, da biste se zaštitili. Koje prostorije možete zaključati i pružaju li Vam mogućnost da pobjegnete iz stana npr. Funkcionira li Vam mobilni telefon i u ovim prostorijama? Možete li pozvati policiju? Izlazak iz kuće mora biti pažljivo isplaniran, da biste Vi i djeca bili sigurni. Često nasilnici, kada posumnjaju da ih žrtva namjerava napustiti, postaju još nasilniji. Zato pažljivo isplanirajte kako ćete izaći iz kuće. Dobro je iskoristiti svakodnevne situacije izlazaka iz kuće, kao npr. Jesu li Vam telefonski brojevi za pomoć u memoriji mobilnog telefona? Odakle još možete telefonirati? Ima li nekoga u susjedstvu od koga biste mogli telefonirati? No- site sa sobom uvijek telefonsku karticu, kako biste u nuždi mogli telefonirati iz javne govornice. Telefonski brojevi u nuždi Napravite listu telefonskih brojeva i adresa Vaše rodbine, prijatelja i institu- cija za pružanje pomoći. Podrška Tko bi Vam mogao pomoći u Vašoj neposrednoj okolini? Imate li neku susje- du u koju imate povjerenja? Izložite joj Vašu situaciju i zamolite je da — ako čuje galamu ili pozive u pomoć — pozove policiju. Možete dogovoriti s njom poseban signal za slučaj opasnosti npr. Djeca Važno je da djeci, ovisno o njihovoj starosnoj dobi, objasnite situaciju. Pustite da Vam djeca ispričaju kako se ona osjećaju. Djeca vrlo če- sto vjeruju da su ona odgovorna za nasilje — objasnite im da ona nisu kriva za to. Dokumenti, knjižice, druge važne stvari Držite kopije svih važnih dokumenata kod sebe, a originale čuvajte zajedno s drugim dragocjenim stvarima na sigurnom mjestu. Torba za nuždu Pripremite torbu s najvažnijim stvarima za Vas i Vašu djecu i čuvajte je na sigurnom mjestu. U torbi se trebaju nalaziti najnužniji dokumenti osob- na karta, zdravstvene iskaznice, vozačka dozvola, štedna knjižica, izvodi iz matične knjige rođenih za Vas i djecu, dječje školske knjižice, sudske od- luke ukoliko postoje, liječnički nalazi , mobitel, adrese i telefonski brojevi, ključevi od stana i drugi , novac, lijekovi, odjeća, stvari za osobnu higijenu, igračke za djecu… Dokazi Zapišite slučajeve nasilja i napravite fotografske snimke Vaših povreda, od- nosno onoga što je pri tome u stanu uništeno. Ovi dokazi mogu Vam biti od pomoći, ukoliko želite napraviti kaznenu prijavu. Smještaj Dogovorite se s rodbinom i prijateljima bi li u nuždi mogli boraviti kod njih. Pobrinite se da smještaj bude siguran i da mu u svakom trenutku možete imati pristup. Bilo bi dobro, kad biste mogli dobiti ključ. Pazite kome dajete telefon Vašeg sadašnjeg boravišta. Razmislite kojim putem ćete ići na posao, i postoji li mogućnost da svaki put idete nekim drugim ulicama. Važno je da ne odlazite na mjesta za koja nasilnik zna da su Vaša, npr. Ako se trebate vidjeti s nasilnikom, učinite to na javnom mjestu i u prisutnosti osobe u koju imate povjerenja. Recite kolegama na poslu o Vašoj situaciji. Osobne ideje Što Vam još pada na um od mogućih sigurnosnih priprema? Uračunajte u planiranje Vašu posebnu životnu situaciju, kao i situaciju stanovanja. Svi prekršajni postupci zbog djela prekršaja propisanih ovim zakonom moraju se voditi u žurnom postupku. Visoki prekršajni sud RH nadležan je odlučivati u drugom stupnju o žalba- ma protiv odluka prekršajnih sudova i tijela državne uprave te o izvanrednim pravnim lijekovima u slučajevima propisanim PZ-om i ostalom propisanom odredbom članka 95 PZ-a. U prekršajnim sudovima kao prvostupanjskim su- dovima odluku donosi sudac pojedinac, dok u Visokom prekršajnom sudu odluku donosi vijeće u sastavu od tri suca. Sudionici i stranke u prekršajnom postupku Stranke u prekršajnom postupku su ovlašteni tužitelji u prekršajnom postupku, što prema ZZNO-u mogu biti državni odvjetnik, tijelo državne uprave poli- cija ili oštećenik. Državni odvjetnik kao stranka u prekršajnom postupku može podnijeti optužni prijedlog za sve prekršaje. Ti- jelo državne uprave koje je neposredno ovlašteno provoditi ili nadzirati pro- vođenje propisa kojim je predviđen prekršaj, pa tako i za prekršaje propisane po ZZNO-u su policijske uprave ili Ministarstvo unutarnjih poslova. Tijelo dr- žavne uprave u prekršajnim postupcima poduzima sve radnje putem ovlašte- ne osobe. Oštećenik kao tužitelj je osoba kojoj je prekršajem povrijeđeno ili ugroženo kakvo imovinsko ili osobno pravo. Za oštećenika-maloljetnu osobu ili osobu lišenu poslovne sposobnosti sve radnje u postupku poduzima njihov zakonski zastupnik. Oštećenik-stariji maloljetnik osoba koja je navršila 16 go- dina života može sam poduzimati radnje u prekršajnom postupku. Prekršajni postupak protiv okrivljenika pokreće se podnošenjem optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja kod prekršajnog suda. Optužni prijedlog do- stavlja se sudu u onoliko primjeraka koliko ima okrivljenika i jedan primje- rak za sud. Optužni prijedlog treba sadržavati podatke o tužitelju i to naziv državnog tije- la te osobne podatke tužitelja oštećenika kao što su ime, prezime i adresa, i počinitelja prekršaja okrivljenika , također ime i prezime s osobnim podacima; činjenični opis radnje prekršaja iz kojeg proizlaze njegova zakonska obilježja prema odredbama čl. ZZNO-a ; opis i okolnosti počinjenja prekršaja vri- jeme i mjesto počinjenja prekršaja, sredstvo kojim se počinjen, je li prekršaj ponovljen koje su bitne za određenje prekršaja; zakonski naziv prekršaja i propis kojim je određen; prijedlog o dokazima koje je potrebno provesti na glavnoj raspravi, imena svjedoka, spise koje treba pročitati, s kratkim obra- zloženjem optužnog prijedloga. Tužitelj može u optužnom prijedlogu pred- ložiti vrstu, visinu i trajanje sankcije koja ne obvezuje sud. Redovni postupak Sudac prekršajnog suda kojem je predmet dodijeljen u rad najprije će ispitati je li nadležan za vođenje postupka protiv okrivljenika i sadrži li optužni prijedlog sve potrebne podatke. Ukoliko sudac utvrdi da nije nadležan za postupanje, ustupit će predmet nadležnom sudu. U situacijama kad je sud nadležan, ali sudac utvrdi da optužni prijedlog ne sadrži sve podatke bez kojih nije moguće voditi postupak ili su podaci pogrešni, pozvat će tužitelja da nedostatke otkloni u roku od 8 dana. Ukoliko tužitelj ne ispoštuje rok od 8 dana, sudac prekršajnog suda odbacit će rješenjem optužni prijedlog. Ukoliko je sudac prekršajnog suda prilikom ispitivanja optužnog prijedloga utvrdio da je na osnovi istoga moguće voditi postupak protiv okrivljenika, sud će naredbom odrediti mjesto i vrijeme održavanje glavne rasprave i na taj način započeti pre- kršajni postupak. Na glavnu raspravu pozvat će osobe čija je nazočnost potrebna za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja iz optužnog prijedloga. Sud pred kojim se vodi prekršajni postupak u vezi s povredom nekog djetetovog prava dužan je o pokretanju postupka obavijestiti centar za socijalnu skrb i sud koji je nadležan za izricanje mjera za zaštitu prava djeteta čl. To su slučajevi kada se prekršajni postupak vodi zbog prekršaja iz članka 18. Za uspješno provođenje prekršajnog postupka sud može okrivljeniku tijekom tra- janja postupka, ali i prije njegova pokretanja odrediti zakonom propisane mjere poziv, dovođenje, mjere opreza. Na glavnu raspravu se dostavom pisanog poziva pozivaju tužitelj i njegov zakon- ski zastupnik ili opunomoćenik; okrivljenik i njegov branitelj; oštećenik i njegov zakonski zastupnik ili opunomoćenik; svjedoci i vještaci za koje sud smatra da ih treba pozvati te druge osobe čija je nazočnost na raspravi potrebna. Nazočnost okrivljenika u tijeku vođenja prekršajnog postupka osigurava se njegovim pozivanjem. Sud će izdati dovedbeni nalog ukoliko se uredno po- zvani okrivljenik bez opravdanja ne odazove pozivu ili ukoliko se zaključi da okrivljenik izbjegava primiti poziv na glavnu raspravu. Nakon što je podnesen optužni prijedlog, sud može po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovlaštenog tužitelja obrazloženim rješenjem odrediti da se protiv okrivljenika primijeni jedna ili više mjera za osiguranje nazočnosti okrivljenika i uspješno provođe- nje postupka, ako je to potrebno i radi sprečavanja okrivljenika da čini nove prekršaje, što je najčešći razlog primjene propisanih mjera kod prekršaja pro- pisanih ZZNO-om. Mjere opreza mogu trajati dok za njima postoji potreba, ali najdulje do pra- vomoćne odluke suda, s tim da je sud svaka dva mjeseca od pravomoćnosti rješenja o određivanju mjere opreza dužan po službenoj dužnosti ispitati po- stoji li potreba za njezinim produljenjem ili je treba ukinuti. Jedna od propisanih mjera je i zadržavanje okrivljenika, koju sud može odrediti sam ili po prijedlogu tužitelja ukoliko postoji opasnost da će okrivljenik pobjeći, 70 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 71 ometati prekršajni postupak utjecajem na svjedoke ili postoje osobite okol- nosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti istovrsni prekršaj. Zadržavanje okrivljenika određuje sud pisanim rješenjem, a ono ne može trajati dulje od 15 dana računajući i vrijeme uhićenja. Nakon donošenja nepravomoćne presu- de zadržavanje se može produljiti ako je doneseno rješenje o zadržavanju ili rješenjem odrediti zadržavanje ako je okrivljeniku izrečena kazna zatvora, a osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će okrivljenik počiniti istovrsni pre- kršaj. U navedenim slučajevima zadržavanje može trajati najviše 15 dana. Glavna rasprava počinje njenim otvaranjem u vrijeme i na mjestu gdje je za- kazana, te čitanjem optužnog prijedloga. Na glavnoj raspravi prvo se ispituje okrivljenika, i to usmeno. Okrivljenik može imati branitelja tijekom cijelog prekršajnog postupka. O pravu na branitelja sud će upozoriti okrivljenika ukoliko je on uhićen i doveden pred sud, dok u ostalim slučajevima ta obveza suda nije propisana zakonom. Okrivljenika pri- likom prvog ispitivanja sud mora upozoriti da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja. Ukoliko okrivljenik ne iskoristi to svoje pravo, sudac ga ispituje, pri čemu se okrivljeniku mora omogućiti da svoju obranu iznese u neometanom izlaganju. Kad okrivljenik završi s izlaganjem, po potrebi mu se postavljaju pitanja da se popune praznine i razjasne nesuglasja, proturječje ili nejasnoće u izlaganju. Nakon ispitivanja okrivljenika, prelazi se na dokazni postupak u kojem se po potrebi ispituju svjedoci i vještaci, te izvode i svi drugi dokazi potrebni za donošenje pravilne odluke. Pri ispitivanje svjedoka i vještaka primjenjuju se odredbe Zakona o kaznenom postupku. Velike poteškoće prilikom ispitivanja svjedoka uzrokuje činjenica što su svje- doci najčešće žrtve te se prilikom ispitivanja ponovno viktimiziraju. Prekršaj- ni sudovi nemaju zaposlene psihologe, socijalne pedagoge ili osposobljene osobe drugih potrebnih struka koje bi bile podrška žrtvama nasilja, a pogo- tovo djeci. Osim toga, velike poteškoće javljaju se prilikom ispitivanja djece kao svjedoka. Osim izloženih nedostataka, prekršajni sudovi nisu opremljeni nikakvim tehničkim pomagalima kao npr. Navedeni nedostaci često uzrokuju nedobivanje pravog iskaza svjedoka, što može dovesti do ne- dostatka dokaza i oslobađajuće presude. Nakon završenog dokaznog postupka sudac daje riječ strankama, oštećeni- ku i branitelju ukoliko su nazočni glavnoj raspravi i nakon toga objavljuje da je rasprava završena, te se povlači radi donošenja presude, koja se donosi i objavljuje istog dana. U složenijim predmetima, ukoliko sudac nije u moguć- nosti isti dan donijeti presudu, odgodit će njeno donošenje i objavu za tri dana, a o mjestu i vremenu priopćavanja presude nazočne stranke će se odmah po završetku glavne rasprave izvijestiti. Sud može u prekršajnom postupku donijeti presudu kojom optužbu odbija, presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili se proglašava krivim. Objavljenu presudu sud mora napisati i otpremiti u roku od mjesec od dana objave. Ovjereni prijepis presude sud dostavlja strankama i sudionicima u postupku. Pravomoćna presuda zbog prekršaja iz ZZNO-a uvijek se dostav- lja oštećenicima. Žurni postupak u prekršajnim predmetima Prekršajnim zakonom propisan je posebni postupak nazvan žurni postupak, koji se vodi u prekršajnim predmetima protiv maloljetnih okrivljenika, protiv okrivljenika koji nemaju stalno prebivalište ili boravak u RH te protiv okrivlje- nika protiv kojih je određeno zadržavanje. U navedenom postupku ne primjenjuju se pravila o glavnoj raspravi, njezi- nom zakazivanju i vođenju opisano u prethodnom poglavlju , već se u tim postupcima provode pojedine radnje kao što je ispitivanje okrivljenika, svje- doka i sl. Kada sud na osnovi izvedenih dokaza ocijeni da je stanje stvari do- voljno razjašnjeno, donosi presudu. U presudi kojom se okrivljenik proglašava krivim, sud će izreći za koje se djelo proglašava krivim, naziv prekršaja, kaznu ili drugu mjeru koja se primjenjuje, zaštitnu mjeru, odluku o uračunavanju zadržavanja ili drugom lišenju slobode te odluku o troškovima postupka. Za prekršaje propisane ZZNO-om okrivlje- niku se mogu izreći kazna zatvora do 90 dana; novčana kazna od najmanje 1 000 kn ili najviše 50 000 kn; zaštitne mjere obvezno psihijatrijsko liječe- nje, obvezno liječenje od ovisnosti, oduzimanje predmeta prekršaja, obvezan psihosocijalni tretman počinitelja nasilja, zabrana približavanja žrtvi nasilja u obitelji, zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju u obitelji, udaljavanje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i ostale zaštitne mjere propisane odredbama Prekršajnog zakona npr. Izbor vrste i mjere sankcije počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su propisane za određene prekršaje, a na temelju stupnja krivnje, opa- snosti djela, svrhe kažnjavanja i svih utvrđenih okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere te trajanja i visine sankcije. ZZNO-om je propisana mogućnost da se zaštitne mjere mogu primijeniti i samostalno bez izricanje bilo zatvor- ske, bilo novčane kazne. Prekršajnim zakonom ograničeno je ublažavanje propisanih kazni prema ZZNO-u tako da se za ta djela ne može primijeniti opomena, a novčana kazna može biti ublažena najviše do jedne trećine pro- pisanog posebnog minimuma te kazne za prekršaje iz članka 20. Djelovanje Visokog prekršajnog suda Protiv presude prekršajnog suda može se podnijeti žalba Visokom prekr- šajnom sudu RH. Žalbu podnose ovlaštene osobe u roku od osam dana od dana dostave presude. Nakon što žalba stigne na Visoki prekršajni sud, dodjeljuje se sucu izvjestitelju koji priprema izvješće o predmetu koje izno- si na sjednici vijeća. