ode to...

nedjelja, 07.05.2006.

Stare ljubavi

prošlost nam izjeda život...

mi slažemo album prošlosti kako bi se u nekim budućim danima mogli sa radošću prisječati sretnih trenutaka, kako bi smo čeznuli za boljim danima...


A što je budućnost?

budućnost je pak mjesto ispred kazaljke na satu, onaj momenat koji na uvijek umiče za samo dijelić ovozemaljskog vremena, kao da nam je nadohvat ruke, ali kad god zakoračimo prema njemu, on uzmakne za jedan korak...


Kako onda odijeliti što je sadašnjost?

Jednostavnom jednadžbom


V=P + S + B

V - kao vrijeme
P - kao prošlost
S - kao sadašnjost
B - kao budučnost

S= V - ( P + B )

I što dobijemo? Ako znamo da nam prošlost izjeda svaki dah koji nam je iz pluća izašao, svaki korak u nepovrat izgubljen, svaka sekunda je sada dio prošlosti...
a budučnost nam vješto izmiče....

dobijemo jedan jedini trenutak neopterećen nikakvom metrijskom vrijednošću, dobijemo sada, najsirovije sada, koje se tanko, kakvo je, ipak provlači godinama između prošlosti i budučnosti, odbacujući svaku prethodnu sekundu, poput zmije koja za sobom ostavlja kožu prošlosti da je izjede, stupajući ponosno iza budučnosti, u nadi da će je nekada dohvatiti...

mi jednostavno opstajemo nizom točaka koje nužno slijede jedna drugu...

...u svoj toj vremensko-egzistencijalnoj konfuziji, meni je jučer na samo trenutak ponovo u život ušao jedan od dijelova moje prošlosti...

na trenutak sam vidio svoju prvu ljubav,
onako stereotipno, pogledi su nam se sreli i u tom djeliću vremenskog kontinuuma, oboje smo se prisjetili starih dana, ja sa radošću i nostalgijom, što je ona osjetila ne znam.
Oboje smo izgledali mnogo bolje nego zadnji puta kada smo se vidjeli, ali to su valjda godine u pitanju, sad smo već sazrijeli, gledali smo se tako nedefinirano dugo vremena i onda je trenutak prestao.
Ona se ponovno nastavila smijati sa svojom kolegicom, polako prolazeći pored mene.
Ni ona ni ja nismo ništa rekli, nitko na osnovu tog pogleda ne bi zaključio da smo mi velik dio naših života proveli zajedno,da nam se prošlosti velikom dijelom, poput DNA vrpce međusobno isprepliči,nadopunjuju, grade jedna drugu, bar jesu do trenutak kada su se odijelile. Ali to je valjda logički slijed stvari.
Kroz cijeli taj trenutak govorom tijela jedno drugom smo bili samo stranici, ali u očima se skrilo nešto više... u očima su bile godine.
Ta nedefinirana čestica vremena duboko me se dojmila... shvatio sad da ni sam nisam više načisto sa svojim osječajima, zbunio me taj trenutak, a baš kada sam mislio da su se stvari konačno posložile na svoje.

To me navelo da se ponovo zapitam neke stvari....
No brzo sam preko toga prešao, takve su stvari, pa i trenutak koji ih je na kratko oživio daleko u prošlosti i s njima se ne vrijedi zamarati...

Ali bilo je prekrasno dok je trajalo, sad sam se toga sjetio

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv