subota, 07.02.2009.

upozorenje: ovaj post je dugačak, ali bilo bi mi uistinu drago kad biste ga pročitali...želim vam ugadan boravak na ovome blogu!



Uvijek se pitam zašto život mora biti toliko kompliciran? Istina, ima svojih uspona i padova, ali jeli sve to vrijedno življenja? Puno je pitanja, ali tako malo odgovora. Samo, kad bi znali odgovore na sva pitanja, što bi onda bio život? Život više nebi bio velika zagonetka. Ono što je po meni neshvatljivo, je to kako se osoba u godini dana može promijeniti, samo, ono nešto uvijek ostane isto, nepromjenjeno.
Jeli istina da iste greške ponavljamo više puta? Istina je, nikako shvatiti neke stvari,a onda kad puno toga proživiš, shvatiš što je sve moglo biti bolje? Ali prošlost ne možemo vratiti…neki kažu da svaki dan treba živjeti kao da je zadnji, jeli to istina? Po meni ne, ja smatram da život treba živjeti onako kako ti misliš da je najbolje…nikad se ne zna kad će ovom zagonetnom životu doći kraj. U ovo malo svoga života, puno sam grešaka napravila, a neke, još i dan danas radim.. ono što sam napravila, ne mogu ispraviti, ali ovo što ponavljam i danas radim, to mogu spriječiti, ali zašto to ne napravim? Priznajem, sad pred svima da sam od šestog razreda počela raditi gluposti, upala u tako rečeno „loše društvo“ i postala loša cura.
Neki su me čak nazivali i kurvom. Te tri godine svašta sam napravila i puno toga doživjela, a onda kad sam postala (ajmo to tako nazvati) „zrela“ neke sam stvari počela shvačati. Nije bit u tome jesli li ti popularan, pametan, lijep…bitno je to kako doživljavamo svoj život. Slava dođe i prođe, ljepota traje, pa prestane, pamet dođe i nestane. Ali, ljepota nije samo u izgledu, ljepota je i u duši, pamet nisu samo odlične ocjene na papiru, nego i shvačanje neshvatljivog. Ja znam da ja nisam nikakva „kurva“ niti nešto približno tome. I briga me što će drugi ljudi misliti o meni, jer ja znam to sam „ja“ , i znam što sam sve prošla, čak ni moji najbliži ne znaju moju pravu istinsku prošlost. Ali to više nije ni bitno, bitna je sadašnjost i budućnost, ništa više. Kao što je već dobro poznato imam predivnog dečka, dečka kakvog bi svaka djevojka poželila, ali on mene jednostavno nije vrijedan.puno sam ga razočarala, i svašta mu napravila. Sad se nakon svega bojim da ću ga izgubiti, ali ovaj put zauvijek. Ali nisam sigurna da se s tim mogu suočiti i zauvijek mu reći zbogom.
Bojim se da ne mogu više ništa popraviti! I u zadnje vrijeme, otkad imamo krizu, sve mi je krenulo nizbrdo, i ništa više nije isto. Pitam se, možeš li mi oprostiti kako bih svoju budućnost učinila ljepšom?

Čak i ako postoji teorija svega, onda je ona samo skup pravila i jednadžbi. Ali što je to što daje život tim jednadžbama, i što čini ovaj svijet koji pokušavamo opisati? Zašto je život takav kakav jest, i zašto uopće postoji? Na ova pitanja, i na mnoga druga, možda je bolje da nikad ne saznamo odgovor.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.