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu koji se pobija žalbom, a po službenoj dužnosti sud pazi na povrede ma- terijalnog prekršajnog prava i je li u predmetu nastupila zastara prekršaj- nog progona. Drugostupanjski sud može na sjednici vijeća rješenjem odbaciti žalbu kao nepravodobnu ili nedopuštenu, presudom žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, rješenjem ukinuti prvostupanjsku presu- du i dostaviti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili presudom preinačiti prvostupanjsku presudu. Ukoliko Visoki prekršaj- ni sud ukine prvostupanjsku presudu, predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s detaljnom uputom o ponovnom suđenju. Uko- liko žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, dru- gostupanjski sud će svoju presudu s cjelokupnim spisom predmeta dosta- viti prvostupanjskom sudu. Dan sjednice vijeća drugostupanjskog suda je dan pravomoćnosti presude i presuda ide u postupak izvršenja po poseb- nim propisima. Pravomoćna presuda, osim strankama, mora se dostaviti i oštećenicima. Zaključak Zakonska propisanost postupka veoma je detaljno obrađena u svim za- konima, ali često se ne poštuje. Prekršajni postupak mora se voditi žurno kako je propisano odredbama Sudskog poslovnika, pri čemu treba naglasiti da se ta žurnost odnosi na žurno postupanje, a ne na žurni postupak pro- 74 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 75 pisan odredbom članka 221. PZ-a kojim je propisana posebnost u vođenju postupka protiv uhićene osobe ili osobe kojoj je određeno zadržavanje, maloljetnika ili osobe koja ne spada u krug navedenih. U svakom slučaju, postoji niz mjera kojima se može osigurati zaštita osoba izloženih djelima nasilničkog ponašanja propisanim kao prekršaj iz ZZNO-a i to i prije započinjanja prekršajnog postupka i za vrijeme njegovog trajanja. Sudu je također na raspolaganju cijeli katalog propisanih mjera, kao što su mjere opreza koje se po donošenju oslobađajuće presude moraju uračunati u sankcije propisane ZZNO-om npr. Prekršajnim sudovima uveliko bi pomoglo kada bi ovlašteni tužitelji sudu dostavljali kvalitetne optužne prijedloge sa svim potrebnim sadržajem, kada bi imali zaposlene stručne osobe koje bi mogle provesti razgovore s posebno ugroženim i osjetljivim žrtvama, kada bi imali pristup podacima o osobi okrivljenika npr. U tom smislu korisna bi bila umreženost sustava, povratne informacije o izvršenju zaštitnih mjera npr. REPUBLIKA HRVATSKA PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU DEŽURNI ODJEL Zagreb, I. PZ-a, okrivljeniku se uračunava vrijeme od smještaja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva dana 07. Zakona o zaštit od nasilja u obitelji prema okrivljenici se primjenjuje zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 šest mjeseci. Po pravomoćnosti i izvršnosti ove presude, okrivljenica će se uputiti na provođenje zaštitne mjere pravnoj ili fizičkoj osobi s kojom je Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa sklopilo Ugovor za pružanje takvih usluga. PZ-a, okrivljenica se oslobađa plaćanja troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu. Obrazloženje PU Zagrebačka, VI Policijska postaja, podnijela je ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenice, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude. Pozvana da se očituje na navode iz optužnog prijedloga okrivljenica je iskazala da je dana 07. Iskazala je da ju je brat udario po desnoj nadlaktici te imam masnicu što je sud utvrdio neposrednim opažanjem u vidu masnice veličine cca 1,5 cm. Iskazala je da je točno da je bila pod utjecajem alkohola, te da je prethodno bila na rođendanu kod svoje prijateljice, pa da je konzumirala alkohol. Okrivljenica nije imala primjedbi na pročitano. Dodala je da ju je pokušala smiriti rekavši joj da ne ide, jer nema posla i nema gdje biti i da se ponaša fer, te je otišla u sobu i tamo je bio njezin 78 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 79 dečko, a ona je otišla iz stana te ga potom zvala na mobitel te je on otišao za njom. Dodala je da se vratila s dečkom nakon nekog vremena u stan te su se njih dvoje nešto svađali kad je on rekao da će otići, a nakon što je otišao molila ju je da ga ona nazove na mobitel, što je ona odbila, pa joj je tada rekla da je đubre i niš koristi. Navela je da je pozvala hitnu pomoć jer su rekli da će policija ponovno njih pozvati. Okrivljenica je iskazala da u cijelosti prigovara iskazu svjedoka, da ništa od toga što je navela nije istina, da laže, da su upravo njih troje nju napali i bacili ju na pod, nakon čega da je ona ošamarila brata i njegovu djevojku, a da majku ni na koji naćin nije napala. Svjedokinja je na to iskazala da u cjelosti ostaje kod svojih tvrdnji, da sve što je iskazala pred sudom je istina, da kao majka svom djetetu želi sve najbolje. Iskazao je da ju je bio uhvatio napad. Na poseban upit okrivljenice svjedok je odgovorio da je točno da je isčupao telefon iz zida kada je htjela zvati tatu. Na poseban upit suda svjedok je odgovorio da ne zna iz kojeg razloga joj je branio da nazove tatu. Okrivljenica je iskazala da u cijelosti ostaje kod svoje obrane, te nije imala nikakvih pitanja za svjedoka. Okrivljenica nije imala ništa za iskazati. Okrivljenica je u svojoj završnoj riječi iskazala da u cijelosti ostaje kod svoje obrane, da je unajmila stan i pronašla posao i želi srediti svoj život, a da je suicidalnu namjeru imala jedanput sa 15 godina kada joj se jako pogoršao vid. Smatra da joj je potrebna psihijatrijska pomoć zbog prijašnjih događaja koje je pretrpjela, da se želi posavjetovati sa stručnom osobom koja bi je usmjerila dalje kako da sredi život, jer je to odlučila. Nakon ovako provedewnog postupka, analizirajući obranu okrivljenice, koja predstavlja djelomično priznanje djela prekršaja te dokaze izvedene tijekom postupka, svaki zasebno i u međusobnoj vezi, sud smatra da je neprijeporno da je okrivljenica kritične zgode počinila nasilje u obitelji i to upravo na način kako je to pobliže opisano u izreci presude. Iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da se okrivljenice kritične zgode ponašala upravo na način kako je to pobliže opisano u izreci presude, a koje iskaze je sud u cijelosti prihvatio, budući su isti po slobodnoj ocjeni suda iskazivali uvjerljivo, jasno i u bitnim dijelovima suglasno, a sud tijekom postupka nije našao razloga niti dokaza temeljem kojih bi posumnjao u vjerodostojnost. Cijeneći gore navedene okolsnoti sud je okrivljenici izrekao težu kaznu — kaznu zatvora, budući smatra da je u konkretnoj situaciji nužno reagirati takvom kaznom, čime će se okrivljenici jasno staviti do znanja da je takvo njezino ponašanje, apsolutno neprihvatljivo, a time će se i svima ostalima dati do znanja da je činjenje ovakvih djela prekršaja zabranjeno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno. Sud je pritom posebno cijenio činjenicu da je okrivljenica kritične zgode pokazala upornost prilikom vršenja djela prekršaja, te s obzirom na navedeno smatra da je visina izrečene kazne primjerena utvrđenim okolnostima. Međutim, Sud cijeni, izvršenje izrečene kazne zatvora nije nužno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, već je okrivljenici potrebno uputiti takvu vrstu prijekora kojom se ostvaruje svrha prekršajnih sankcija, izricanjem kazne bez njezina izvršenja, zbog čega je temeljem čl. Sud smatra, uzimajući u obzir narušenost odnosa okrivljenice s članovima obitelji da je primjena uvjetne osude nužna i opravdana u cilju sprečavanja ovakvog ili sličnog ponašanja okrivljenice te da će se na taj način postići svrha kažnjavanja. Ova kazna ujedno predstavlja i društvenu osudu za izvršena djela prekršaja, isto tako, postiže se svrha generalne i specijalne prevencije da okrivljenica shvati neprihvatljivost ovakvog ponašanja i da ubuduće ova ili slična djela prekršaja. Zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana je primjenjena da bi se dodatno postigla svrha prekršajnih sankcija, prvenstveno specijlnih prevencija da se otkloni okrivljeničino nasilničko ponašanje u obitelji. Sud je smatrao primjerenim primjeniti upravo navedenu zaštitnu mjeru, nalazeći da je ista adekvatna i potrebna radi poticanja počinitelja nasilja da usvoji obrasce nenasilnog ponašanja, a iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da se ista ponašala histerično uslijed čega su je trebali primirivati, pa je stoga potrebno utjecati na istu putem stručnih osoba kako bi se otklonilo takvo ponašanje okrivljenice. Zaštitna mjera će se temeljem članka 9. Zakona o zaštit od nasilja u obitelji izvršiti u trajanju potrebnom ua uspješno provođenje tretmana, odnosno prestanka razloga zbog kojeg je određena, 82 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 83 ali najdulje šest mjeseci. Okrivljenica je obvezna sudjelovati u provođenju ove mjere i dolaziti redovito na tretman, a osoba koja provodi tretman će izvjestiti sud o tome postupa li okrivljenica u skladu s mjerom. Naime, iz obrane okrivljenice i ispitanih svjedoka ne proizlazi da bi se ista kritične zgode ponašala na opisani način, stoga je sud u nedostatku drugih dokaza ispustio te dijelove optužnog prijedloga iz izreke presude budući te činjenice nisu nedvojbeno utvrđene. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, obitelj, pa stoga nisu ispunjena zakonska obilježja nekog drugog dijela prekršaja. Sukladno gore navedenom, sud je te dijelove iz optužnog prijedloga ispustio iz izreke presude, ne dirajući pri tom u zakonska obilježja djela prekršaja. Odluka o oslobađanju okrivljenice obveze naknade troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, donijeta je iz razloga, okrivljenica je lošeg imovnog stanja, pa bi plaćanjem istog ugrozila svoju egzistenciju. Žalba se podnosi pismeno, u 2 dva istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog Suda ili na zapisnik ko suca. Svaka fizička ili pravna osoba koja ima sazna- nja o počinjenom kaznenom djelu i počinitelju može državnom odvjetništvu podnijeti kaznenu prijavu protiv neke osobe da je počinila kazneno djelo, a može dostaviti i samo obavijest ako se radi samo o sumnji na počinjenje ka- znenog djela, a ne želi se podnositi kaznena prijava. Kada je u pitanju obiteljsko nasilje, najveći broj kaznenih prijava i izvješća državno odvjetništvo zaprima od strane policije i centara za socijalnu skrb, a ponekad i od samih oštećenika-žrtava ili drugih tijela koja su došla do saznanja o počinjenom kaznenom djelu. Te se kaznene prijave i izvješća najčešće od- nose na kaznena djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. Kaznenim djelom iz članka 215. KZ-a, s time da je od uvođenja ovog kaznenog djela u hrvatsko zakonodavstvo ta definicija doživjela određene izmjene pa se tako do novele KZ-a iz listopa- da 2006. Nasilje u obitelji kao kazneno djelo i prekršaj Već na prvi pogled uočljivo je da postoji određena podudarnost između ka- znenog djela iz članka 215. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u daljnjem tekstu ZZNO , no valja naglasiti kako među nji- ma ima i nekoliko bitnih razlika. Kao prvo, za postojanje kaznenog djela iz članka 215. Iako postoje neka raz- mišljanja da je ponižavajući položaj vezan isključivo uz subjektivni osjećaj žrtve prema kojoj se kazneno djelo čini, prevladavajuće je mišljenje da je za ponižavajući položaj žrtve potrebno da on proizlazi i iz svih okolnosti sa- mog događaja koje ukazuju da je žrtva omalovažena i obezvrijeđena te da je počiniteljevim ponašanjem napadnuto njezino ljudsko dostojanstvo, a te se okolnosti utvrđuju i cijene i bez obzira da li se sama žrtva izjasnila da se osjeća poniženo. Nadalje, za postojanje kaznenog djela, za razliku od prekršaja, potreban je veći intenzitet protupravnog postupanja koje se očituje u zlostavljanju, dr- skom ponašanju ili nasilju i taj se intenzitet prosuđuje od slučaja do slučaja. Dosadašnja uobičajena praksa policijskih postaja na području grada Zagreba bila je da se kaznene prijave za kazneno djelo iz članka 215. Ovakav kriterij nije pogrešan jer ponavljanje prekršaja u određenom smislu upućuje na in- tenzitet nasilničkog ponašanja koji je nužan za postojanje kaznenog djela, ali nije i ne može biti jedini kriterij po kojem se procjenjuje ima li kaznenog djela ili ne. Kada govorimo o razlici između prekršaja i kaznenog djela, treba spome- nuti da ZZNO šire definira pojam nasilja nego što je to slučaj kod pojma nasilničkog ponašanja u smislu članka 215. Stoga neki oblici nasilja koji ulaze u prekršaj iz članka 4. Tako se primjeri- ce radnjama usmjerenim na prouzrokovanje straha ili osobne ugroženosti, a koje ulaze u definiciju nasilja prema članku 4. ZZNO-a, mogu eventualno ostvariti bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 129. KZ-a, radnje ograničavanja ili onemogućavanja kretanja mogu predstavljati kazneno dje- lo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 124. KZ-a, a razni oblici spol- nog uznemiravanja mogu predstavljati neko od kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa. S druge strane, kada se govori o kaznenom djelu nasilničkog ponašanja u obitelji, tada se pod njim smatra ono protupravno ponašanje koje se očitu- je u nasilju, zlostavljanju ili osobito drskom ponašanju jednog člana obitelji prema drugome koje je učinjeno s namjerom izravnom ili neizravnom te za posljedicu ima dovođenje žrtve u ponižavajući položaj. Nasilje može biti i fizičko i psihičko, kao i zlostavljanje, pri čemu se zlostavljanjem ne zadire u tjelesni integritet druge osobe, što je kod nasilja slučaj, dok osobito drsko ponašanje znači poduzimanje očito netrpeljivih, bahatih i bezobzirnih postu- paka prema žrtvi koji značajno odstupaju od uobičajenog. Kada govorimo o nasilju u obitelji, svakako treba istaknuti i kazneno djelo za- puštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. KZ-a jer se i njime također obuhvaćaju protupravna ponašanja koja predstavljaju nasilje jednog člana obitelji nad drugim. To kazneno djelo, naime, u stavku 2. Pritom je prema sadržaju 86 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 87 zakonskog teksta kažnjiva i jednokratna zlostava djeteta ili maloljetne osobe. To bi značilo da se bitna obilježja ovog kaznenog djela mogu ostvariti i jed- nokratnim ispadom nasilja, vrijeđanja ili drugog oblika zlostavljanja. Među- tim, bez obzira što zakon formalno dopušta ovu mogućnost, valja naglasiti da zlostavljanje ipak po svojoj suštini podrazumijeva neki kontinuitet pa bi se kao kazneno djelo trebalo eventualno uzimati ono jednokratno postupa- nje koje je izravno usmjereno na dijete ili maloljetnu osobu i u pravilu onda kada se radi o fizičkoj zlostavi, dok je kod raznih oblika psihičke ili emocio- nalne zlostave, ipak potreban određeni intenzitet i ponavljanje da bi se radilo o kaznenom djelu. To posebno vrijedi za one situacije u kojima počinitelj čini ovo kazneno djelo na štetu djeteta ili maloljetne osobe posredno i to tako što verbalno ili fizički u njihovoj nazočnosti napada, odnosno zlostavlja drugog člana obitelji koji je ujedno djetetu ili maloljetnoj osobi bliska osoba najče- šće drugi roditelj, brat, sestra. Tu će se, u pravilu, ipak tražiti da je dijete ili maloljetna osoba više puta bila izložena nasilju ili zlostavljanju drugoga da bi se moglo govoriti o tome da takve situacije znače i njegovo posredno, emo- cionalno zlostavljanje, a sve u smislu kaznenopravne odgovornosti. Suradnja državnih odvjetnika i drugih tijela Bez dobre suradnje s drugim tijelima u borbi protiv nasilja u obitelji, nema uspješnog rada državnih odvjetnika. Naime, od velikog značaja za rad držav- nih odvjetnika u predmetima nasilja u obitelji u prvom redu jest rad policije u okviru kriminalističke obrade takvih predmeta, bilo da policija nakon toga podnosi kaznenu prijavu ili samo izvješće o utvrđenim činjenicama. Kvalite- tan rad policije u ovakvim predmetima podrazumijeva da policijski službe- nici nakon saznanja o nasilju u obitelji brzo i sveobuhvatno prikupe podatke o obitelji počinitelju i žrtvi , pribave dokumentaciju i izvješća od institucija koja raspolažu relevantnim saznanjima te obave potrebne razgovore uz su- djelovanje specijaliziranih policijskih službenika za maloljetničku delikvenci- ju koji su prošli odgovarajuću obuku i raspolažu specijalnim znanjima za rad na ovim predmetima. To znači da je za potrebe daljnjeg postupanja državnog odvjetnika u krimina- lističkoj obradi potrebno pribaviti sve podatke o policijskim intervencijama u obitelji zbog nasilja, odluke prekršajnih sudova ukoliko su vođeni prekršajni postupci zbog nasilja u obitelji, izvješća i svu drugu dokumentaciju nadlež- nog centra za socijalnu skrb sa što iscrpnijim podacima o samoj obitelji. Uz to su potrebna i izvješća škole, vrtića ili drugih obrazovnih ustanova, medi- cinska dokumentacija koja se odnosi na počinitelja kad postoje naznake da je kod njega prisutna zlouporaba alkohola ili opojnih droga, da ima psihičkih poteškoća, odnosno da se eventualno već negdje liječi, kao i dokumentacija o eventualnim ozljedama ili liječenju žrtve zlostavljanja i slično. Također, po- trebno je obaviti razgovore s počiniteljem, žrtvom i drugim članovima obitelji, ali i susjedima, prijateljima i drugim osobama za koje se pokaže da bi mogle imati saznanja o