|
|
Moja prva ljubav...
ET
Prazan stan
Duge noge, kratka suknja
Sve bas stvoreno za grijeh
mozda nije, mozda je
al' muskarca ni za lijek
i to me brine
jer tko ce zvijezde da mi skine
A ja bi da me neko nocas ljubi vatreno
dok mi prica da mi laze "ti si moje jedino"
da me dira usnama, pada mi na koljena
bude moj
Ref. 2x
Prazan mi stan, a nas je dvoje
tijelo tvoje, moje
mozda bismo mogli mi
slusat stare one pjesme
radit sto se nesmije
cekat zoru ljubavi
Kud god krenem ista lica
iste fore, it's OK
zgodni decki vise-manje
svi od reda sad su gay
i to me brine
jer tko ce zvijezde da mi skine
I pobjegla bih nocas negdje, s nekim daleko
da mi laze, da mi kaze "lane moje maleno"
da sam mu u mislima, dok se igra prstima
da je moj
Ref. 2x
Ref. 2x
JA SAM SAMO NETKO TKO SANJA I U SNU....
Zar nikad nećeš shvatiti da se i osmjehom može plakati...
PA NEKA KAŽU DA SAM POLUDJELA, KAD PROĐEM ULICOM,
NEK GLAVU OKRENU...
TREBAŠ MI, TREBAŠ MI, NI SUNCE ZEMLJI KAO TI MENI...
BUDI SAMNOM I BUDI SE SAMNOM, ŽELJO MOJA, ŽELJO MOJA, U ŽIVOTU SVEGA IMAM AL MI FALI LJUBAV TVOJA...
ZBOGOM ZA ZBOGOM, JOŠ SAMO TO NAM OSTAJE...
SJEĆAM SE, SJEĆAM SE JA, NAŠIH PRVIH POGLEDA, OSMJEHA I DODIRA...
SVI PJEVAJU, JA NEĆUJEM, NIKOME SE NE RADUJEM, SAMO TEBE OČEKUJEM...
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...SVE JE ZAPISANO U ZVIJEZDAMA, A MI IDEMO VEĆ ZACRTANIM PUTEM....
ADA - MOJA PRVA LJUBAV
Moja prva ljubav
prva suza i osmijeh ti bio si
moja zadnja zelja
na usnama ostao si
A tebi sam kletva, vjerujem
da ti se ne ponovim
jer ne trebas ti ljubav
za ljubav ti rodjen nisi
Ref.
Kada se mjesec sa suncem poljubi
mozda ko tebe cu drugog da ljubim
kad jednom prije svitanja svane
voljecu drugog, a sanse su male
Nisi ti bio prolazna prica
jer u svakoj i danas te ima
lako zaboravim sta bilo je juce
al' tebe nemoguce
Moja slatka tuga
prvi korak do ludosti bio si
prvo ime spomenara
djevojackog ostao si
Ref. 2x
moja prva ljubav :)
...zašto mi braniš majko, kad
moje srce za njega živi, kada mi
duša kraj njega sniva...
Vjeruj mi, majko, ja nisam kriva.
U školi kad prođe zadnji sat, pitam se
majko, gdje je sad... Hoće li mi doći,
ili će k drugoj poći... Ja neznam više,
majko, što da radim sada, a ti mi stalno
govoriš da sam premlada...
Uzalud mi braniš majko, da pođem
sada s njim, kad moje srce, majko, pati
i ludi za njim....
Život je jedan začarani vrt u kojem vladaju:
LJUBAV
MRŽNJA i
SMRT
U tihoj noći dok život strepi,
sjeti se mene anđele lijepi,
ako te rastuže zvuci gitare, i život
gorko zaboli, sjeti se da postoji netko
tko te voli...
SLIKICE!!!!!
OVO SAM ICH!!!
sjatko.... 
JA I VLADIMIR
JA I SUZANA
JA I TATJANA
JA I SANJA
Ona dobro zna
Ti si mi u srcu trn
gledas me a pogled crn
onaj pogled koji ispraca
s njom si, kazu, svakog dana
ne prati me mogu sama
dobro poznajem tvoj dom
ostavljam te s njom
O, sad smo bivsi
a to se uvek voli
o, u tvom srcu
gde sam bila sad me slomi
Ref.
