ponedjeljak, 29.12.2008.
'Ajd da i ja napišem božićni post
|
Dok većina ljudi vrijeme provodi uz Božični koncert, puricu, bor, trpezu, darove...mi, u duhu novootkrivenog svijeta planinarenja, krenusmo u Planinu (namjerno napisano veliko p). Samoorganizirane, odnosno organizirane od strane naše "za planinu uvijek spremne" Sandre, krenusmo na Mosor. Nije bilo u cik zore, al' nije ni nešto zahtjevna planina. U dom stigosmo a da se nismo ni zapuhale. Kondicija na nivou! A krenule s namjerom da se riješimo viška kalorija i nadomjestimo manjak kondicije. Naravno, odmah smo se uhvatile pražnjenja sadržaja ruksaka, te nakon popijene kave, zapadosmo u ugodno fjakasto raspoloženje. Slijedili su molečivi pogledi međusobno upučivani sa žarkom željom da i ostanemo unutar objekta uz toplu kalijevu peć. Međutim, niko ne izgovori spanosnu rečenicu :"Ostanimo ovdje!", te krenusmo dalje. Zaborvih napomenuti da smo uredno na grupi izvijestili namjere glede ovog izleta, i znate tko nam se javio? Nitko! Ništa neobično, ipak to nije bio poziv na tulum, nego na planinu! Dakle, krenusmo iz doma i odlučismo se za smjer Dom- Kontejner-V.Kabal. Slijede fotografije sa tog kratkog, ugodnog izleta. Samo da dodam, prije nego počnem tešku operaciju postavljanja fotografija. Moram se pohvaliti da smo ovaj put ispoštovali vrijeme napisano na putokazima. Dakle, one moje izjave povezane sa spominjanjem uže i šire rodbine onima koji upisuju vrijeme potrebno za penjanje na određene vrhove, više ne vrijede.  Na samom početku dočako nas zaleđen potočić. Noćas je zeko tražio mamu...  Samo da se zna da mi penjemo sa osmjehom!!!  Kad naučim zaokruživati na fotografiji, zaokružit ću onaj maleni vrh koji viri iz magle i skromno i samozatajno reći da smo ga pohodile...  Malo snijega za "vađenje masti" figurativno i doslovno  i još malo snijega  Evo nas na vrhu! Poslovna i savjesna Sandra odmah to i dokumentira  a skrušena Marijana...  Da ne bude da je samo snijeg...bilo je i leda, i to odmah uz dom. Dakle, da bismo uživale u snježnim radostima nismo trebale toliki đir napravit! Al vidjesmo ovo tek u povratku! hm...  I na kraju...moje drage planinarske druge...s njima je uvijek dobro i zabavno! p.s. Na povratku smo srele prekrasnu, crnu kujicu. Taman sam zaustila :"Poznat mi onaj pas...podsjetite me...!" kadli se pojaviše Marjan i Daba. Naravno, momci su, kako i dolikuje momcima...krenuli planinariti u tri popodne. |
ponedjeljak, 08.12.2008.
prvi pokušaj...ali sa fotografijom!
|
Ovo šta slijedi možete zahvaliti @ćelavom...za sve loše, on je odgovoran, a za sve dobro, zasluge su, naravno, moje i samo moje. E sad, ja uopće ne znam šta slijedi...vi ste u prednosti jer vi već sad, dok ovo čitate, znate šta sam ja to uradila...pa da ne duljim, bacam se na posao Ako rezultat bude adekvatan večeri koju sam upravo spremala, bolje da se ne laćam...kao ono " ko se mača laća, od mača..." ne znam dalje, al valjda je "plaća"  Uspjelo!!! Dakle, nemam se ja šta zahvaljivati @ćelavom, jer...mislim...sve je to moja i samo moja zasluga! Komentar na sliku je slijedeći: to sam ja na vrhu "planine bogova", čitaj Olimp sa tri komada...mislim...komentar je suvišan  |