zlostavljanju u obitelji. Kriminalistička obrada provedena na ovaj način omogućit će državnom odvjetniku da donese odluku u predmetu, raspolažući svim relevantnim podacima za određeno inkriminirano razdoblje u kojem se nasilje u obitelji čini. Nakon što zaprimi rezultate kriminalističke obrade u vidu kaznene prijave, državni odvjetnik može učiniti sljedeće: odbaciti kaznenu prijavu ukoliko postoji neki od razloga iz članka 174. Ono ne obvezuje državnog odvjetnika prilikom ocjene postoje li elementi kaznenog djela pa on u svakom slučaju može odlučiti da, ako ocijeni da ima kaznenog djela, takav predmet upiše u upisnik kaznenih prijava i po njemu dalje postupa kao da se radi o kaznenoj prijavi. Uvođenje ovog načela u kazneno zakonodavstvo kada su u pitanju odrasli počinitelji kaznenih djela u skladu je s međunarodnim smjernicama i preporukama Vijeća Europe da se kazneni postupak u ovim predmetima poduzima kao posljednje sredstvo. U kojim slučajevima nasilnih delikata i u odnosu na koje počinitelje će državni odvjetnik primijeniti ovo načelo ovisi o nizu čimbenika, ali se u prvom redu radi o diskrecijskoj ocjeni utemeljenoj na njegovom iskustvu uz poštivanje određenih kriterija. Pritom je primjena ovog načela usko vezana s poštiva- njem načela legaliteta. To znači da se načelo svrhovitosti može primijeniti samo u onim predmetima i u odnosu na one počinitelje kod kojih je udovo- ljeno svim uvjetima propisanim zakonom. Kao prvo, potrebno je da postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo i da ne postoji neki od ra- zloga za odbacivanje kaznene prijave iz članka 174. Nadalje, potreb- no je da se radi o kaznenom djelu za koje je zapriječena novčana kazna ili kazna zatvora do 3 godine, da je djelo nižeg stupnja krivnje te da razmjeri štetnih posljedica ne nalažu javni probitak kaznenog progona. U takvim slu- čajevima državni odvjetnik može donijeti rješenje o odgodi kaznenog pro- gona, ali samo uz suglasnost oštećenika i privolu osumnjičenika te njegovu pripravnost da izvrši jednu ili više posebnih obveza. Ukoliko kroz praćeni period osumnjičenik uredno izvrši naloženu mu obvezu ili obveze, državni odvjetnik će na temelju članka 175. Kada je riječ o deliktima nasilja u obitelji, vrlo ograničavajući faktor za pri- mjenu ovog načela jest gornja granica propisane kazne zatvora kao kriterij težine kaznenih djela u odnosu na koje se ovo načelo uopće može primije- niti. Iako je primjena ovog članka ZKP-a davala prilično dobre rezultate u praksi državnog odvjetništva, posebice u odnosu na kazneno djelo iz članka 215. KZ-a, izmjena KZ-a iz listopada 2006. Stoga se mogu očekivati ponovni dobri rezultati u primjeni načela svrhovitosti. U šturom zakonskom opisu uvjetovane svrhovitosti temeljem članka 175. ZKP-a s naznačenim osnovnim kriterijima nedostajali su koraci provedbe, no iskustvo u dotadašnjem radu u pretkaznenom postupanju prema malo- ljetnim osobama na temelju članka 64. Zakona o sudovima za mladež uve- liko je pomoglo stvaranju modela primjene. Tijekom rada na slučajevima u nekoliko navrata mijenjani su koraci provedbe sve do strukturiranog pro- tokola sačinjenog u suradnji s drugim institucijama. U dosadašnjoj držav- no-odvjetničkoj praksi počiniteljima nasilja u obitelji najčešće su nalagane dvije vrste obaveza: da se podvrgne odvikavanju od droge ili drugih ovisno- sti sukladno posebnim propisima i da se podvrgne psihosocijalnoj terapiji radi otklanjanja nasilničkog ponašanja. S obzirom da je alkoholizam jedan od kriminogenih čimbenika često povezanih s nasiljem, osobama koje ima- ju problema s alkoholom nalagana je posebna obaveza liječenja u nekoj od zdravstvenih ustanova. Obavezu psihosocijalnog tretmana provode isklju- čivo educirani stručnjaci i za tu obavezu potrebno je poštovati i dodatne kri- terije: da počinitelj nije ovisnik o alkoholu ili drogi, da nema akutnu psihič- ku bolest, da je nasilje ograničeno na obitelj, da se nasilničko ponašanje ne događa kroz duži niz godina i da od počinjenja kaznenog djela nije proteklo previše vremena. U odnosu na obje obaveze važno je priznanje osumnjiče- nog da je počinio kazneno djelo u smislu samokritičnosti i preuzimanja od- govornosti te motiviranost i spremnost na suradnju dobrovoljnost. Nužan 1 U Zakonu o kaznenom postupku donesenom 2008. Ovaj zakon u cijelosti stupa na snagu 30. Treba istaknuti da je svaki pojedinačni slučaj nasilja u obitelji drugačiji i, kao što je vidljivo iz Protokola postupanja, iziskuje multidisciplinarni pristup. Tako i u državnim odvjetništvima pri procjeni osnovanosti ovakvog postu- panja, praćenju tijeka i evaluaciji uspješnosti tretmana aktivnu ulogu ima- ju i stručni savjetnici-socijalni pedagozi. Osim brzog djelovanja na nasilje člana obitelji i sprečavanje produbljivanja krize u obitelji uz rad na pobolj- šanju odnosa, ovakvim se postupanjem stavlja naglasak na preuzimanju odgovornosti počinitelja i suočavanju s vlastitim ponašanjem. Ponekad se kaznenim postupkom može učiniti velika šteta u obitelji, posebno u obitelji kojoj je potrebna pomoć i koja bi uz manju podršku i nadzor mogla uspješ- nije funkcionirati. Najveća dobit primjene načela svrhovitosti je činjenica da se oštećena osoba uključuje u odlučivanje jer je njena privola nužna, a time se i mijenja njena pozicija iz svjedoka ili promatrača u položaj aktivnog su- dionika, suodlučitelja, čime dobiva snagu, prije svega snagu da se obrani od nasilja bliske osobe. Protokol postupanja kod primjene načela svrhovitosti Kaznena prijava detaljna obrada, prikupljanje dodatnih obavijesti Odabir slučaja za primjenu čl. Naime, u predmeti- ma gdje je prijavljeno samo kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji iz članka 215. Ovo pravo omogućava svjedocima koji su s okrivljenikom u određenom, bliskom odnosu da uskrate svjedočenje i to se u kaznenim predmetima zbog kaznenog djela obiteljskog nasilja, nažalost, dosta često događa. Zato se često, nakon zaprimanja rezultata kriminalističke obrade, od strane državnih odvjetnika predlaže istražnom sucu provođenje istražne radnje is- pitivanja u svojstvu svjedoka žrtve koja je iz kruga osoba koje imaju pravo na blagodat, a sve kako neposrednim podnošenjem optužnog prijedloga bez tog ispitivanja ne bi riskirali pokretanje kaznenog postupka protiv osobe u odnosu na koju njezini bližnji nisu spremni svjedočiti. Ako ti svjedoci tijekom provođe- nja istražnih radnji iskoriste svoje zakonsko pravo na blagodat nesvjedočenja, obično se događa da u predmetu ne ostane drugih materijalnih ili personal- nih dokaza na kojima bi se mogla temeljiti optužba za kazneno djelo iz članka 215. Da bi bilo posve jasno, osim što tada nema iskaza same žrtve o inkriminiranim događajima, u takvim predmetima nije moguće ni druge oso- be koje nemaju pravo na blagodat ispitivati o onome što su saznale od osoba koje su imale i iskoristile to pravo. Te druge osobe mogu svjedočiti samo o onome što su neposredno opažale ili o onome što su saznale iz nekih drugih izvora. Stoga korištenje blagodati nesvjedočenja od strane žrtve-člana obitelji najčešće znači negativnu državno-odvjetničku odluku o daljnjem kaznenom progonu jer u predmetu izostaju korisni personalni dokazi iz ranije navede- nih razloga, a ne može se koristiti ni dokumentacija u kojoj su sadržani poda- ci dobiveni od žrtve. To sve bitno sužava mogućnost utvrđivanja relevantnih činjenica za daljnji postupak i eventualnu osudu za kazneno djelo. U procesnom smislu, povoljnija je situacija kada se nasilničkim ponašanjem prema odraslom članu obitelji čini istovremeno i posredna, emocionalna zlo- stava djeteta ili maloljetne osobe, jer se u takvim predmetima radi o stjecaju kaznenih djela iz članka 213. Naime, odredba članka 234. Zakona o sudovima za mladež u daljnjem tekstu ZSM , čak i kada bi na to po općim odredbama o blagodati nesvjedočenja imao pravo. To znači da i svjedoci iz povlaštenog kruga osoba koje imaju pravo na blagodat moraju iskazivati o radnjama počinitelja kojima se ostvaruju bitna obilježja kaznenog djela iz članka 213. Pritom će se u pravilu raditi o radnjama kojima se istovremeno, budući da se radi o idealnom stjecaju kazne- nih djela, ostvaruju i obilježja kaznenog djela iz članka 215. Ovakve procesne odredbe ipak su osigurale da u predmetima u kojima su žr- tve nasilja u obitelji djeca i maloljetne osobe daljnji ishod kaznenog postupka nije prepušten dispoziciji odraslih povlaštenih svjedoka koji bi uskratom svojih iskaza na njega bitno mogli utjecati, pri čemu ni sama djeca ili maloljetne osobe ne mogu uskratiti iskaz o tim djelima počinjenim na svoju štetu. S obzirom na delikatnost kaznenih postupaka zbog nasilja u obitelji kod kojih je često ote- žavajuća okolnost za dokazivanje kaznenog djela složen emocionalni odnos između žrtve i počinitelja, na ovaj se način osigurala dodatna kaznenopravna zaštita djece i maloljetnih osoba kao posebne kategorije žrtava. Podnošenje optužnog prijedloga Ukoliko nakon kriminalističke obrade, obavljanja razgovora u državnom od- vjetništvu, prikupljanja izvješća ili provedenih istražnih radnji državni odvjet- 94 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 95 nik ocijeni da postoji relevantan stupanj osnovane sumnje da je osumnjičena osoba počinila inkriminirano joj kazneno djelo te ukoliko nije bilo uspjeha s primjenom načela svrhovitosti iz članka 175. ZKP-a, tada će se nadležnom sudu podnijeti optužni prijedlog protiv te osobe. Pritom se optužni prijedlog za počinjeno kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji iz članka 215. U optužnom prijedlogu navode se osobni podaci osobe protiv koje se on pod- nosi, činjenični i zakonski opis kaznenih djela, njihova pravna kvalifikacija kao i prijedlozi državnog odvjetnika o tome koga treba sve ispitati na glavnoj ra- spravi, kao i koje sve druge dokaze treba provesti. U posebnoj točki predlaže se i koju bi vrstu i mjeru kaznenopravne sankcije optuženoj osobi sud trebao izreći. U točkama koje nakon toga slijede državni odvjetnik može predlagati i određivanje pritvora optuženika ili primjena neke od mjera opreza. Po zaprimanju optužnog prijedloga, ako ocijeni da za to ima uvjeta, sud ga može odbaciti. Ako sud smatra da je potrebno provesti još neke dokaze prije zakazivanja glavne rasprave, može predmet uputiti istražnom sucu radi pro- vođenja određenih istražnih radnji, a ako je optužni prijedlog ocijenjen uteme- ljenim, sud zakazuje glavnu raspravu. Na glavnoj raspravi koja se provodi po odredbama skraćenog postupka, državni odvjetnik zastupa optužbu, predlaže izvođenje dokaza, određivanje ili produljenje pritvora, na temelju provede- nih dokaza mijenja sadržaj optužnog prijedloga, a u završnom govoru apelira sudu na donošenje određene odluke i na izricanje određene sankcije. Državni odvjetnik tijekom glavne rasprave može i odustati od daljnjeg kazne- nog progona, kada oštećenik može preuzeti progon protiv optužene osobe u zakonom predviđenom roku. Za državnog odvjetnika koji pred sudom zastupa optužbu za kaznena djela iz članka 215. KZ-a od velike je važnosti sadržaj iskaza žrtava kaznenog djela, ali i njihova spremnost da svjedoče o onome što im se do- godilo jer su to najvažniji dokazi o onome što se događalo unutar obitelji i najčešće iza zatvorenih vrata i bez drugih svjedoka osim samih žrtava. Kako bi im se osigurali što prihvatljiviji uvjeti za davanje iskaza žrtava i smanjila njihova sekundarna viktimizacija, u kaznenom postupku njihovo ispitivanje nastoji se provesti na što obzirniji način. Postoje i zakonske mogućnosti da se žrtve ispitaju pod posebnim uvjetnima. Primjerice, djeca i maloljetne oso- be mogu se ispitati putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka članak 119. ZSM , a odrasli svjedoci-žrtve mogu biti ispitani bez nazoč- nosti optuženika na glavnoj raspravi tijekom njihovog ispitivanja sukladno članku 338. Od velike su važnosti za optužbu na glavnoj raspravi i iskazi tzv. Pritom je bitno da ti svjedoci iznesu što detaljnija saznanja o eventualnom zlostavljanju, čime potkrjepljuju iskaz žrtve kao svjedoka. Nakon donošenja presude, državni odvjetnik ima pravo kao stranka u po- stupku podnositi žalbu i to zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postup- ka, povreda kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te u pogledu odluke o sankciji i troškovima kaznenog postupka. Kada je u postupku optuženiku izrečena uvjetna osuda s ili bez primijenjene mjere sigurnosti ili uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom, državni odvjetnik sudjeluje i u postupcima opoziva uvjetnih osuda i to bilo da sam inicira po- kretanje postupak opoziva, bilo podnošenjem žalbe na odluke suda o tome. U ovoj fazi postupanja, važno je da državni odvjetnik prikupi sve relevantne podatke o nepoštovanju uvjetne osude u smislu činjenja novih kaznenih djela, o poteškoćama ili neprovođenju eventualno izrečenih mjera sigurnosti obve- znog liječenja od ovisnosti, psihijatrijskog liječenja, psihosocijalnog tretmana ili pak zaštitnog nadzora. U tome su svakako dobrodošla i jako važna sazna- nja kojima raspolažu same žrtve, ali i služba socijalne skrbi i policija jer se na temelju tih saznanja sudu i predlaže pokretanje postupka opoziva uvjetne osude kada se pojave rizični čimbenici za ponavljanje obiteljskog nasilja ili 96 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 97 se ne poštuju uvjeti liječenja i psihosocijalnog tretmana određenog upravo u svrhu daljnjeg preventivnog djelovanja na osuđenika. I u onim predmetima u kojima je ocijenjeno da nema uvjeta za pokretanje ka- znenog postupka, ali su od policije, centra za socijalnu skrb ili druge pravne ili fizičke osobe zaprimljene obavijesti o sumnji na prisutno nasilje u obitelji, državni odvjetnik može uputiti prijedlog nadležnom centru za socijalnu skrb da poduzme mjere iz svoje nadležnosti i tražiti izvješće o poduzetim mje- rama. Državni odvjetnik može pokrenuti i prekršajni postupak ako nađe da nema kaznenog djela, ali bi bilo elemenata prekršaja iz članka 4. ZZNO-a, a postupak već nije pokrenut od strane policije. Zaključno se može reći da je uloga državnog odvjetnika u borbi protiv nasilja u obitelji dominantno definirana njegovom ulogom u kaznenom postupku, ali se ostvaruje i kroz druge zakonske ovlasti i obveze koje ima, pri čemu je od iznimne važnosti za njegov uspješan rad ostvarivanje kvalitetne surad- nje s policijom, centrima za socijalnu skrb te drugim tijelima uključenim u suzbijanje obiteljskog nasilja. Sudac za mladež svakodnevno se u svom poslu susreće sa svim pojavnim oblicima obiteljskog nasilja. Obiteljsko nasilje nisu samo situacije u koji- ma je dijete ili maloljetna osoba žrtva ili svjedok fizičkog nasilja roditelja ili ukućana, već i situacije u kojima su dijete ili maloljetna osoba žrtve bilo ka- kvog protupravnog ponašanja roditelja, bliskih srodnika ili ukućana bludne radnje, upoznavanje s pornografijom i sl. Svjesni smo činjenice da je ono što se sudu za mladež prezentira od stra- ne državnog odvjetništva tek vrh ledenog brijega. Sudac mora svakom slučaju pristupati individualizirano i s ciljem da što ma- nje povrijedi već povrijeđenu žrtvu, ne izlažući je dodatnom viktimiziranju ili da se viktimizacija svede na što je moguće manju mjeru. Sudac će u svakom slučaju polaziti od izvješća nadležnog centra za soci- jalnu skrb, socijalnog pedagoga suda i državnog odvjetništva. To su izvori informacija o socijalnoj i psihološkoj dinamici u određenoj obitelji. Također je vrlo važno kako je vođen istražni i predistražni postupak, te je li žrtva sa- slušana tijekom istražnog postupka. Potrebno je da se sudac prije rasprave savjetuje sa sudskim socijalnim pedagogom ili drugim sličnim stručnjakom o tome kako saslušati žrtvu nasilja, saznati odbija li svjedočiti, ili je voljna i na taj način pružiti potrebne informacije. Jednako tako, bilo bi poželjno da djelatnici policije kada izađu na mjesto do- gađaja fotografiraju i samo