Ona dobro zna
zvaces me kad budes sam
to joj srce kida
uvek te za mene pita
ona dobro zna
ne gradi se sreca nikada na suzama
Ona dobro zna
zvaces me kad budes sam
to joj mira ne da
kad me sretne za mnom gleda
ona dobro zna
da se ljubav jednom dogodi
a da smo mi vec voleli
Vreme ti je surov sud
idi napred, nemas kud
idem i ja biram kraci put
precicu do sudnjeg dana
ne prati me idem sama
dobro poznajem tu bol
zivela sam s njom
O, sad smo bivsi
a to se uvek voli
o, u tvom srcu
gde sam bila sad me slomi
Ref.
Shot at 2007-08-05
MARINKO ROKVIĆ
Sunce i zora
Sunce i zora, kisa i oblak
nekad smo bili mi
suza i oko, a ti me sreco
brzo zaboravi
suza i oko, a ti me sreco
brzo zaboravi
Ref. 2x
Kako bi tebi bilo
da te ne volim
drugoj da srce poklonim
da te zaboravim
Reka i more
mesec i zvezde
bili smo ja i ti
vece i rosa
a ti me nocas zauvek ostavi
cvece i rosa
a ti me nocas zauvek ostavi
Ref. 4x
Zabranjeno
Odlazis i vracas se meni
iz mog oka ni suza ne tece
pruzi ruku, zagrli me jako
da nam nista ne pokvari vece
Ref. 2x
Lepo mi je, za to mi ne kvari
tren sa tobom, sve je drugo njeno
poljubi me ne mora da vidi
jer i to je meni zabranjeno
Zalit cu kad odes od mene
svome domu i njoj kad se vratis
ja cu sama, sudjeno je tako
da ne gledam i ti kako patis
Ref. 4x
PLAVI ANĐEO
Na obali pustoj pored stijena, stajala je sama
uplakana sjena. A od nje daleko odlazio je on
gdje ga ljubav šalje. Sad je opet jesen i plavo more hulji,
al nje sada nema. On sam tu stoji, more
da je vrati neprestano moli, a ona mu
šalje samo jecaj bolni: "OSTANI MI ZBOGOM,MOJ
JEDINI DRAGI, KASNO TI MI DOĐE,
MOJ ANĐELE PLAVI"
Shot at 2007-07-04
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
…MOJ NOVI POČETAK
uz priguseno svijetlo ,
Pisem stihove ove…
želim samo reci,
da sam krenula u pobjede nove..
Zaboravila sam da sam nekad s tobom bila,
sretna sam da su dobri ljudi bili uz mene,
kad si mi slomio krila.
Digla sam se iz pepela.
Cujem ponovo pjev ptica,
Uzivam u zrakama ovog proljetnog sunca
i napokon sam obrisala suze s lica..
Ponekad te se još sjetim,
ponekad me uhvati strah da nikad nikoga
necu imati snage tako iskreno voljeti.
Ali to su samo trenuci slabosti..
Mlada sam i toliko toga me još ceka..
a ti ces ostati moja mladenacka ljubav..
i prošlost vijeka…
...moja Nova godina je zavijena u crno, nažalost...
A šta više pisati, oni koji su čitali moj prošli post, znaju o čemu je riječ... Danas je bio pokop, i bilo je tužno... Jednostavno, uopće nemam osjećaj da se to meni događa... 
A šta da radim, takav je život... valjda je tako moralo biti... Neznam kako ću se naviknuti na sve, ali molim Boga da me prođe sve, i da nekako prebolim to...
Ja kod kuće, dosadno mi... trebala Suza doć kod mene prespavati, al izjalovili se planovi... Nova 2008. će mi bit pakao... mislim... kak je počela... sve se bojim se kako će završiti...
Ipak... evo što želim u Novoj 2008. godini...
U drugom mjesecu 2008. godine, točnije 24.02. punim 18. godina... daaaaaa konačno... I onda me više nitko neće zezat.... SLOBODA!!!!!!!!!!!!! 
Želim da mi Vladimir dođe na rođendan... rekao je da će doći, pa se nadam da i hoće...
A kad dođe, onda želim ovo:
opet... 
Želim polagat vozački, i želim auto... al neki dobar... poput ovoga...
Da sigurno ću ga dobit... 
Kad na vrbi rodi grožđe...
Al kad položim, javim vam, pa mi se maknite s ceste...
Želim proći s dobrom ocijenom drugo polugodište, i po mogućnosti želim bar trojku iz tehnologije...
Želim izlaziti i zabavljat se do ranih jutarnjih sati.... SVAKI VIKEND!!!
Naravno, želim posjetiti i jedan od najljepših gradova, nije da ga nisam nikad vidjela, al želim opet...
neki znaju i zašto...
