dijete pušteno sa uzice
19.03.2009., četvrtak
INTERNET, UTOČIŠTE ZA NEOVISNO NOVINARSTVO ?
Ja osobno smatram Internet najslobodnijim medijem i medijem u kojem je "samo nebo granica". Naravno, do neke mjere, dok nekoga ne uvrijedimo i dok nas taj neko ne "ugasi". Nedavno sam radila kratku anketu o medijima i na pitanje: kojem mediju najviše vjerujete?, cirka 60% (i više od 60% možda) je odgovorilo Internetu. Kad bi se meni postavilo to pitanje ne znam šta bi rekla. Istina, najčešće se informiram preko Interneta. Na televiziji pogledam koju seriju i možda koji film, vijesti i dnevnik gledam ako sam slučajno kraj televizije u to doba i to je to. Novine čitam samo vikendom kada su pune tjednih priloga. Radio slušam rijetko, ali na njemu slušam samo glazbu. Ali ni na Internetu ne provodim previše vremena - pogledam mailove, pogledam najnovije vijesti na Index-u i eventualno ako me nešto ekstra zanima ili trebamo nešto istražiti, onda "zasurfam" dulje. Ako imam vremena za to, radije si uzmem koju dobru knjigu ili skinem neki dobar film nego da zujim pred ekranom ako to nije potrebno. Trenutačno čitam roman Vlade Bulića "Putovanje u srce hrvatskoga sna". Prije nje sam pročitala ukoričenu zbirku blogova "Pušiona“ "pokojnog" Denisa Lalića - aliasa Vlade Bulića. A prije "Pušione" sam pročitala ukoričenu zbirku kolumni Borisa Dežulovića "Ugovor sa đavlom". Zbog tekstova ove dvojice novinara-pisaca smatram da je Internet zona neovisnog novinarstva. Jer treba imati muda napisati ono što želiš, znati da zbog tog možeš nadrapati, ali svejedno to objaviti. Neću reći - oni su moji uzori - ali način na koji pišu mi se jako sviđa i samo se mogu nadati i truditi da jednog dana i ja dostignem tu razinu.
|