lice mjesta i žrtvu, naročito ako žrtva na sebi ima vidljive ozljede poput modrica, ogrebotina, rana i slično ili su na licu mjesta vidljive posljedice nasilničkog ponašanja razbijen namještaj, provaljena ula- zna vrata i sl. Takvo prikupljanje dokaza tehnički je lako ostvarivo, a poli- cija ima iskustvo u korištenju ovakvih metoda u drugim djelima, kao što su prometne nesreće. Fotografije mogu u daljnjem postupku pružiti vrijedne informacije, tim više što su bolničke prijave često nepotpune i površne te u kasnijem toku postupka vještaci-liječnici sudske medicine raspolažu nedo- voljnim informacijama za svoja vještačenja npr. Mnoge europske zemlje uvele su odavno takvu praksu, a i neke zemlje u regiji, te tim više iznenađuje da se ovaj postupak ne primjenjuje u Repu- blici Hrvatskoj. Praksa saslušanja putem video-veze U načelu se žrtve, kako djeca, tako i odrasli, sve više odlučuju svjedočiti. Za- daća je suca procijeniti hoće li žrtvu saslušati neposredno u sudnici, hoće li pritom temeljem članka 355. Zakona o kaznenom postupku privremeno udaljiti počinitelja iz sudnice ili će saslušavati žrtvu a po potrebi i druge svjedoke putem video-veze. Otkad se prije šest godina video-veza počela primjenjivati u Odjelu za mladež Općinskog kaznenog suda, vidljiv je trend rasta upotrebe ovog tehničkog rješenja. Pri korištenju video-veze suradnik suda za to obučen socijalni radnik ili soci- jalni pedagog u prostoriji odvojenoj od sudnice, na lokaciji koja je nepoznata optuženome, vodi razgovor sa žrtvom. Nakon što sudac odluči da će žrtvu saslušati na ovaj način, a prije glavne rasprave, stručna suradnica ugovara sastanak sa žrtvom, pokazuje joj sudnicu, mjesto na kojem sjedi sudac i vi- jeće, mjesta za branitelja i državnog odvjetnika te gdje će se projicirati njen iskaz, tako da svjedok bude oslobođen treme prilikom saslušanja. Saslušanje se vrši tako da sudionici ispitivanja postavljaju pitanja stručnoj su- radnici koja ih prenosi svjedoku, s tim da se posebna pažnja posvećuje tome da svjedok ne zna tko mu od sudionika postupka postavlja pitanje, kako bi se dobili što objektivniji i vjerodostojniji odgovori. Sastavljanje zapisnika o saslušanju putem video-veze vrši se na različite načine. Neki suci unose odgovore u zapisnik poslije svakog pitanja ili grupe pitanja metodom klasičnog diktata , dok drugi snimaju na medij cijeli tijek ispitivanja i kasnije na temelju toga sastavljaju zapisnik poslije ročišta. Oba su načina zakonski dozvoljena i podjednako dobra. Kazeta ili CD sa snim- kom ispitivanja predstavlja naravno sastavni dio sudskog spisa i ulaže se kao dokazni materijal u sudski spis poslije zapisnika o saslušanju svjedoka putem video-veze. KZ-a i zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe čl. KZ-a , a vrlo često su ta dva djela i povezana kako počiniteljem tako i žrtvama. Što se pak tiče socijalne strukture počinitelja i žrtava, ima ih u svim društve- nim skupinama — od liječnika i sveučilišnih profesora; osoba s dobrim prima- njima pa do ljudi niske ili nikakve naobrazbe te osoba s društvene margine. Prikazat ćemo četiri primjera obiteljskog nasilnika koji naizgled nemaju ni- šta zajedničkog, osim činjenice da su sva četvorica obiteljski nasilnici. Prvi je sada umirovljeni viši časnik hrvatske vojske, drugi je liječnik, treći je ze- mljoradnik iz okolice Zagreba, a četvrti je radnik u proizvodnji. Primjer iz prakse: umirovljeni časnik Počinitelj je prije rata bio pripadnik zrakoplovstva bivše JNA, pilot-letač da bi se početkom ratnih zbivanja odmah stavio na raspolaganje HV-u te je raspoređen na adekvatno radno mjesto. Supruga je također bila zapo- slena, a imali su zadovoljavajuće riješeno stambeno pitanje. Naizgled je sve izgledalo u redu- djeca su pohađala školu, obitelj se sastajala sa svo- jim krugom prijatelja i poznanika, ni po čemu nije odskakala od normalne, boljestojeće obitelji. Optužnim prijedlogom stavljeno mu je na teret višegodišnje maltretiranje supruge i troje djece, s time da je ušao i u fizički obračun s najstarijim si- nom koji je pokušao zaštititi majku od zlostavljanja. Prema iskazu optuže- nika, on nikad nije maltretirao ženu, već je između njih bilo manjih trzavica i to isključivo zbog njegove sumnje u bračnu nevjeru supruge. Dozvoljava da je možda bilo povišenih tonova, čak i poneka svađa, no da to nikad nije prelazilo razmjere uobičajene bračne svađe. Fizičku agresiju u potpunosti je negirao, govoreći da to nije u njegovom poimanju života. U braku je rođe- no troje djece i prema njegovom kazivanju, sva djeca su neproblematična i odlični učenici. Tijekom postupka saslušani su sljedeći svjedoci: prijatelji obitelji, kolege op- tuženika i članovi obitelji. Svi prijatelji obitelji obitelj su opisivali kao uzornu, u kojoj se supružnici odlično slažu i mogu služiti kao primjer drugima. Istu priču potvrdili su i kolege, te ga opisali kao uzornog kolegu, izvrsnog struč- njaka, prijatelja koji će pomoći u svakoj prilici — uglavnom, imali su samo ri- ječi hvale za njega. Izvješće nadležnog centra za socijalnu skrb bilo je dosta šturo i nije pružalo mnogo korisnih informacija; samo da je supruga s djecom odselila na drugu adresu, a da se iz razgovora sa suprugom nije moglo mnogo više saznati od onoga što je ispričao u svojoj obrani na sudu — dakle, da se radi o manjim bračnim razmiricama, da bi suprug htio na svaki način obnoviti zajednicu sa ženom, da joj oprašta sve njene izvanbračne izlete. Uglavnom, izvješće centra bilo je pozitivno intonirano. Najstariji sin je više puta zaštitio majku, čak se i fizički sukobio s ocem, a kada to više nije mogao trpjeti, odselio se u drugi grad, dok je majka s dvoje mlađe djece iselila iz zajedničkog stana i otišla živjeti na drugu adresu. Rezultati vještačenja pokazali su da je optuženik iznadprosječno inteligentan, obrazovan i s izgrađenim socijalnim vještinama, no da se radi o osobi s poremećajem osobnosti, koji je godina- ma uspješno krio. Okidač za nasilno ponašanje u njegovom slučaju nastupio je kad nije prošao na redovnom liječničkom pregledu, nije mu obnovljena letačka licenca i prebačen je na uredski posao. Optuženi je to doživio kao svojevrsnu degradaciju i omalovažavanje te je tada počelo stalno i svakod- nevno nasilje nad članovima obitelji. Iste rezultate pokazalo je i psihološko vještačenje. Nakon ovako provedenog postupka sud je uvažavajući mišljenje psihologa i psihijatra, a promatrajući ih u cjelini s iskazima svjedoka, optuženika progla- sio krivim i osudio ga na zatvorsku kaznu. Mogućnost unapređenja prakse Nažalost, prvo je pogriješila supruga koja je godinama tajila ovakvo stanje, misleći da će se situacija popraviti. Ona takvo stanje nije prijavila policiji niti se obratila za pomoć i savjet centru za socijalnu skrb, te je godi- nama zajedno s djecom trpjela nasilje, koje je naravno postajalo sve gore i gore. Dobro je sačinjeno kombinirano psihijatrijsko-psihološko vještačenje, koje je točno ocijenilo počinitelja i čiji je nalaz korespondirao s iskazima svjedoka. Primjer iz prakse: liječnik Radi se o liječniku zaposlenom u jednoj zagrebačkoj zdravstvenoj ustanovi, osobi koja je došla na studij iz jedne bliskoistočne zemlje i nakon studija je ostao u Hrvatskoj, specijalizirao, oženio se, zaposlio i osnovao obitelj. Optužni prijedlog teretio ga je za nasilje u obitelji te za zanemarivanje i zlo- stavljanje svoje djece. Supruga i djeca opisali su ga kao osobu sklonu alkoholu, što je s vremenom eskaliralo te je optuženi po- čeo konzumirati alkohol u sve većim količinama. U takvom stanju razbijao je namještaj, maltretirao ukućane, obračunavao se sa suprugom pred djecom, kažnjavao djecu bez ikakvog razloga i uznemiravao susjede. Kada su mu se ukućani usprotivili, prijetio je samoubojstvom, pravio se da je u besvjesnom stanju, ostavljajući oko sebe kutije raznih sedativa i ostalih lijekova, da bi se dolaskom hitne pomoći koju bi pozvali ukućani, ustanovilo da je popio dvi- je-tri tablete za regulaciju probave. Centar za socijalnu skrb reagirao je na vrijeme, sačinio je kvalitetno izvje- šće, tako da se čim je spis došao na red, moglo početi s izvođenjem dokaza. Ukućani i susjedi potvrdili su navode optužnog prijedloga. Radi utvrđivanja ubrojivosti optuženika, provedeno je i u ovom slučaju kom- binirano psihijatrijsko-psihološko vještačenje koje je utvrdilo da je optuženi pasivno-agresivno strukturirana ličnost s takozvanim histrioničkim sindro- mom i evidentiranom zloupotrebom alkohola. Ovaj sindrom je liječnik vje- štak opisao kao grupu simptoma gdje osoba privlači pažnju ukućana ili svo- je okoline tvrdeći da je on žrtva, glumeći histrion! Mogućnost unapređenja prakse Dobro je reagirao nadležni centar za socijalnu skrb, koji je odmah po doja- vi supruge optuženog sačinio temeljito izvješće, obradio cijelu obitelj, i tako pružio sudu cjelovit uvid u obiteljsku problematiku. Primjer iz praske: tvornički radnik Radi se o tvorničkom radniku, osobi skromnih primanja, koji je svoj kućni budžet popunjavao i radom na zemlji i u šumi, budući da je živio u ruralnoj sredini u blizini Zagreba. Supruga je bila također osoba niske stručne spre- me, radila je kao čistačica u jednoj osnovnoj školi, a povremeno je pomagala na svadbama. Optuženi je već ranije bio osuđen na uvjetnu kaznu zbog obiteljskog nasi- lja jer se u nekoliko navrata zbog navodno neriješenih imovinskih problema obračunavao s vlastitim ocem koji je živio u istoj kući te mu nanio teške tje- lesne ozljede. Optuženom se stavljalo na teret da se u alkoholiziranom stanju gotovo svakodnevno fizički obračunavao sa suprugom i kćerkom, tako da su se od njegovog nasilja morale sklanjati kod rodbine i susjeda; da je prilikom jedne svađe supruzi drvenom cjepanicom slomio nogu, te da je kćer vrijeđao i vršio nad njom bludne radnje, kada je legao jedne noći u njen krevet i dirao je po grudima, stražnjici i spolnom organu. Važno je naglasiti da je sve ovo trajalo godinama, pa i dok je optuženi bio pod rokom provjere za ranije djelo počinjeno nad ocem. Optuženi se tijekom postupka branio da je on zapravo jedini hranitelj obitelji, a da njegova supruga i kći ne valjaju; da on kćeri pruža sve, a ona ga ne sluša i zabavlja se s mladićima koji njemu nisu po volji te je to zapravo jedini razlog sukoba u obitelji, jer majka brani i tolerira takvo ponašanje kćeri. Supruga i kćer ispričale su sudu kako ih je optuženi godinama fizički tero- rizirao, da svakodnevno dolazi s posla pijan, takav ih maltretira, vrijeđa i fi- zički se obračunava s njima, tako da su mnogo puta tražile pomoć brata op- tuženog, kao i susjeda kod kojih su se sklanjale. Tijekom jedne svađe, kada mu supruga nije htjela dodati alkoholno piće jer je upravo pripaljivala peć, dohvatio je drvenu cjepanicu, izudarao je njome i tom prilikom joj slomio nogu. I u ovom slučaju provedeno je psihijatrijsko vještačenje koje je pokazalo da je optuženi alkoholičar. Na temelju općeg tjelesnog izgleda karakterističnog za alkoholičara, izraženog tremora ruku, činjenice da je tijekom obrade u psi- hijatrijskoj bolnici doživio epileptički napad uslijed prisilne apstinencije, te visokih vrijednosti jetrenih proba, nesporno je utvrđeno da je optuženi oso- ba s razvijenom alkoholnom bolešću koja uopće nije osvijestila činjenicu da je alkoholičar i da se mora liječiti. S obzirom da je gore nabrojana djela počinio dok je bio pod rokom kušnje, sud mu je uvjetnu kaznu opozvao i osudio ga na višegodišnju zatvorsku kaznu uz mjeru sigurnosti obveznog liječenja od alkoholizma i drugih ovisnosti. Mogućnost unapređenja prakse Niti policija, niti centar za socijalnu skrb nisu imali saznanja o tome što se događa sve dok se supruga optuženog zbog prijeloma noge nije obratila za pomoć traumatološkoj bolnici, koja je savjesno ispunila prijavu. Odmah se uklju- 106 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 107 čio i prekršajni sud koji je vrlo brzo intervenirao i udaljio nasilnika iz obitelji, odredivši mu zatvorsku kaznu. Državno odvjetništvo je vrlo brzo podnije- lo optužni prijedlog, a budući da se radilo o već evidentiranom nasilniku i specijalnom povratniku, i uz optužni prijedlog tražilo i određivanje pritvora zbog opasnosti od ponavljanja djela. To je vijeće općinskog kaznenog suda i prihvatilo tako da mu je odredilo pritvor nakon izdržane kazne izrečene od strane suda za prekršaje. Primjer iz prakse: poljoprivrednik Radi se o obitelji koja živi na selu u zagrebačkoj okolici. Optužni prijedlog stavljao je optuženom na teret niz kaznenih djela iz područ- ja obiteljskog nasilja prema supruzi i djeci. Optuženi je kratko vrijeme prije rata, koncem osamdesetih godina, otišao na odsluženje vojnog roka u Makedoniju i tamo upoznao svoju suprugu i posli- je kratkog razdoblja sklopili su brak. Važno je naglasiti da je brak sklopljen uz veliko protivljenje obitelji optuženog, naročito majke. Nakon što je odslu- žio vojni rok, zajedno sa suprugom vratio se kući, gdje se supruga susrela s neprijateljski raspoloženom svekrvom. Što god da je supruga učinila, nije bilo dovoljno dobro. Sin je vrlo brzo prihvatio vrijednosne sudove majke i on se počeo prema supruzi ponašati na sličan ili isti način. U početku su to bili samo prigovori, koji su kasnije eskalirali u fizičko i psihičko nasilje. U braku je rođeno troje djece, brigu o djeci vodila je supruga, kojoj je svekrva i tu stalno prigovarala, a koje je njezin sin bespogovorno prihvaćao. Njegovo ponašanje eskaliralo je u stalno i svakodnevno fizičko maltretiranje i supru- ge i djece. Psihološko vještačenje pokazalo je da se radi o osobi koja je sklona zloupo- trebi alkohola, s velikim poremećajima u ponašanju, a koja su posljedica toga što je i sam bio u djetinjstvu zlostavljana osoba od strane dominantne maj- ke. Preslikao je njen obrazac ponašanja u cijelosti i tako se ponašao prema supruzi i djeci. Nakon toga uključio se i centar za so- cijalnu skrb i ustanovio da je prijava susjeda osnovana. Po provedenom postupku u kojem je saslušana i majka optuženog koja ni na glavnoj raspravi nije krila neprijateljstvo prema oštećenoj, dok je prema djeci — unucima, bila zapravo potpuno ravnodušna, no negirala je da je bila prisutna bilo kakvom nasilju, niti da išta znade o tome , sud je optuženog oglasio krivim i osudio na višegodišnju kaznu zatvora, a ta je presuda potvr- đena po višem sudu. U cijelom slučaju upada u oči činjenica da supruga uopće nije bila svjesna da takvo ponašanje prema sebi i djeci mora prijaviti i tko zna do kada bi se optuženi tako ponašao da nije došlo do prijave od strane susjeda. Obiteljsko nasilje javlja se u najrazličitijim pojavnim oblicima — od prijetnji samoubojstvom, preko premlaćivanja supruge i djece, pa sve do slučaja gdje je otac tjerao djecu da defeciraju po majci. Opisanim primjerima zajedničko je to što prolazi mnogo vremena od pojave prvog nasilja, pa do prijave poli- ciji ili centru za socijalnu skrb, bez obzira na to je li žrtva visokoobrazovana osoba ili osoba bez ikakve naobrazbe. Uz sve uložene napore čiji se rezulta- ti ne mogu osporiti, treba još više raditi na podizanju svijesti žrtava obitelj- skog nasilja da svako nasilje odmah prijave, a ne da se zanose iluzijom da će biti bolje. Neće biti bolje, može biti samo gore. I svi mi koji se bavimo ovom problematikom svjesni smo ove činjenice, naročito ako su žrtve nasilja dje- ca, jer ako intervencija društva i nadležnih institucija stigne kasno, šteta je već počinjena i to trajno kroz život obilježava život žrtava, a nije isključena ni mogućnost da se žrtve obiteljskog nasilja kasnije i sami pretvore u nasilnike. Tek posljed- njih godina postoji zakonska obveza prijave i drugih postupanja u slučajevi- ma saznanja o nasilju u obitelji. Djelatnici u odgojno-obrazovnom sustavu uglavnom nisu tijekom svog obrazovanja učili o prepoznavanju obiteljskog nasilja i reagiranju na njega. Zbog toga su često ponašanja djece koja su za- pravo simptomi i pokazatelji ovakvih događanja tumačili kao