Zar nije Zagreb predivan...
Želim puno zdravlja, sreće i ljubavi mojoj obitelji... Jer obitelj je najvažnija, i u najtežim trenutcima, svi će te napustiti ali obitelj nikad... 
Želim da mi prijatelji budu dobro, da budu zdravi i otkačeni kao i prije...
Želim da se prestanu događati one grozne nesreće koje su se u 2007. dosta događale... da sad ne nabrajam... 
Želim vratiti neke ljude, ali nažalost ne mogu...
Želim prestat bit živčana, nervozna, ne želim više nikog povrijedit jer nikad ne znam šta se loše može dogodit pa da se toj osobi ne uspijem ispričati...
Želim roze pramenove... ... al ozbiljno...
Želim piercing... i tetovažu... al onda bi mogla ostati bez krova nad glavom, bez obzira na to što sam uskoro punoljetna, i što stalno govorim da mogu sa svojim tijelom radit šta ja hoću... A i postoji opasnost da mi stari tatica doživi srčani... tako da ništa od toga, al svejedno to jakooooo želim... 
Želim i ovog ljepotana:
ooooo daaaaaaa...
Ali mogu zajebat radnju... nema teroetske šanse da ga dobijem jer mi je stari reko da ne želi da poginem...kao da ne mogu poginut i dok sam pješke... 
Eto... to su neke moje željice... ili željetine kojih sam se mogla sjetit... ima ih još, al i ove su neke ne ostvarive, tak da neću ić u krajnost s ne mogućim...
Želim vam svima najsretniju NOVU 2008. GODINU, PUNO ZDRAVLJA, SREĆE, LJUBAVI, OPIJANJA, SEXA, ZABAVE, DOBRIH OCIJENA, PUTOVANJA... MA SVE VAM ŽELIM ONO ŠTO SI SAMI ŽELITE!!!!
ČUVAJTE ONO ŠTO IMATE, I ONOG KOGA IMATE...
JA ĆU SE POTRUDITI DA JA SVOJE SAČUVAM...
Volim sve!!!!!!
-Volim moju obitelj...
-Volim jednog dečka V.
-Volim moju Suzu, i Taju, i Sanju, i Zoku, i Jecu (iako smo se sa Zokom i Jecom nekako razdvojile )
-Volim i Nejca, i Roka, i Sinišu, i mog roda Daneta... super su prijatelji...
-Volim moj najdraži,najpametniji,najpristojniji,najuzorniji, 3.b ekonomske
-Volim sve koji posjećuju moj blog, i ostavljaju mi komentare... al ne volim one koji mi seru po blogu, i njima poručujem da me se klone u sljedećoj godini... 
-Volim moje najdraže plišane igračke... i nadam se da ću u sljedećoj godini dobiti još tih preslatkih stvarčica... 
... heh... kako mene sitnice mogu razveselit... ZATO LJUDI KUPUJTE MI PLIŠANE MEDEKEEEEE... PLIIIIIZZZZZ....
-Volim svoju papigu Kikija koji me budi u 6 sati ujutro svojim pjevanjem... 
Eto... to bi bilo to...
MA SVE VAS VOLIM!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
MAJCHY!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ovaj posvećujem mom djedu koji je preminuo danas u 12:00h nakon kratke i teške bolesti...
šta reči.... čovjek uvijek zdravog organizma, otišao naglo nakon malo više od mjesec dana od kad mu je otkriven tumor, metastaza... čim sam čula tu riječ, znala sam da nema spasa... ali svejedno sam se nadala čudu... ali naravno, čuda ne postoje...
postoji samo tuga i bol koja je ostala za njim... Danas zvoni telefon, javljaju iz bolnice da je umro... oduzela sam se... nisam mogla vjerovati.... samo sam vikala da su pogriješili... nadala sam se da će nazvati opet i reči da je došlo do pogreške... nisam mislila da će se to tako brzo dogoditi...
uvijek ću ga se sjećati... i uvijek će mi biti u srcu, jer me je volio... iako smo se nekad znali žestoko posvađati...
Živjela sam s njim od kad sam se rodila... tako reči, othranio me je i pružio mi sve što sam trebala, i hvala mu na tome...
... Moj djed (ili kako sam ga ja od milja zvala DIDA)... snažan čovjek.... doduše malo čudan, ponekad i agresivan, ali na svoj način dobar...
Sjećam se svog djetinjstva koje sam provodila s njim, sjećam se kako me čuvao kad sam bila beba, sjećam se kako me uvijek branio, i uvijek je sve moralo biti kako ja hoću.... Svaku moju želju je ispunjavao... Bio je i ostao poseban... Na svoj način... Uvijek mi je želio dobro... i još se sjećam da mi je govorio da samo učim, da ne popuštam u školi...
I sad sve što je oko mene, podsjeća me na njega... Bilo mi je žao kad je na Badnjak otišao u bolnicu, kao da sam znala da je to zadnji put da ga vidim... I danas cijeli dan plačem, ali nasamo... ne želim se slomiti pred svojima, jer baki je dovoljno teško i bez toga... moram biti snažna... valjda je tako moralo biti... Iako krivim doktore što nisu ništa poduzeli, kad malo bolje razmislim, možda se tu više nije ništa moglo...
Hvala ti dida što si me trpio, što si mi pružio sve što mi je trebalo, oprosti ako sam te povrijedila, ja tebi opraštam sve... Čuvaj me i dalje s neba... i iako ti nikad to nisam rekla... Volim te...
Ako odem, da li ćes žaliti
da l' ćes suza imati za mene
za djevojku koja je ljubila
u svitanje tvoje oči snene...
evo jedan kratak post jer nemam baš puno vremena...
Subota prošla super... bila sam u Danceu... sa Suzom,Tajom,Tajinim dečkom,jednim prijateljem Sašom,Marijom i Marijinim dečkom... poslije nam se pridružio jedan iz Bokšić Luga kojeg nismo dugo vidjele... Suza završila s njim...
Plesale smo, zabavljale se... malo se i popilo...ali samo malo...
Vidjela sam neke ljude iz razreda... i tako...
Konačno škola završila... zadnji dan bilo odlično... veliki odmor trajao 30 minuta... plesalo se... pjevalo... vrištalo...
Da ne duljim, ovaj video sve govori:
Razrednik nas ugodno iznenadio... poklonio nam je za Božić bedževe s našim slikama... i baš je bilo lijepo od njega... svirao nam je na gitari, pa smo pjevali... i bilo je odlično... Da je bar svaki dan u školi takav...
Što se mene tiče... bilo mi je i boljih dana... djed mi je jako bolestan, pa sam zabrinuta... Osjećam se nekako prazno... I imam osjećaj da će mi ovaj Božić biti najgori do sad, jer više uopće nemam neki osjećaj da je preksutra Božić... ne veselim se... i znam da je smješno što jedva čekam školu...
Iako se ja ne osjećam sretno, želim vam svima SRETAN BOŽIĆ, PUNO ZDRAVLJA, SREĆE, LJUBAVI, MIRA...I PROVEDITE GA U KRUGU SVOJE OBITELJI, a ako ne budem pisala ništa do poslije Nove Godine... želim vam također i PUNO USPJEHA U NOVOJ 2008. GODINI, PAZITE SE, LIJEPO JU DOČEKAJTE, I NEMOJTE SE PREVIŠE NAPITI...
SVE VAS VOLIM!!!!
PUSA!!!!
Ako odem, da li ces pamtiti
druge usne kao sto su moje
ove noci moram ti priznati
da ljubila nisam kao tvoje...
Hejjj!!!
Pada snijeg…jeeeee… ipak ćemo imati bijeli Božić… Mene potpuno obuzelo Božićno raspoloženje… kupujem poklone… najviše sebi…al dobro…nećemo u detalje…
Jutros se ja probudila kad vidim pada snijeg… odmah mi je sve bilo ljepše…
Al naravno ko i uvijek mora se nešt dogodit što će mi pokvarit raspoloženje… 
Ujutro se čekamo bus za školu, kad kasni 15 minuta, odmah smo znali da se vjerovatno nešt dogodilo. I da, dogodilo se… bus se sa 20 učenika prevrnuo u kanal… Sigurno ste gledali na vijestima… Kad mi je prijateljica poslala poruku da su imali nesreću, srce mi je stalo… samo sam molila Boga da su svi dobro… Na sreću nema teško ozljeđenih, svi su se uglavnom ozljedili leđa, udarili glavu, i istegnuli mišiće… Hvala Bogu, mogli su proći puno gore… nisu mogli izaći iz busa, jer se prevrnuo na bok, pa su izlazili kroz šibere, i razbijali nogama šoferšajbu da bi mogli izaći…
I sad cijeli dan razmišljam šta da se to dogodilo malo kasnije, da je bilo više ljudi u busu, pa poubijali bi se… ko zna kako je to moglo sve završiti… Kad smo išli kući iz škole taj bus što se prevrnuo bio je kod nas kod doma… Izgledao je užasno… Kao da je nešt prešlo preko njega…
Tako da smo išli u školu s drugim busom prvo za Miholjac, pa u Miholjcu presjeli u drugi bus za Našice, pa smo se opet vraćali u Kućance… uglavnom… putovali smo sat i pol, i poludila sam… Nije mi se dalo ići na drugi sat tak da sam ošla s Tatjanom do Paba.