neposluh, ne- prilagođeno ponašanje i kao takvo kažnjavali. Naravno da je to još dodat- no traumatiziralo djecu koja žive u stalnom strahu i stresu u obitelji u kojoj ima nasilja. S obzirom na vrstu nasilja, dijete može biti žrtva ili svjedočiti svim oblicima nasilja u obitelji: fizičko nasilje: batine, pljuske, guranja... Djeci koja su izložena nasilju u obitelji, bilo da su sama žrtve ili svjedoci na- silju nad drugim članovima, pa čak i kad samo čuju ili znaju da se nasilje do- gađa, narušava se osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Stvaraju lošu sliku o sebi, gube povjerenje u sebe i druge, što loše utječe na njihove socijalne odnose. Stradaju emocionalno, ali i intelektualno, što često rezultira lošim obrazov- nim rezultatima. Često ova djeca sama koriste nasilan pristup u rješavanju problema, a s odrastanjem će se vjerojatnije izlagati različitim oblicima ri- zičnih ponašanja. U nekim situacijama relativno je lako prepoznati postojanje nasilja u obite- lji: dijete koje često ima modrice, čudne ogrebotine ili lomove, svakako će pobuditi sumnju. No većini roditelja danas je jasno da je fizičko kažnjavanje neprihvatljivo, pa to i sakri- vaju. Tada nam preostaje prepoznavanje simptoma koji su vidljivi u svakod- nevnom radu s djecom. Bit će navedena neka ponašanja djece koja mogu ukazivati na nasilje u obitelji. No treba naglasiti da ova ponašanja i simptomi mogu imati i druge uzroke, pa ih treba shvatiti samo kao moguće indikato- re koji pobuđuju sumnju. Stručnjacima treba prepustiti da ustanove prave uzroke takvog ponašanja djeteta. Predškolska djeca i djeca mlađe školske dobi Mlađa djeca mogu biti nemirna, žaliti se na bolove u trbuhu ili glavobolje, mo- kriti u krevet, imati teškoće uspavljivanja, ponašati se kao da su mlađi nego što zapravo jesu. Često su umorni, iskazuju stalnu zabrinutost zbog mogu- ćih opasnosti za sebe ili njima važne osobe. Mogu imati teškoća s koncen- tracijom i održavanjem pažnje, nemirna su i otežavaju održavanje redovnih aktivnosti. Neki pokazuju stalnu ljutnju i nasilničko ponašanje prema drugoj djeci ili stvarima. U igrama se mogu prepoznati stereotipi o ulogama muškaraca kao agresora i žena kao žrtvi. Djeca školske dobi Postoje neke razlike u ponašanjima koja se mogu vidjeti kod dječaka i dje- vojčica, koji u svojim reakcijama zapravo oponašaju uloge koje vide kao mo- dele u vlastitim obiteljima. Tako dječaci češće postaju agresivni, probleme rješavaju nasilno, nerijetko rano počinju eksperimentirati s cigaretama, al- koholom i drogama. Kod djevojčica je češći slučaj da mnogo toga zadržava- ju za sebe, povlače se od drugih i postaju anksiozne i depresivne. Razvijaju lošu sliku o sebi, nemaju samopouzdanja ni samosvijesti, češće se žale na psihičke teškoće. Nerijetko imaju smetnje u hranjenju ili pokazuju sklonost samoozljeđivanju. Također mogu rano početi konzumirati zabranjena sred- stva, ali i lijekove za umirenje ili stimulanse. Adolescenti Stariji učenici, osim navedenog, mogu pokazivati i ozbiljnije teškoće u po- našanju, usvajaju visokorizična ponašanja, sve do kriminalnih djela. Počinju izostajati iz škole i bježati od kuće, mogu imati samoubilačke ideje i poku- šaje samoubojstava. Neki postaju redoviti korisnici psihoaktivnih sredstava, negiraju društvene norme, ne uvažavaju nikakve autoritete. U mladenačkim vezama mogu se ponašati nasilnički ili ostaju u vezi u kojoj su žrtve. Još uvijek je većina djelatnika usmjerena na konkretna ponašanja djece, ne razmišljajući o uzrocima, no do promjena neće doći ukoliko ne prepoznamo ulogu obitelji u stvaranju teško- ća u funkcioniranju djece. Primjer iz prakse Nela je bila učenica sedmog razreda kada mi ju je razrednica prvi puta upu- tila na razgovor. Dotada nije bilo većih teškoća; bila je dobra učenica, samo ponekad previše pričljiva. Sada joj se požalila da joj dečki ne daju mira, di- raju je po prsima, pritišću u kut, svašta joj govore. Međutim, razrednica nije vjerovala da je ona samo žrtva, jer je po Nelinom ponašanju zaključila da joj se to i sviđa: djevojčica se smijuljila dok su joj to radili, voljela je biti u muš- kom društvu, ponašala se kao da ih izaziva. U razgovoru sa mnom bila je vidno uznemirena, plakala je, iskazivala nelagodu i sram. Tijekom daljnjih susre- ta saznala sam da roditelji piju, često se svađaju, otac tuče majku. Naravno, i ona sama često je bila žrtva verbalnog, fizičkog i psihičkog nasilja. Za sve je okrivljavala majku, dok je oca branila i opravdavala njegovo ponašanje majčinim izazivanjem. Ovo je tipičan primjer kako dijete koje raste u obitelji s nasiljem ne dobiva osnovne socijalne vještine, ponaša se po modelu uloga u kući i usvaja obi- teljske vrijednosti. To je generalizirala na muški rod, uključujući i dječake koji su je maltretirali. Zašto je važno da odgojno-obrazovna ustanova reagira? Prije svega, svi djelatnici u odgojno-obrazovnom sustavu imaju zakonsku obvezu reagirati i prijaviti saznanje o nasilju, no ta zakonska odredba nije smišljena s ciljem da se nametne još jedan posao ili iznađe mogućnost za kažnjavanje onih koji brinu o djeci. Vidjeli smo kakve sve kratkoročne i dugo- ročne posljedice nasilje u obitelji ostavlja, pa je u društvenom interesu zna- či interesu svih nas da toga bude što manje. Pravovremenim reagiranjem može se zaštititi djecu, pomoći roditeljima da razumiju što se može očekivati ako se takva situacija nastavi i upozoriti nadležne institucije koje će poduzeti daljnje mjere u svrhu zaštite djece. Ukoliko se na nasilje ne reagira, nasilnici dobivaju poruku da je u redu to što rade. U tom uvjerenju odrastaju i djeca, koja kad odrastu, mogu postati nasilnici ili žrtve, pa se cijeli obrazac prenosi s jedne na drugu generaciju. Primjer iz prakse Iz razgovora s Markovom majkom saznala sam da je njen tadašnji suprug često nasilan prema njoj i sinu. Tražila je pomoć, no nije bila spremna sama nešto poduzeti. Osim fizičkog straha od supruga, postojali su i drugi razlozi. Ona nije bila zaposlena, suprug je bio privatnik koji je jako dobro zarađivao. Tada je bila i trudna s drugim djetetom. Sin je bio u drugom razredu osnov- ne škole, neredovito učio i bio nemiran na satu. Intelektualno jako dobrih potencijala, zbog pomanjkanja koncentracije i teškoća pri usmjeravanju pa- žnje, obrazovni rezultati bili su slabiji od stvarnih sposobnosti. Pod odmori- ma je stalno zapadao u sukobe, svaku sitnicu tumačio je kao napad na sebe i reagirao agresijom. Majka je surađivala i razumjela povezanost situacije u kući s dječakovim ponašanjem. Uskoro su odselili, a javila mi se pet godi- ne kasnije. Rastala se od supruga, bila je puno zadovoljnija, no sin je posta- jao sve sličniji ocu, čak je podigao ruku na nju. Dogodilo se zapravo to da je, iako se rastala od muža, ostala u ulozi žene-žrtve koja ne zna zastupati sebe. Tako se ponašala i prema sinu, koji je počeo preuzimati ulogu odra- 114 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 115 slog muškarca i postavljati se kao glava obitelji, naravno po istom obrascu koji je u toj obitelji naučio. Kako razgovarati s djecom o nasilju u obitelji? Čak i stručni suradnici ponekad ne znaju obaviti razgovor tako da se dijete otvori, osjeti potporu i nema osjećaj da izdaje obitelj time što govori o svojoj patnji i trpljenju nasilja. Prvo što je važno jest osigurati povjerenje djeteta, no istovremeno jasno reći koje informacije moramo proslijediti drugim institucijama — npr. Kako ćemo to pojasniti, ovisi o dobi djeteta. Naravno da malom djete- tu nećemo govoriti o zakonskim obvezama, već navesti konkretne primjere ponašanja na koja mislimo. Uz to moramo naglasiti da sve što poduzimamo ima namjeru zaustaviti ponašanja koja štete, a ne ugroziti njima važne osobe. Čak i kada nas zgroze neka saznanja, treba naglasiti da znamo kako i roditelji nekada krivo postupaju iako vole svoju djecu te da želimo samo zaustaviti takva ponašanja i osigurati da se svi u obitelji osjećaju sigurno. Djetetu treba dopustiti da ispriča svoju priču na svoj način. Mlađa djeca će nekada to lakše uraditi uz crtež, kroz igru ili na neki drugi ekspresivni način. U dobi do 7-8 godina djeca još nisu svjesna društvene osude takvih pona- šanja pa je od njih i lakše više toga saznati. Starija djeca već shvaćaju da se to ne događa u svim obiteljima, počnu se sramiti i poricati postojanje nasilja u svojoj obitelji. Sumnju o postojanju nasilja tada se provjerava indirektno, kroz ponašanja, školske sastavke, igre, radionice na satovima razredne za- jednice. Na razgovor ne treba prisiljavati, prikupljanje konkretnih činjenica, opisa događanja i zakonska istraga posao je drugih institucija. Djetetu treba netko da ga sasluša, razumije i ohrabri u izražavanju njegovih osjećaja. Ne pomaže mu naše izražavanje vlastitih stavova, osude ili ljutnje jer će to dije- te prepoznati kao napad na osobe koje voli, bez obzira što su nasilne. Dijete mora biti sigurno da ga razumi- jemo, da smo na njegovoj strani, da ima pravo na svoje osjećaje i da nam je jasno kako se bespomoćno osjeća, da ne očekujemo da ono može samo nešto promijeniti. Svakako je važno naglasiti da nasilje nije njegova krivica, da nitko ne bi trebao tako nešto proživljavati. Kad se djeca povjere, mogu se osjećati lakše, ali i ranjivo. Već se u obitelji osjećaju bespomoćno, a sada su još otkrili i obiteljsku tajnu, pa se zbog toga mogu osjećati loše. Zato je važno da ih obavijestimo o svemu što će se da- lje događati, što ćemo poduzeti. Treba konkretno navesti koga ćemo o tome obavijestiti, uvjeriti ih da će to saznati samo određene osobe, nikako njihovi prijatelji ili svi nastavnici. Razumije se da to stvarno i mora biti tako, jer o ta- kvim situacijama ne treba raspravljati u zbornicama i po hodnicima. Ovakva saznanja ulaze u povjerljive informacije, a njihovo širenje zakonski je kažnjivo. Ukoliko dijete nije sigurno da će od ta- kvog razgovora biti stvarne koristi u smislu zaštite i pomoći, odnosno ako daljnja događanja doživi kao izlaganje pričama, osudama obitelji i doživi do- datnu traumu, ubuduće neće više ni od koga tražiti pomoć. Kako razgovarati s roditeljima o obiteljskom nasilju? Mnogi odgajatelji i učitelji izbjegavaju razgovarati s roditeljima o sumnjama na obiteljsko nasilje iz više razloga. Kao prvo, ne žele otvarati tu temu ukoliko nisu posve sigurni u svoje sumnje. No i kad se dijete direktno požali odrasloj osobi u obrazovnom sustavu, mnogi ne žele obaviti razgovor za koji očekuju da će 116 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 117 biti neugodan ili se boje posljedica. Najčešće je to strah od verbalnih, nekada i fizičkih napada roditelja i optužbi da se miješa u obiteljske stvari ili da će naići na poricanje. Također, često ne žele imati posla s daljnjom mogućom istragom, pisanjem izvješća, razgovorom sa socijalnim radnicima, policijom ili eventual- nim svjedočenjem na sudu. Primjer iz prakse Nedavno sam bila pozvana na sud u slučaju tužbe protiv majke jedne biv- še učenice zbog fizičkog i psihičkog nasilja. Bile su pozvane i bivše razred- nice. Jedna od njih bila je jako uzrujana, cijelo vrijeme je govorila da njoj ne treba pod stare dane hodati po sudovima, da danima zbog toga ne spava, razboljela se, ima glavobolje, ne može jesti... Nekoliko savjeta iz prakse Kada pozivate roditelja u vrtić ili školu, pozovite onog roditelja koji ne vrši nasi- lje; najčešće je to majka. Ne spominjite problem nasilja, već radije samo napo- menite da želite razgovarati o djetetu. Dogovorite vrijeme koje svima odgovara, kada nitko neće morati žuriti, a za razgovor trebate osigurati prostor u kojem vas nitko neće ometati ni prekidati. Ukoliko niste sigurni da možete sami oba- viti taj razgovor, pozovite nekoga od stručnih suradnika da vam se pridruži. Iznesite roditelju simptome i ponašanja koja zapažate kod djeteta, njegov na- predak u obrazovnim zahtjevima, ono što vas zabrinjava. Važno je iznositi či- njenice, bez prigovaranja ili optuživanja; iz vašeg izlaganja treba se vidjeti samo briga za dijete. Dobro je naglasiti da dijete ne optužuje roditelje, nije nelojalno, ne želi stvarati probleme u obitelji, nikoga ne okrivljuje. Roditeljima je teško čuti da dijete ima teškoća. Čak i kada su svjesni da dije- te ne postiže dobre obrazovne rezultate ili se ne ponaša prihvatljivo, često to ne povezuju sa situacijom u kući. Budući da djeca svjesno i nesvjesno sura- đuju s roditeljima, učinit će sve da ih opravdaju i zaštite. Zbog toga se mogu i kod kuće ponašati posve drugačije nego u školi ili vrtiću. Neki roditelji tek ovakvim razgovorom osvijeste vezu djetetovog ponašanja i nasilja kojem su djeca izložena. Da bi se zadržala roditeljska suradnja, roditelji se trebaju osjećati sigurno i ne bojati se mogućih posljedica. Nikako ne treba davati savjete o rastavi, tužbama, seljenju ili slično. Može se informirati roditelja o institucijama koje mogu dati stručni savjet i pomoć, ali to nije osnovna tema razgovora. Cijeli razgovor treba biti usmjeren na dijete i njegovu dobrobit, no trebate obavijestiti roditelje o vašim zakonskim obveza- ma — koga morate obavijestiti o razgovoru i svojim saznanjima. Koga obavijestiti o svojim saznanjima? Osobe koje ne postupaju u skladu s ovom obvezom čine prekršaj i kaznit će se novčanom kaznom od najmanje 3. U školama su imenovani koordinatori za postupanje u slučajevi- ma nasilja među učenicima, no ne i za slučajeve saznanja o nasilju u obitelji. To su najčešće stručni suradnici, kojima se u praksi obično prosljeđuju i ova- kve informacije. Obavezno treba obavijestiti ravnatelja predškolske ili školske ustanove, koji mora podnijeti prijavu policiji i obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb. Naročito hitno treba reagirati u slučajevima kada imamo sa- znanja da je netko životno ugrožen, da postoje fizičke prijetnje, u slučajevima spolnog nasilja te saznanja o dugoročnom kontinuiranom nasilju u obitelji gdje je dijete žrtva ili svjedok. O dojavi nasilja i o poduzetim ak- tivnostima, razgovorima, izjavama i svojim opažanjima treba izraditi službenu bilješku, koja će se dostaviti na zahtjev drugim nadležnim tijelima. No u nekim slučajevima nema sigurnih dokaza o postojanju vidljivog nasilja, mogu postojati indicije ali ne i sigurni dokazi. Tada treba obaviti razgovor s djetetom i roditeljem, a po procjeni o postajanju sumnje u obiteljsko nasilje, obavijestiti centar za socijalnu skrb koji će provjeriti situaciju u obitelji. Primjer iz prakse Jana mi se obratila kad je bila u sedmom razredu nakon sata razredne za- jednice na kojem je tema bila nasilje. Povjerila mi je da je otac agresivan, pije, tuče nju i majku, da ima noći kad ne spavaju kod kuće. Majka se bojala bilo kome to prijaviti, jer joj je prijetio da će joj uzeti Janu, budući da bolje zarađuje, a i stan je njegov. Dogovorila sam se s djevojčicom da pozovem majku u školu, te da zajedno porazgovaramo. Majka je situaciju u kući sa- krivala od svih, čak i obitelji, jer je vjerovala da je to njena sramota. U razgo- voru s majkom upoznala sam je s mogućnostima zaštite i gdje može dobiti pomoć, te je pristala podnijeti prijavu. Obavijestila sam centar za socijalnu skrb i stručnu djelatnicu policijske uprave s kojima škola i inače surađuje. Majka i dijete smještene su u sigurnu kuću, majci se pomoglo da prona- đe posao. No nakon nekoliko mjeseci saznala sam da su se vratile u stan. Jana mi je tvrdila da se otac potpuno promijenio, da je sada sve idealno. Mada mi je bilo teško povjerovati da je tako, mogla sam samo pratiti dje- vojčicu u školi i povremeno porazgovarati. Uskoro me počela izbjegavati, a kad bismo se srele, izjavila bi da je sve u redu. Završila je osnovnu školu, a za godinu dana saznala sam da su se roditelji rastali, a ona s majkom od- selila u drugi grad. Ovaj primjer ilustrira činjenice da je nekada, iako sve poduzmemo kako tre- ba, potrebno dosta vremena da se pokažu rezultati. Obitelj ima svoju dina- miku koja je rezultat dugogodišnjih