eto… stalno neke nesreće… pa gdje ide taj svijet… Kad se samo sjetim koliko me puta u Našicama skoro auto udario, jednom me neka baba skoro udarila kad je išla biciklom... nemojte se smijat sad... 
, svi voze ko ludi… svima se nekud žuri… a neki ne misle da ne ugrožavaju samo svoj život, nego i tuđi… toliko o tome… 
eto malo mog filozofiranja ko i uvijek...
Ajd malo lijepih vijesti…
Još malo i gotovo prvo polugodište… ajd fala Bogu… već sam umorna od svega…pogotovo od škole i profesora...
Ne znamo još kud ćemo za Novu… ak se nastavimo ovak dogovarat, to je ne dogovarat, Novu ću dočekat u krevetu, sama… !!!
Danas neka zabava kod nas, al nejdem... neda mi se... Bila sam maloprije kod Sanje... i sva sam nervozna... Bolje da me nitko ne dira idućih par dana...
Uglavnom… sve vas voli vaša Maja!!!!!!!!
ovo sam snimila kad smo išli iz škole... kad je bus bio kod našeg doma... izgleda grozno!!!
Naslov nema veze s postom, to je samo dio jedne pjesme koju stalno slušam...
...evo i ja da se javim, da se zahvalim svima koji su mi ostavljali komentare na prošli post... iako vas neke ne poznam, vaši komentari podrške mi puno znače... pogotovo kad sam u depri.... vidim da ima ljudi koji me razumiju i to mi je drago...
e... sad... da bila sam glupa!! prešla preko svega, kao i uvijek!!! Danas bila kod Suzane... nisam htjela ništa spominjat, jer sam joj prije par dana i tako poslala sms koji se nadam ostavio neki trag... i pokazao kako sam se osjećala... Ne, nisam ljuta, jer one nisu zaslužile da se bediram zbog njih... Vidjela sam i Sanju, ali ona je imala svoju verziju priče... i iskreno... zaboli me više ona stvar!!! kao što mi je Ena napisala... odsad sve teram u k*****!!!
Zaboravit ću to i krenut dalje... Je, bilo mi je zabavno danas sa Suzanom, smijala sam se ko luda, jer joj zbilja svašta pada na pamet... mislila sam stavit jedan video, ali mi je zabranila... nije video baš za svačije oči... 
Bliži se kraj prvog polugodišta, pa me uhvatilo neko Božićno raspoloženje... Najviše od svega radujem se onim Božićnim filmovima, jer su mi baš zakon...hehe... Radujem se kićenju bora... I moram lijepo okitit moju sobu... prošle godine mi je luster bio pun kuglica... baš je lijepo izgledalo...
Sinoć nisam bila nigdje, učila sam glupu tehnologiju... mrzim ju, mrzim i mrzim!!!!!!!!!! 
Uopće mi nije jasno šta će to nama... eh... bez veze... samo da imamo više jedinica, i više za učit... fuck off!!!!!!!!!!
Sutra nemam prvi sat... et...bar nešt divno!!! Mislim da ću s Helom i Sabinom na jedan fini cappucino!!!
Nešt me grlo boli, imala sam i temperaturu, al popila je jednu tableticu tak da mi je bolje... Samo mi još treba da se razbolim...
E još nešto...
jeste gledali Big Brother maloprije, kad je Krešo bio na romantičnoj većeri s Hrvojem... ja sam umirala od smjeha... kako ga je Hrvoje j**** u zdrav mozak... mislila sam da će ga Krešo odalamit... Fuj!!!! Zbilja grozno... pred cijelom Hrvatskom molit Krešu za ples, barit ga onako... užas!!!
To sve bolesno!!!!! MIslim, nemam ništa protiv homoseksualaca, svatko ima pravo na svoje... ali... užas... je da je ono bila šala, to je Big Brother naredio, ali svejedno... Baš je bez milosti...
Eto to je to... uživajte...