obrazaca ponašanja pojedinih članova, te nije lako prekinuti stare i uspostaviti potpuno nove odnose. Međutim, treba reagirati, jer bar imamo mogućnost nešto pokrenuti prije nego nasi- lje ostavi trajne i nepopravljive posljedice. Što još obrazovna ustanova može i treba činiti? Nakon prvih razgovora i ispunjenja zakonskih obveza važno je ne prepustiti dijete samo sebi. Potrebno je da zna činjenice o daljnjim događanjima, npr. Važno je naglasiti da bismo volje- li imati povratne informacije o tome kako je takav razgovor prošao, vidjeti kako se dijete s time nosi i osigurati mu potrebnu podršku. Ukoliko se tako procijeni, dijete se može uputiti i u tretman izvan škole. Ukoliko ostali uče- nici saznaju da se nešto zbiva, treba ih umiriti riječima da se pomaže jednoj obitelji, da će sve biti u redu i da ne treba o tome dalje govoriti — naravno bez ikakvih konkretnih detalja. Vrijeme provedeno u vrtiću ili školi za neku djecu može biti jedini dio dana kad se osjećaju dobro, zaštićeno i sigurno od stresova kod kuće. Također samo tu mogu steći neke socijalne vještine, vidjeti i naučiti načine rješavanja konflikata drugačije od onoga što vide u svom domu. Tu uče kako samokon- trolirati agresiju i ljutnju, kao i druge emocije, na prihvatljiv način. Stoga je ne samo zakonska obveza, već i dječja potreba da svaki djelatnik u sustavu poduzme sve što može da se djeca zaštite od obiteljskog nasilja. Premda je nasilje u obitelji čest i ozbiljan problem, zbog straha žrtve da o svojem iskustvu govori i svojem liječniku, te nespe- cifičnih simptoma kao posljedica nasilje, ovaj problem često ostaje neotkri- ven i u liječničkim ambulantama. Zbog toga je iznimno važno da kliničari simptome nasilja u obitelji traže među specifičnim grupama pacijenata. No činjenica je da mnogi liječnici obiteljske medicine u praksi ne postavljaju ta- kva pitanja koja bi pacijenticama pomogla da progovore o svojoj izloženosti nasilju u obitelji. Prema službenim podacima o stanju, kretanju i obilježjima pojave nasilja u Republici Hrvatskoj, najčešće žrtve nasilja su osobe ženskog spola različi- te životne dobi i obiteljskog statusa, a najčešći počinitelji punoljetne osobe muškog spola u statusu sadašnjih ili bivših bračnih ili izvanbračnih drugova, očeva i sinova1. Svjetska istraživanja potvrđuju da su žene daleko češće žr- tve kroničnog fizičkog nasilja od muškaraca — one su žrtve čak u 95% slu- čajeva fizičkog nasilja u obitelji nakon kojih se vodi kriminalistička istraga Bachman, 1994. Stoga neki autori smatraju da bi probir za nasilje u obite- lji trebalo vršiti među svim pacijenticama koje dolaze obiteljskom liječniku, ali nema dokaza o učinkovitosti tog pristupa, niti je on postao praksa u radu liječnika obiteljske medicine. Nasilje je podjednako učestalo u homoseksu- alnim i heteroseksualnim parova Renzetti, 1996. Vrlo značajan problem predstavlja i obiteljsko nasilje nad starijim osobama. Čak 3-4% osoba stari- jih od 65 godina žrtve su fizičkog nasilja ili zanemarivanja u obitelji Pillemer, 1998. Nasilje u ovoj dobnoj skupini povezano je s povećanom učestalošću kronične boli, depresije i mortaliteta. Zlostavljač je i u ovim slučajevima obično u rodu sa žrtvom najčešće supružnik. Nasilje u obitelji često počinje ili se intenzivi- ra tijekom trudnoće žrtve te u postpartalnom periodu. Žene s neželjenom trudnoćom imaju 3,3 puta veći rizik da postanu žrtve fizičkog nasilja od sku- pine žena sa željenom trudnoćom. Žrtve, kao i počinitelji nasilja u obitelji, mogu biti osobe bilo koje dobi i socioekonomskog statusa. Ipak, treba imati na umu da je prevalencija zlostavljanja veća među siromašnim ženama, oni- ma mlađima od 35 godina, neudatim ili rastavljenim ženama, trudnicama, ovisnicama o alkoholu i drogama i onima koje puše cigarete, ženama čiji su partneri ovisnici o alkoholu ili drogama. Epizode zlostavljanja u obitelji obično se ponavljaju tijekom duljeg razdoblja, te prerastaju u kronično nasilno po- našanje. Jedno od istraživanja pokazalo je kako se u nasilnoj vezi u prosjeku događa šest nasilnih epizoda godišnje Straus, 1990. Dakle, očigledno je riječ o segmentima populacije koji s liječnicima obitelj- ske medicine imaju relativno čest kontakt, tako da zbog toga liječnici imaju priliku aktivno djelovati na razotkrivanju, prijavljivanju i suzbijanju obitelj- skog nasilja. Klinička prezentacija žrtava obiteljskog nasilja Žrtve obiteljskog nasilja češće od opće populacije imaju zdravstvene smet- nje koje nisu samo izravna posljedica fizičkog nasilja kojem su izložene. Prevalencija zlostavljanja bila je čak 31% među pacijentica- ma s funkcionalnim poremećajima kao što su dispepsija, kronična abdomi- nalna bol i sindrom iritabilnog crijeva, te 18% među pacijenticama s organ- skim problemima kao što su čir želuca, upalne bolesti crijeva i bolest jetre Drossman, 1995. Kliničari, posebno liječnici obiteljske medicine koji dugo poznaju svoje pa- cijente, trebaju imati na umu određene naznake u anamnezi bolesnika koje mogu uputiti na postojanje nasilja u obitelji. Tijekom kliničkog pregleda može se ustanoviti da zlostavljana pacijentica izbjegava kontakt očima te može biti ustrašena ili neprijateljski raspoložena. U slučaju da se radi o posttraumatskom stresnom poremećaju kao posljedica izloženosti nasilju, pacijentica može biti sasvim bezizražajna ili rastresena. U slučaju da je partner prisutan pri razgovoru s pacijenticom, sumnjivo može biti i njegovo uplitanje u odgovore pacijentice, kao i odbijanje da napusti pro- storiju za vrijeme razgovora. Ozljede na tijelu jedan su od ključnih znakova koji upućuju na obiteljsko na- silje. Vrlo je važna sama lokacija ozljeda; žrtve ovog tipa zlostavljanja obič- no imaju ozljede na centralnom dijelu tijela koji uključuje dojke, abdomen i genitalije. Treba također obratiti pozornost i na eventualne ozljede glave i vrata nastale pokušajem davljenja. Prema američkim istraživanjima Strack, 2001. Većina žrtava nije imala lako vidljive znakove davljenja, tako da u 50% slučajeva nije po- stojala vidljiva ozljeda ili je bila premala da bi se mogla fotografirati u 35% slučajeva. Male ozljede očitovale su se kao crvenilo na vratu te male pore- zotine ili ogrebotine. Vidljive ozljede kao što su crveni trag na vratu, masni- ce ili trag od užeta, bile su prisutne u samo 15% slučajeva. Liječničku pomoć zatražilo je samo 3% žrtava, a simptomi zbog kojih je pomoć tražena uklju- čivali su: mučninu, promjene glasa ili poteškoće s gutanjem, rjeđe i gubitak svijesti, hiperventilaciju, nekontroliranu defekaciju, nekontrolirano drhtanje ili gubitak pamćenja. Rane na nadlakticama obično nastaju dok se žrtva po- kušava obraniti. Masnice različite boje odnosno starosti upućuju na posto- janje ponavljanog nasilja. Znakovi pojedinih oblika zlostavljanja prema Ajduković i Pavleko- vić, 2004. Specifični znakovi zlostavljanja u djece i adolescenata prema Ajdu- ković i Pavleković, 2004. Rutinsko ispitivanje o eventualnom postojanju obiteljskog nasilja značajno povećava uspjeh njegova otkrivanja u kliničkim situacijama. Većina žrtava podržava ideju rutinskog probira na obiteljsko nasilje, tako da bi ih polovi- ca razgovarala o svojem iskustvu obiteljskog nasilja da ih je liječnik o tome pitao. Usmeni razgovor je pritom prihvatljiviji od pisanog upitnika. Uz to, u svih bi novih pa- cijentica trebalo pri prvom posjetu učiniti probir na nasilje u obitelji, koji će se kasnije periodički ponavljati. Razgovor o nasilju u obitelji ne bi trebao biti ograničen samo na fizičko zlostavljanje, s obzirom da takve veze sadržavaju i druge oblike kontrole koji se tek kasnije očituju fizičkim nasiljem. Pažljivo uzimanje anamneze i prepoznavanje pacijentica koje su ranije bile zlostav- ljane može njihovim pravovremenim upućivanjem na daljnje nadležne insti- tucije spriječiti ponavljanje takvih situacija u budućnosti. Prije razgovora s pacijenticom liječnik mora osigurati odgovarajuće okružje te da se pacijentica osjeća sigurno i ugodno. S pacijenticom treba razgova- rati nasamo, bez prisutnosti partnera ili rodbine. Vrlo je važno zadobiti po- vjerenje pacijentice te je uvjeriti u povjerljivost informacija koje će iznijeti. Liječnik najprije treba napraviti kraći uvod osvrnuvši se općenito na problem nasilja u obitelji. Na taj način pacijentica se neće osjećati izdvojeno zbog razgovora o ovoj specifičnoj situaciji. Kako podržati pacijenticu-žrtvu nasilja? Ako pacijentica prizna zlostavljanje u sadašnjosti ili prošlosti, nužno je dati joj odgovarajuću potporu i potrebne informacije. Sa žrtvom je potrebno razgovarati o tome kako ona vidi mogućnosti rje- šavanja problema, uputiti je u mogućnosti pomoći koje pružaju nadležne državne institucije i nevladine organizacije, u njena zakonska prava, te na daljnju medicinsku obradu ovisno o potrebama. Liječnik je dužan prijaviti sumnju na obiteljsko nasilje, te stoga treba biti u kontaktu s centrom za so- cijalnu skrb i policijom. Formalni postupak liječnika u slučajevima obiteljskog nasilja Pažljiva i detaljna dokumentacija iznimno je važna u slučaju da pacijentica pokrene neki od zakonskih postupaka koji su joj na raspolaganju ili kad nad- ležne institucije prikupljaju dokaze o izvršenom obiteljskom nasilu. Svaka prijava zlostavljanja mora biti detaljno opisana. Pri opisu događaja važno je upotrijebiti odgovarajući izraz. Sve ozljede moraju biti detaljno opisane i, ako postoji mogućnost, fotografirane nakon pacijentovog pisanog pristanka. U slučaju fotografiranja, fotografija mora obuhvaćati lice pacijenta ili identifikacijski dokument s vidljivom ozljedom. Osnovne odredbe ovog zakona naglašavaju obvezu prijavljivanja nasilja u obitelji te da su zdravstveni radnici, stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, obiteljske prevencije i zaštite, odgoja i obrazova- nja te stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim orga- nizacijama, udrugama civilnog društva u djelokrugu djece i obitelji, obvezni prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova. Osobe koje ne postupaju u skladu sa zadanim obvezama čine prekršaj i bit će kažnjene novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3. Liječnik je ovu prija- vu obvezan podnijeti i kada posumnja da je malodobnoj ili nemoćnoj osobi zdravstveno stanje ozbiljno ugroženo zapuštanjem ili zlostavljanjem. Unutar Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, posebno je de- finiran i dio koji se odnosi na postupanja zdravstvenih ustanova odnosno zdravstvenih djelatnika. Cilj je ovog dijela Protokola pružanje žrtvi sveuku- pne zdravstvene skrbi uz očuvanje tjelesnog i psihičkog zdravlja žrtve kao i sanaciju nastalih ozljeda i psihotrauma. U slučaju sumnje da je ozljeda ili zdravstveno stanje posljedica nasilja u obitelji, zdravstveni je djelatnik dužan posebno obzirno razgovarati s osobom te je navesti da mu se kao zdravstvenom djelatniku povjeri o postojanju nasilja u obitelji i saznati što više okolnosti u vezi s povredom ili zdravstvenim stanjem. Liječnici trebaju utvrditi uzroke i način nastanka ozljeda te obaviti cjeloviti zdravstveni pregled. Navedenu prijavu liječnik mora podnijeti policiji i područnom uredu HZZO-a prema prebivalištu osigurane osobe. Na zahtjev državnog odvjetništva ili policije zdravstvene su ustanove duž- 130 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 131 ne odmah dostaviti svu dokumentaciju koja je značajna za razjašnjavanje i dokazivanje kažnjive stvari. Iz prakse liječnice obiteljske medicine Primjer: dugogodišnje nasilje završilo samoubojstvom Obitelj se sastojala od oca, 42-godišnjeg nekvalificiranog radnika, nelije- čenog alkoholičara, nezaposlene majke sa završenom osnovnom školom i 17-godišnje kćeri, učenice srednje škole. Majka je izvršila suicid, nakon čega se saznalo da je tijekom dvadeset godina braka bila izložena svakodnevnom zlostavljanju. Nije tražila pomoć od okoline zbog sramote i osjećaja izolira- nosti od rodbine, prijatelja i društva. Dolasci liječniku bili su vrlo rijetki. Pri svakom dolasku bila je spuštenog pogleda i u dugim rukavima. Na pitanje liječnika kako je, odgovori su uvijek bili vrlo kratki; svaki razgovor je preki- dala već u početku s izlikom da joj se žuri. Zadnjih nekoliko godina za sve je zdravstvene probleme liječniku slala kćerku, osobno nije dolazila. Nakon njenog suicida, pokrenule su se institucije, te je dijete kod privremenih udo- mitelja, a otac na liječenju od alkoholizma. Primjer iz prakse: dugogodišnje poricanje postojanja nasilja Obitelj je podrijetlom s Kosova. Otac je grafički radnik star 38 godina, koji u Zagrebu živi od svoje osamnaeste godine. Majka je 32-godišnja domaćica, za supruga se udala preko posrednika. Imaju četvero malodobne djece: tri sina i kćer. Majka je vrlo često dolazila s djecom u liječničku ordinaciju i uvi- jek je bila puna masnica po vidljivom dijelu tijela lice, ruke. Liječnik je sva- ki put pokušavao započeti razgovor o mogućem zlostavljanju, ali na pitanja liječnika o podrijetlu ozljeda, žena je uvijek odgovarala da se lupila u vrata, pala niz stube ili se poskliznula na dječju igračku. Na direktan upit tuče li je muž, vrlo je odrješito odgovarala niječno. To je bio izraz njenog dugogodiš- njeg prikrivanja nasilja u obitelji zbog straha od gubitka egzistencije i ucjene djecom od strane muža. Kako su djeca rasla, shvatila su da se nad majkom vrši obiteljsko nasilje te je na njihov poticaj potražila pomoć u sigurnoj kući u drugom gradu. To je učinila nakon trinaest godina sustavnog nasilja koje je uključivalo ugrize, skrivanje osobnih stvari novaca, putovnice , bacanje niz stepenice te učestalo šamaranje pred djecom. Ipak, ni tamo nije bila posve sigurna od supruga nasilnika tako da je sada punoljetni najstariji sin kazne- no prijavljen zbog napada na oca jer je branio majku. Iako je suprug-nasilnik prijavljen i proces protiv njega pokrenut na sudu, ni jedna rasprava nije odr- žana tijekom dvije godine usprkos redovnim zakazivanjima. UPUĆENA NA DALJNJE LIJEČENJE Naziv zdravstvene ustanove 5. Prijavu obvezno ispunjava ugovorni doktor medicine uposlen u ugovornoj zdravstvnoj ustanovi odnosno, odnosno zdravstveni radnik privatne prakse, koji je pružio zdravstvenu uslugu ozljeđenoj osobi, ako na dokumentaciji osigurane osobe nema naznake evidencijskog broja prijave osobe. Prijava se podnosi područnom uredu Zavoda nadležnom prema prebivalištu osigurane osobe, a šifra toga područnog ureda upisana je na iskaznici zdravstveno osigurane osobe u lijevom gornjem kutu i ima tri znamenke. Šifre područnih ureda Zavoda: 004-PU BJELOVAR, 010-PU ČAKOVEC, 018-PU DUBROVNIK, 026-PU GOSPIĆ, 034-PU KARLOVAC, 037-PU KOPRIVNICA, 040-PU KRAPINA, 060-PU OSIJEK, 065-PU PAZIN, 072-PU RIJEKA, 078-PU SISAK, 079-PU POŽEGA, 080-PU SL. BROD, 082-PU SPLIT, 083-PU ŠIBENIK, 088-PU VARAŽDIN, 090-PU VINKOV- CI, 091-PU VIROVITICA, 100-PU ZADAR, 114-PU ZAGREB HZZO — Direkcija, Zagreb Prijava OzljBol V. Osigurana osoba ime i prezime osigurane osobe ozlijeđena je u , dana mjesto i vrijeme ozljeđivanja 1. OSIGURANA OSOBA OZLIJEĐENA JE: a u prometu b u tučnjavi c na drugi način 2. S obzirom da su iskustva iz sličnih ustanova u svijetu pokazala kako je mul- tidisciplinarni pristup djeci kod koje postoji sumnja na bilo koji oblik zlostav- ljanja najučinkovitiji, upravo je to model rada i u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba. Rad je organiziran kroz dva multidisciplinarna tima koja čine psihijatri, psiholozi, socijalni pedagozi, socijalni radnici, medicinske sestre, pedijatar, defektolog i pravnik. Ovi timovi pružaju psihološku, socijalnu, psi- hijatrijsku, defektološku i pedijatrijsku pomoć djeci s različitim traumatskim iskustvima, kao i njihovim roditeljima, te djeci rizičnoj za traumatizaciju, kako bi se bolje i uspješnije nosili s posljedicama ovih iskustava. Na ovaj je način svakom djetetu osiguran pristup u najefikasnijem i najhumanijem rješava- nju njegovih poteškoća. Osim direktnog rada s djecom, Poliklinika ima važnu ulogu u suradnji različitih institucija uključenih u problem zlostavljane djece u svrhu njihove bolje zaštite. Poliklinika je zbog velike zahtjevnosti izravnog rada s traumatiziranom djecom i ozbiljnosti svojeg pristupa postala trajno rješenje unutar zdravstvenog sustava, pa su izražene potrebe za takvim usta- novama i u drugim dijelovima Hrvatske. Suradnja s drugim ustanovama pri sumnji na nasilje nad djetetom Budući da je Poliklinika zdravstvena ustanova, djeca dolaze s uputnicom nad- ležnog liječnika. Djeca za koju postoji sumnja na zlostavljanje, što uključuje i nasilje u obitelji, a procijenjeno je od strane onoga tko upućuje ili stručnjaka Poliklinike da aktualno nisu zaštićena postoji opasnost od izloženosti vikti- mizaciji , imaju prednost kod prijema i postupa se po principu žurnosti. To uključuje zanemarenu i zlostavljanu djecu kao i rad s njihovim obiteljima. Rad multidisciplinarnog tima odvija se kroz pet po- dručja djelatnosti: dijagnostički i tretmanski rad s djecom i njihovim obiteljima, kontinuiranu edukaciju stručnjaka, timski stručni rad i superviziju, istraživački i znanstveni rad te publikaciju djelatnosti i podizanje javne svijesti. Kroz sedam godina postojanja, u Poliklinici je u obradu uključeno oko sedam tisuća djece i njihovih obitelji. Više od 70% djece uključeno je u multidisci- plinarnu obradu u kojoj sudjeluje četiri ili pet članova tima. Preko 30% djece upućeno je od strane centara za socijalnu skrb, jednu trećinu djece samo- inicijativno dovode roditelji, a ostala djeca dolaze po uputi liječnika, škole, vrtića, doma za djecu i dr. Iako je osnivač Poliklinike Grad Zagreb, oko 40% uključene djece dolazi iz drugih dijelova Hrvatske. Glavni razlozi upućivanja djece su sumnja na tjelesno, emocionalno i spol- no zlostavljanje i zanemarivanje, svjedočenje nasilju u obitelji, poteškoće u 136 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 137 kao i eventualne ozljede ustanovljene pedijatrijskim pregledom. Ukoliko je uoče- no, iznosimo psihijatrijsku ili psihološku procjenu djetetove traumatiziranosti. Kod 39% djece uključene u obradu dobili smo podatak da su svjedočila nasi- lju u obitelji, tako da je ovaj oblik izloženosti nasilju najzastupljeniji u našem dosadašnjem radu. Često zbog složenosti problema nije dovoljan jedan su- sret kako bi se postavila sumnja na zlostavljanje. Ponekad nismo u mogućnosti sa sigurnošću postaviti sumnju je li dijete bilo žrtvom nasilničkog ponašanja u obitelji. To može omesti niska kronološka dob djeteta što otežava provedbu intervjua s djetetom, djetetova razvojna ograničenja u iznošenju doživljenog i dosjećanju, sumnja na manipulaciju od strane jednog ili obaju roditelja, djetetov strah od posljedica na obitelj, osuda ili neprihvaćanje okoline, psihopatologija djeteta ili roditelja i drugo. U takvim slučajevima nadležne institucije obavještavamo o slučaju u kojem nismo u mogućnosti isključiti sumnju da je dijete žrtvom nasilničkog pona- šanja u obitelji, no niti ju sa sigurnošću postaviti. U takvim situacijama pre- poruča se daljnje praćenje razvoja i uvjeta odrastanja i od strane Poliklinike i u sustavu socijalne skrbi. Ukoliko već tijekom prvog kontakta s djetetom i njegovom obitelji dobijemo podatak o eventualnoj daljnjoj izloženosti djeteta opasnosti kao i nezaštiće- nosti, što može uključivati i nedovoljno pružanje zaštite od strane roditelja s kojim dolazi u pratnji, uspostavljamo telefonski kontakt s nadležnim institu- cijama prvenstveno CZSS te tražimo postupanje radi hitne zaštite djeteta. O navedenom prosljeđujemo i pisani dokument sa zahtjevom za povratnim informacijama. On sadržava opće podatke o djetetu, razlog obrade djeteta i saznanja dobivena tijekom dosadašnje obrade, te molbu za suradnjom u daljnjoj zaštiti djeteta. Tijekom provođenja obrade djece koja su bila izložena nasilju u obitelji pri- kuplja se i relevantna dokumentacija, najčešće u suradnji s centrom za so- cijalnu skrb. S ciljem zaštite zlostavljane djece, stručnjaci Poliklinike usko surađuju i s policijom, državnim odvjetništvom te sa stručnjacima iz zdrav- stvenih ustanova, škola, vrtića i dječjih domova. Kad roditelj, učitelj ili djelatnici nadležnih institucija sumnjaju da je dijete svjedočilo ili bilo žrtvom nasilničkog ponašanja u obitelji, obrada započinje prvim razgovorom s jednim ili dvoje članova tima. Član tima izabran je pre- ma specifičnoj djetetovoj potrebi. Ovaj razgovor često uključuje i pružanje psihološke prve pomoći djetetu i roditelju zbog traumatske prirode doga- đaja kojima je dijete izloženo. Razgovor se provodi tako da se razgovara s osobom koja je došla u pratnji djeteta često nezlostavljajući roditelj te sa- mim djetetom. Stručnjak koji je proveo prvi razgovor upućuje na daljnju obradu te uključuje ostale članove tima. Ukoliko je prilikom započete obrade djeteta stručnjak došao do podataka koji ukazuju na sumnju da je dijete bilo izloženo nasilju u obitelji direktno ili indirektno , o navedenom obavještava policijsku postaju i centar za socijalnu skrb, a ponekad i državno odvjetništvo. Navedeno vri- jedi i za sumnju na druge oblike zlostavljanja zanemarivanje, emocionalno zlostavljanje, spolno zlostavljanje, tjelesno zlostavljanje izvan obitelji. Kod postavljanja sumnje stručnjaci se vode podacima dobivenim primjenom svojih stručnih znanja i kompetencija u radu s djetetom. Za svaku od po- jedinih struka postoje razlike u nekim aspektima, ali općenito govoreći, uz klinički rad, stručnjaci provode i forenzični intervju i forenzičnu evaluaciju, za što su educirani. Obavijest poslana nadležnim institucijama sadržava opće podatke o djetetu ime i prezime, datum rođenja, ime roditelja, mjesto stanovanja , razlog dolaska u Po- likliniku te ime osobe ili naziv institucije koja je dijete uputila. Nadalje, u obavije- sti opisujemo dotadašnji tijek obrade, eventualne ranije kontakte s djetetom ra- nije obrade u Poliklinici te navodimo do kojih smo sumnji došli tijekom obrade i na temelju čega. Navodimo podatke iz iskaza djeteta, opisujemo način na koji ih dijete iznos, neke od važnih izjava djeteta koje potkrepljuju postavljenu sumnju, 138 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 139 Po provedenoj obradi ili i tijekom njenog trajanja, roditelj ukoliko je on nezlo- stavljajući je upoznat s njenim tijekom i rezultatima kao i preporukama za dalj- nje postupanje. Svaki od članova tima izrađuje svoj nalaz i mišljenje koje sadrži ujedno i mišljenje i preporuku za daljnje postupanje i eventualni tretman djete- ta i njegove obitelji. Planira se najbolji mogući tretman za svako dijete i roditelja, koje će pomoći djetetu na svim razinama, pri čemu sudjeluju svi članovi multi- disciplinarnog tima, kao i djetetov roditelj. Plan može uključivati individualni tre- tman i terapiju, grupni tretman, savjetovanje, partnersku i obiteljsku terapiju, te terapiju lijekovima. Na kraju se postiže dogovor o zajedničkom nalazu i mišlje- nju za svako dijete. Zajednički nalaz i mišljenje sadrži informaciju o djetetovom zdravstvenom statusu, uvjetima i dinamici u kojoj dijete odrasta, njegovim razvojnim i intelektualnim karak- teristikama te o dijagnostikom dobivenom psihičkom profilu, karakteristikama soci- jalnog i emocionalnog razvoja djeteta i kompetencijama, stupnju traumatiziranosti, eventualnoj psihopatologiji, eventualnoj sumnji na svjedočenje ili izloženost nasil- ničkom ponašanju u obitelji kao i procjeni zaštićenosti. Mišljenje sadrži preporuku za daljnjom zaštitom djeteta kao i uključivanjem u neki od tretmana ili više njih u našoj ili nekoj drugoj ustanovi. Nalaz sadrži i preporuku o potrebi za uključivanjem roditelja u savjetovanje ili tretman kao i za eventualnim uključivanjem u obradu braće i sesta- ra obrađivanog djeteta ukoliko je procijenjena mogućnost da su i oni žrtve nasilničkog ponašanja u obitelji. Ukoliko se postavi sumnja da je dijete svjedočilo nasilju u obitelji ili mu je i samo bilo izloženo, nalaz se upućuje nadležnom centru za socijalnu skrb, a policiji i sudu ukoliko to oni zatraže. Ovo se odnosi na situaciju kada smo već tijekom obrade o sumnji na nasilničko ponašanje u obitelji obavijestili spomenute nadležne institu- cije. Ukoliko nismo, s obzirom da smo do sumnje došli tek po provedenoj obradi tada o tome CZSS obavještavamo zajedničkim nalazom i mišljenjem, dok policiji i državnom odvjetništvu šaljemo obavijest. Nalaz centru za socijalnu skrb šalje se i kad se obitelj od ranije nalazila u njihovom tretmanu, s obzirom da procjenjujemo potrebu za radnjama i eventualnim daljnjim mjerama nadležnog centra. Nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima izdaje se i djetetovim roditeljima ukoli- ko se tijekom zajedničkog rada ne dođe do zaključka kako bi roditelji mogli nalaz No često, a zbog složenosti problema, nije dovoljan jedan susret kako bi se postavila sumnja na zlostavljanje. Navedeno ovisi o dobi i o razvojnim mo- gućnostima djeteta kao i o djetetovoj spremnosti na iznošenje teških sadr- žaja, ambivalentnim utjecajem prema roditeljima, suradnji roditelja i dr. Postupak multidisciplinarne obrade stručnog tima Prije nastavka daljnje obrade, stručnjak koji je započeo obradu upoznaje s do tada dobivenim informacijama i provedenom obradom voditelja tima i ostale članove tima. Tijekom zajedničkog sastanka, uz vođenje i koordina- ciju voditelja tima, donose se zajedničke odluke te postižu dogovori o dalj- njem provođenju dijagnostike i planiranju tretmana za svako pojedino dije- te. Svatko od članova tima, sukladno svojim specifičnim znanjima, pristupa daljnjoj obradi djeteta te razgovoru s obitelji. Budući da je Poliklinika jedinstvena ustanova za rad s traumatiziranom dje- com kod nas, još uvijek svojim djelovanjem pokriva neka područja koja su u zemljama s duljim iskustvom riješena na drukčiji način. Jedan od navedenih problema je preklapanje kliničkog i forenzičnog rada u obradi zlostavljane djece. Naime, u sadašnjim uvjetima rada uz kliničku obradu nužno je prove- sti i forenzični intervju kako bi se odbacile ili potvrdile neke od postavljenih hipoteza s kojima se dijete uključuje u obradu: a zlostavljanje se dogodi- lo kao što indicira prvotna priča; b zlostavljanje se dogodilo, ali na drukčiji način; c došlo je do pogrešne percepcije ili interpretacija; d zlostavljanje se nije dogodilo. Već je ranije rečeno da sumnju na zlostavljanje postavljaju stručnjaci u skladu sa svojim specifičnim stručnim znanjima. Za samo dijete i njego- vu daljnju zaštitu pokazalo se važnim izbjegavanje opetovanog ispitivanja, koje doprinosi mogućoj daljnjoj traumatizaciji, a umanjuje i vjerodostojnost djetetova iskaza. Stoga nije nužno da svi članovi tima uključeni u obradu dobiju iskaz o zlostavljanju od djeteta. Ponekad je neophodno donošenje određenih mjera od strane nadležnog CZSS-a ili sudskih odluka kako bi se djetetu pružila potrebna zaštita te stvorili sigurni i stabilni uvjeti za njego- vo uključivanja u primjereni tretman. Nerijetko je suradnja potrebna i zato što sami roditelji odbijaju uključiti se u tretman ili savjetovanje, posebno u slučajevima kada uzrok poteškoćama vide u samom djetetu, a zanemaruju vlastitu ulogu i roditeljsku odgovornost. Tretman djece izložene traumi Dosadašnje iskustvo pokazalo je da je upravo pristup s različitih stanovi- šta znanja i iskustava najpovoljniji model prilikom postavljanja sumnje na neki od oblika zlostavljanja kao i za utvrđivanje potreba djeteta i njegovog daljnjeg tretmana. Dugotrajna izloženost traumi pogađa više aspekata ra- zvoja pa tretman usmjeren samo na jedan tip teškoća često nije dovoljan Buljan Flander i Kocijan Hercigonja, 2003. Stoga se tretman planira su- kladno poteškoćama koje dijete pokazuje. Pokazatelji iz literature i kliničke prakse govore nam kako je važno procijeniti individualne potrebe svakog djeteta nakon traumatizacije. Osim očekivanih posttraumatskih reakcija, važno je procijeniti kako traumatsko iskustvo djeluje na sve aspekte djete- tovog funkcioniranja. Nakon višestruke izloženosti traumatskim događajima kod djeteta dolazi do promjena u ponašanju i specifičnih načina suočavanja: negiranja, disocijacije i identifikacije sa zlostavljačem ukoliko se radi o izloženosti zlostavljanju kao načina preživljavanja u traumatskim okolnostima. U kontekstu razumi- jevanja traume, ove su reakcije u funkciji prilagodbe. Međutim, dugoročno gledano, kod zlostavljanog i dugotrajno traumatiziranog djeteta postoji vi- koristiti u svrhu daljnjeg pritiska na dijete. Ukoliko je roditelj izvor traumatizaci- je za dijete, nalaz primarno upućujemo nadležnom CZSS-u, vodeći se najboljim interesom djeteta te etičkim kodeksom uključenih struka. Suradnja s drugim institucijama nakon dovršene obrade Često se događa da djeca u našu ustanovu nisu upućena zbog sumnje na na- silničko ponašanje u obitelji već zbog sumnje na neki drugi oblik zlostavlja- nja, traumatski događaj ili zbog uočenih rizičnih faktora kod samog djeteta, njegove obitelji ili okoline. Nažalost, i kod mnoge od navedene djece tijekom obrade ili kasnijeg tretmana dolazimo do podataka koji upućuju na sumnju da su djeca bila žrtve nasilničkog ponašanja u obitelji. Tada postupamo na ranije opisan način. Ponekad se događa da smo već ranije o sumnji na jedan oblik zlostavljanja obavijestili nadležne institucije npr. Jednako tako, za neku od djece već su ranije nadležne institucije obaviješte- ne o sumnji od strane roditelja ili škole, što ne isključuje našu obavezu da, na temelju zaključaka multidisciplinarne obrade i mi pošaljemo obavijest koja često sadrži i dodatne elemente koji ukazuju na potrebu zaštite djeteta. Ti- jekom provođenja obrade uspostavljamo kontakt i s drugim ustanovama za koje smatramo da posjeduju podatke koji će nam biti od koristi prilikom obra- de djeteta ili im se obraćamo s preporukama. Jednako tako im se obraćamo s idejama o zajedničkoj zaštiti djeteta i planiranja daljnjeg postupanja. Budući da nisu svi roditelji jednako spremni surađivati prilikom obrade, po- vremeno je potrebna pomoć u postupanju od strane nadležnog CZSS-a kako bismo uspostavili suradnju s obitelji i proveli obradu. Kvalitetnoj dijagnostici, 142 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 143 je opravdano da tretman započne prije sudskog procesa jer je čekanje da se on završi predug za dijete i obitelj koji trebaju što bržu intervenciju kako se simptomi traume ne bi učvrstili, te kako bi dijete dobilo primjerenu pomoć i podršku. Forenzično osjetljiv tretman nije istražni postupak — to je terapijski proces koji je osjetljiv za forenzični proces. Dijete se ohrabruje u iznošenju svojih iskustava pri čemu postoji povjerljivost između stručnjaka i djeteta, osim za informacije koje mogu poslužiti na sudu. Budući su kod nas postup- ci na sudu dugotrajni, ovakav pristup pokazao se opravdanim. Osim toga, nerijetko tijekom tretmana dijete dobiva i dodatnu podršku zbog izloženosti stresorima koji prate postupak ispitivanje na sudu, obiteljske teškoće pove- zane s djelovanjem sustava i dr. Ovakve promjene ne mogu se opisati uobičajenom klasifikacijom znakova koji se odnose na posttraumatski stresni poremećaj. Dakle, riječ je o djeci koja su doživjela višekratne traumatske događaje unutar kruga skrbnika, tj. Ovakvo iskustvo obično se odnosi na zlostavljanje dje- teta koje započinje u ranom djetinjstvu, a posljedice su vidljive u nekoliko područja razvoja djeteta: privrženosti, biološkom razvoju, regulaciji emocija, disocijaciji, kontroli ponašanja, spoznaji i slici o sebi. Dakle, ukoliko je dijete izloženo jednom ili ponovljenim traumatskim događajima, a skrbnik rodi- telj ne pomogne djetetu razumjeti to teško iskustvo, što je, nažalost, čest slučaj uslijed narušene obiteljske dinamike ili nasilja, dijete ne može na pri- kladan način organizirati i razumjeti to iskustvo i svijet u kojem raste. Navest ćemo još jednu specifičnost tretmanskog rada stručnjaka Poliklini- ke koji