Komentirajte mi...
Sve vas puno voli vaša
MAJCHY!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
...jako boli kada ti najbolja prijateljica okrene leđa...
sigurno se pitate zašto to pišem... E pa zato što se to meni jučer dogodilo...
Tako sam trebala nekog uz sebe... cijeli dan mi je bio sav nikakav, bila sam žalosna, sve se skupilo... i naravno htjela sam svoju najbolju prijateljicu uz sebe... moju Suzu... ali ona se okrenula...
Zvala sam ju da ju pitam da odemo nekud, Ja,ona,Taja,Sanja i Marija...al nije joj se dalo... Čak sam sredila da nas moj tata odveze, al nije htjela...Zatim sam joj rekla da mi javi ako budu išle kuda, jer subota je... ne želim biti sama... I kasnije mi Tatjana pošalje poruku da će Suzana ići kod Sanje, i da idem s njima... A ni Suzana ni Sanja mi ništa nisu javile... i bilo mi je glupo nametnuti se nekome... I nisam ljuta... ali da me boli to,boli me, da mi je teško...to da...
Zato sad ovo pišem jer bih eksplodirala...
I sad se osjećam tako jadno, glupo...prazno...
I tako sam subotu provela sama, gledajući neki film, o kojem neznam ni kak se zove, i kasnije zaspala...u suzama...jer neznam šta sam skrivila...
I nikad nema nikog uz mene kad je meni teško... uvijek sam sama...
A najgore je to što sam ja uvijek bila uz nju... ovo ljeto kad je tjedan dana bila u kazni, nije smjela nikud, ja sam svaki dan išla kod nje, iako me njena mama ljutito gledala... bilo mi ju je žao... grlila sam je... Čak sam se s Tatjanom posvađala zbog nje...a to nisam smjela...pogriješila sam, priznajem...
A gdje je Sanja bila za to vrijeme, nije se ni sjetila Suzane...
Nisam ljuta na Sanju...ali nikad nisam mislila da bi se tako ponijela prema meni, iako mi je Tatjana to govorila da Sanja"odvlači" Suzu od nas, i danas mi je to rekla...
Ali nikad nisam mislila da je tako, uvijek smo svi bili zajedno...
Uvijek smo ja i Suzana bile nerazdvojne... Nisam ja žalosna samo zbog onog jučer, to je bila kap koja je prelila čašu,i natjerala me da se zamislim nad svime...šta se sada događa s nama neznam, ali jako sam povrijeđena... I znam da ću opet prijeći preko toga, jer ne mogu biti sama... moram imati nekog uz sebe...
I ako im nešto kažem, znam da će opet ispasti da se ja ljutim za svaku sitnicu, ali to su sitnice koje mene povrijede, sitnice zbog kojih sam ja sada takva kakva jesam... I žao mi je što moram svima reči u lice šta mislim, ali takva sam, žao mi je što ne mogu biti dvolična i pričat iza leđa kao neki...
I znam da sam rekla da više neću dopustit da me ništa povrijedi, znam da sam rekla da neću plakati zbog osoba koje nisu zaslužile moje suze...
I da bih sada mogla izaći van i vrištat, bih, i da mi je teško kao nikada, je... i da ću sutra bit totalno sjebana jer nisam ništa učila a pišemo test, hoću...
I problem je što više ne vjerujem u ništa... ne vjerujem u pravo prijateljstvo... jer pravi prijatelj je onaj zbog kojeg nikada ne moraš plakati...koji je uz tebe...
I znam da ću sutra doći nasmješena u školu, jer ne smijem dopustit da me sve to slomi...ali kad jednom puknem, kad jednom sve to bude jače od mene, tad samo dragi Bog zna šta će biti samnom, jer na ovom odvratnom svijetu, ne postoji niti jedna osoba koja me nikad nije povrijedila...
prijatelji su anđeli koji te podignu kada tvoja krila zaborave letjeti... hm... tako bi bar trebalo biti...
SVEGA ĆE BIT AL PRIJATELJA NEĆE, SVEGA ĆE BIT AL NEĆE BITI SREĆE, SVEGA ĆE BIT, PUSTI SUZA NEK KREĆE, KAD SE PRIJATELJI RASTAJU...
nad ovim se zamislim... i taj me stih natjera da prijeđem preko svega, i nastavim kao da ništa nije ni bilo...
prošla je ponoć ali moram samo još ovo objavit...
ili možda ovo...
Neznam...ali čim saznam, javit ću vam...
Maja...