rade s djecom traumatiziranom nasiljem. Dugo se smatralo da dije- te ne treba biti uključeno u tretman prije završetka sudskog procesa protiv počinitelja nasilja. Međutim, to je dugotrajno razdoblje čak i u američkim i zapadnoeuropskim uvjetima. Odgovor na tu dilemu daje nam Konvencija o pravima djeteta 1989. Ovaj multidisciplinarni pristup usmjeren je na započinjanje oporavka djeteta kad je rezultat obrade sumnja da je dijete doživjelo zlostavljanje i pokazuje znakove traume. Tada 144 Priručnik o provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 145 Suradnja s policijom Situacija 1 Žrtva je smještena u sklonište temeljem poziva policiji za zaustavljanjem nasilja u obitelji, a počinitelj nasilja priveden je na sud. Prema Protokolu, obveza je policijskog službenika koji je priveo počinitelja nasilja informi- rati žrtvu o odluci suca. Prikaz problema Vrlo rijetko se opisana obveza policije izvršava na očekivani način. Zbog toga žrtva1 ne zna je li sigurna ili ne i u kojem vremenskom razdoblju. Na- ime, nije svejedno je li počinitelj nasilja u pritvoru ili je pušten, što zna- čajno utječe na planiranje sadržaja rada sa žrtvom i organizaciju njenog života u narednom razdoblju. Unapređenje prakse Znatno bi olakšalo rad sa žrtvom nasilja smještenom u skloništu kad bi povratna informacija od suda policiji o svakom konkretnom slučaju bila standardizirana i koordinirana. To znači da bi sudovi trebali imati podatke o kontaktima u policiji elektronske ili klasične kamo će se dojaviti sadr- žaj sudske odluke. Policija će zatim kontaktirati mjesno nadležni centar socijalne skrbi, koji će stupiti u kontakt sa žrtvom direktno ili ako je žr- tva u organiziranom smještaju preko stručnih radnika u skloništu. Ova- kav postupak olakšao bi planiranje mjesta i sadržaja življenja žrtve nasi- lja u obitelji. Ako je žrtva smještena s djecom, činjenicu zadržavanja roditelja u pritvo- ru odnosno zatvoru, nije nužno objaviti djetetu, posebno ako je ono u dobi 1 Napomena: imenice koje ćemo koristiti žrtva, počinitelj nasilja, djelatnik, sudac i dr. No, naglašavamo da rod za svaku imenicu treba percipirati dvojako: i kao ženski i kao muški rod. Primjena Protokola u praksi pokazuje mnoge dobre, ali i neke manjkave načine njegove provedbe, što se odražava i na organizacije iz ovog poglavlja. Razlog tome je najčešće nedovoljan broj stručnjaka u pojedinim sudionicima odgovornim za postu- panje u slučajevima nasilja u obitelji i specijalističkim timovima koji se bave nasiljem. U ovom poglavlju će se na nizu opisa konkretnih situacija i s njima povezanih problema iz prakse naše ustanove Duga — Dom za djecu i odrasle - žrtve nasilja pokazati kako se iz perspektive žrtava smještenih u sklonište može unaprijediti provedba protokola. Ako policijska praksa pokazuje da je uvijek izni- mno potrebno iskaz uzeti u prostoru policije, potrebno je definirati koje su to situacije kako bi se znalo koju mogućnost je potrebno aktivirati: iskaz u prostoru organizacije za smještaj žrtve ili u prostoru policije. U ovom dru- gom slučaju nužno je da policija prati žrtvu na putu do policije i na povratku tamo gdje je smještena. Ako je žrtva smještena s djecom, davanju iskaza ne treba biti prisutno dijete. Ako je dijete malo, potrebno je organizirati da ga adekvatna osoba pričuva za vrijeme dok roditelj daje iskaz policiji. Pričuvati ga može službena osoba koja radi u skloništu ili netko od drugih korisnika smještaja za koje odgovor- na osoba iz organizacije procjenjuje da može obaviti takvu zadaću. Iznimno od navedenog, dijete i samo treba dati iskaz ako ima saznanja o počinjenju nasilja. Situacija 3 Žrtva nije bila u prilici ponijeti osobne stvari, stvari koje pripadaju djeci, kao ni dokumente, prilikom odlaska iz prostora gdje je živjela s počiniteljem na- silja, pa je neophodno naknadno organizirati njihovo uzimanje. Primjer dobre prakse Prema dosadašnjem iskustvu nadležni policijski službenici uvijek se odazo- vu i omoguće pratnju žrtvi kako bi mogla ući u prostor gdje se nalaze njene osobne stvari i dokumenti. Policijska pratnja realizira se i za vrijeme dola- ska do tog prostora, u prostoru za vrijeme prikupljanja stvari, kao i tijekom povratka u sklonište gdje je žrtva privremeno smještena. Ako je žrtva smještena s djecom, nije uputno da djeca prate roditelja kad odlazi po njihove stvari i dokumente u pratnji policije. Ako se radi o djetetu u mladenačkoj dobi, te ako ono inzistira na odlasku, o tome će odlučiti pri- sutni roditelj. Stručni radnici u skloništu mogu savjetovati roditelja, a prema do 10 godina. Starijem djetetu službena osoba objavit će takvu vijest na primjeren i pozoran način u prisutnosti roditelja s kojim je u smještaju. Situacija 2 Žena je smještena u sklonište temeljem prijave centru socijalne skrbi koji je o kriznom događaju odmah obavijestio nadležnu policijsku postaju. Policija kontaktira organizaciju koja je pružila smještaj žrtvi kako bi uzela iskaz žrtve o okolnostima kriznog događanja koji je uzrokovao smještaj izvan obitelji. Prikaz problema Problem nastaje ako policijski službenik inzistira da žrtva osobno dođe u policijsku postaju dati iskaz. Takvim zahtjevom dodatno se izlaže žrtvu opasnosti od kontakta s počiniteljem nasilja. Naime, žrtva u prvim danima po smještaju ne zna je li počinitelj zadržan u pritvoru, je li zatvoren ili ni- šta od toga, zbog problema iznesenog u opisu situacije 1.
Izvanredni pravni lijek Odredbe Zakona o kaznenom postupku o ponavljanju kaznenog postupka završenog pravomoćnom presudom shodno se primjenjuju i na ponavljanje postupka završenog presudom kojim je prema maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili doneseno rješenje o primjeni odgojne mjere ili rješenje o obustavi postupka. Smatra da joj je potrebna psihijatrijska pomoć zbog prijašnjih događaja koje je pretrpjela, da se želi posavjetovati sa stručnom osobom koja bi je usmjerila dalje kako da sredi život, jer je to odlučila. Svrha je Protokola osigurati uvjete za djelotvoran, cjelovit i usklađen rad nad- ležnih tijela radi unapređenja zaštite i pomoći žrtvi nasilja u obitelji, te po- moći počiniteljima u zaustavljanju njihovog nasilnog ponašanja uz promjenu vrijednosnog sustava u cilju nenasilnog rješavanja sukoba, uvažavanja rav- nopravnosti spolova i povećavanja sigurnosti članova obitelji. Svrha odgojnih preporuka Odgojne preporuke imaju svrhu: a da se ne pokreće kazneni postupak prema maloljetniku i b da se primjenom odgojnih preporuka utječe na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove osobne odgovornosti kako ubuduće ne bi činio kaznena djela. Ako oštećenik podigne novu optužnicu, postupit će se prema članku 354.
[Hrvatska zene|Severina kao|Sex oglasi srbija]
komentiraj (0) * ispiši * #
Oglasi varazdin - Pronađite djevojku
Sex oglasi Varaždin
Click here: Oglasi varazdin
ZABRANJENO JE OMALOVAŽAVATI PREDMETE PRODAVATELJA TE NA BILO KOJI NAČIN VRIJEĐATI BILO KOGA. ZABRANJENO JE OMALOVAŽAVATI PREDMETE PRODAVATELJA TE NA BILO KOJI NAČIN VRIJEĐATI BILO KOGA.
Sve ponude u INBOX Otkup samo ISPOD trzisne cijene -nove ili novije mobitele Samsung, iPhone... ZABRANJENO JE OMALOVAŽAVATI PREDMETE PRODAVATELJA TE NA BILO KOJI NAČIN VRIJEĐATI BILO KOGA. Bez obzira da li ste raspoloženi za avanturu, ljubav na jednu noć ili vezu, na ovim stranicama ćete pronaći osobu po vašoj mjeri.
Posao Varaždinska županija - HZZ oglas Electus DGS d.
HZZ oglas TP VARAŽDIN društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu... HZZ oglas TP VARAŽDIN društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu... HZZ oglas TP VARAŽDIN društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu... HZZ oglas METALLUM D. ZA TRGOVINU I USLUGE Varaždin 20. HZZ oglas METALLUM D. ZA TRGOVINU I USLUGE Varaždin 20. HZZ oglas Electus DGS d. HZZ oglas Electus DGS d. HZZ oglas Electus DGS d. HZZ oglas Electus DGS d. HZZ oglas Electus DGS d. HZZ oglas FRUTISIKO društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu Varaždin 31. HZZ oglas Electus DGS d.
Nekretnine Varaždin -- Kupovina ili Prodaja Nekretnina u Varaždinu
Varaždinke i Varaždinci - Osobni kontakti na jednom mjestu! Upoznavanje preko interneta je sve popularnije iz razloga što je sve pojednostavljeno, brzo, lako i jamči potpunu anonimnost i diskreciju. Postavite svoj oglas ili kontaktirajte osobe koje su to već učinile. HZZ oglas Electus DGS d. Višenamjenski termometar, obavezan dodatak za svako domaćinstvo, praktičan, kompaktnih dimenzija, jednostavan za korištenje. KAD STAVITE OGLAS BILO BI POŽELJNO UZ NJEGA STAVITI SLIKU I U OPIS NAPISATI CIJENU. HZZ oglas Electus DGS d. Varaždin Uz obale rijeke Drave, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, smjestio se grad Varaždin koji je središte Varaždinske županije. Dozvoljeni su oglasi manje-više svi, osim + 18 i uvredljivih.
[Crna rotkva i med protiv suvog kašlja i bronhitisa|Prijenos mise Vukovar, susret hrvatske katoličke mladeži 30. travanj 2017|Oglasi dijaspora udaja]
Oznake: posao, Varaždinska, županija
komentiraj (0) * ispiši * #
Oglasi Varaždin Nekretnine - Brzog datiranja
Nekretnine
Click here: Oglasi Varaždin Nekretnine
As the oldest Hvar real estate agency on the island, we are a property agency offering a wide range of sales and services, covering every aspect of buying, renovating and selling properties. Vrsta: Kupovina, Prodaja, Najam Cijena: On request Datum: 28. Vrsta: Kupovina, Prodaja, Najam Cijena: On request Datum: 28. Vrsta: Najam Cijena: na upit Datum: 20.
Vrsta: Najam Cijena: na upit Datum: 20. The best advertisements for our work are the recommendations of our satisfied buyers and sellers. Vrsta: Kupovina, Prodaja, Najam Cijena: On request Datum: 28.
Nekretnine – agencije, prodaja, najam - Novi Marof - Ljetovanje u našim apartmanima u Seget Vranjici idealan su spoj mirnog odmora u malom turističkom, dalmatinskom mjestu uz mogućnost zabave, ugodnih večera i razgledavanja puno živahnijeg Trogira. Vrsta: Najam Cijena: na upit Datum: 20.
-
HEROLDO NEKRETNINE DOO
As the oldest Hvar real estate agency on the island, we are a property agency offering a wide range of sales and services, covering every aspect of buying, renovating and selling properties. Vrsta: Kupovina, Prodaja, Najam Cijena: On request Datum: 28. Upravo zato u naše apartmane dolaze vrlo mladi gosti, željni zabave koju pronalaze u Trogiru kao i bračni parovi s djecom koji žele odmor u obiteljskom krugu u mirnom, dalmatinskom mjestu u Hrvatskoj. The best advertisements for our work are the recommendations of our satisfied buyers and sellers. Vrsta: Najam Cijena: na upit Datum: 20. Ljetovanje u našim apartmanima u Seget Vranjici idealan su spoj mirnog odmora u malom turističkom, dalmatinskom mjestu uz mogućnost zabave, ugodnih večera i razgledavanja puno živahnijeg Trogira.
[Erotika matorke|Online zarada hrvatska|Chat hrvatska u mom srcu]
Oznake: nekretnine
komentiraj (0) * ispiši * #
Larin chat za dop - Susretit će se u sredini
Jeux pour lapin
Click here: Larin chat za dop
Citation : Il ya a de bons chats mais il y a aussi les mauvais, ceux lŕ que leurs maitres laissent en totale liberté tous les jours en ne se souciant pas de ce qu'ils peuvent faire toute la journée dehors. Je vous remercie d'avance.
La douleur est trčs dangereuse pour les lapins. Ce champignon est apporté par l'environnement contaminé les spores peuvent survivre jusqu'ŕ un an dans le milieu extérieur ainsi que par les accessoires du chat, par l'homme ou par d'autres animaux porteurs certains animaux peuvent ętre porteurs sains, c'est-ŕ-dire sans symptômes. Merci de ta réponse!!!!
Donne Animaux - Vu sa petite taille, le jeune lapin peut se déshydrater trčs rapidement de façon irréversible.
Protégez votre lapin des parasites Les lapins peuvent ętre victimes de plusieurs espčces de parasites. Le traitement ne concerne pas seulement le lapin atteint mais aussi ces congénčres ainsi que leur environnement. Vous ne devez pas acheter de produits antiparasitaires ŕ la légčre. Certains produits pour chien et chats sont extrčmement toxiques pour les lapins. Les pipettes FRONTLINE, en particulier, peuvent causer la mort de votre lapin. Si vous souhaitez utiliser des pipettes antiparasitaires, renseignez-vous auprčs de votre vétérinaire. Si vous avez un chien ou un chat sur lequel vous avez appliqué un produit anti parasitaire, éloignez-le de votre lapin. N'utilisez pas d'aérosol ou de shampooing antiparasitaires car ils sont souvent toxiques et imprčgnent un long moment les poils du lapin. AVERTISSEMENT : les produits antiparasitaires ŕ base d'huile essentiel de géranium sont eux aussi déconseillés. Ils peuvent causer des réactions allergiques de type brűlure causant une perte de poils et nécessitant un traitement vétérinaire pour atténuer la douleur ainsi que, chez certains, une perte de l'appétit. Si vous avez utilisé un de ces produits déconseillés, rendez-vous chez votre vétérinaire en cas de : perte d'appétit, létargie, difficultés respiratoires, pertes de poils, convulsions et chute ou hausse brutale de la température. Les rčgles de prévention ne font pas consensus. Discutez-en avec votre vétérinaire et évaluez le risque avec lui. En revanche, il n'est pas toujours utile de traiter les autres lapins. Lorsque votre lapin est réguličrement hospitalisé, il est également plus exposé aux parasites car les animaux visitant les cliniques peuvent les transmettre ŕ votre lapin. Si son état général n'est pas trčs bon, il est également plus facilement la cible de parasites opportunistes. Il est donc prudent de protéger votre lapin durant cette période. Les informations sur les et les sont traitées dans des articles spécifiques. Les Cheylétielles Cheyletiella parasitovax est un acarien assez fréquent. Il se loge sur le dos du lapin et se nourrit des squames. Au début le lapin semble juste avoir des pellicules, ensuite il se desquame puis peut perdre ses poils. Ces parasites peuvent aussi creuser de micro tunnels sous la peau et transmettre ainsi la myxomatose. Le traitement des animaux infestés et de l'environnement doit durer 6 semaines. Pour confirmer la présence de ce parasite le vétérinaire fera un prélčvement et une observation au microscope. Les poux Il existe un pou du lapin présent surtout dans les élevages. Comme pour les autres parasites, il faut traiter avec un produit anti parasitaire aussi bien les lapins que leur environnement. Les aoűtats C'est un parasite rare chez le lapin de compagnie mais qui peut faire de gros dégâts. Il se transmet via les végétaux du jardin s'il vit en extérieur ou via le foin et la paille s'ils sont ramassés en plein champs. Lŕ encore le traitement est assez long. La gale auriculaire La gale des oreilles est trčs fréquente et est causée par la parasite Psoroptes cuniculi, au début le lapin secoue énergiquement ses oreilles et se gratte mais si rien n'est fait le mal s'étend et peut dans certains cas provoquer une otite , un torticolis et męme un syndrome vestibulaire. Cela reste rare cependant et bien traitée la gale se soigne assez rapidement. Le diagnostic est simple ŕ réaliser car c'est un parasite de grande taille et l'oreille se remplit d'une matičre molle et jaune caractéristique. Voici l'exemple d'une lapine atteinte de gale des oreilles recueillie par la SPACA Montreal. La premičre photo a été prise le jour de son arrivée, la seconde 6 jours aprčs le début du traitement.
Charlie Zaa - Sentimientos (full álbum 1996) HQ!
Ne zaboravite, ulaz u chat sobe ne zahtjeva registraciju i chatanje u njima je potpuno besplatno! Le grand ne se sent pas ŕ l'aise dans le sac, mais la petite se couche souvent dedans et apprécie les promenades dans le parc. L'usage de la lampe de Wood peut ętre utile sur M. En revanche, il n'est pas toujours utile de traiter les autres lapins. Maya a 18 mois maintenant.
[Rotkva klub za odrasle|Stranica za spajanje ljudi|Poslovno dopisivanje engleski]
komentiraj (0) * ispiši * #
