haiku,proza i stvarni život

autocesta 101

Miris zore probudi me usred kafića,
u glavi pijan, u trbuhu žedan,
prije odlaska popih još nekoliko pića,
i omamljen krenem na autocestu 101.

Znajući da samo ljubav može biti spas,
osjetih kako sam u duši bijedan,
snagu kroz noge usmjerim na gas,
brzinom vjetra jurim autocestom 101.

Nije me strah odlaska pred Boga,
jer znam da sam drugima bio predan,
strah me jedino života svoga,
kojega prepuštam autocesti 101.

Blizu je kraj, blizu je raj,
ovaj je put zaista bio vrijedan,
sletih s mosta uz sunčani sjaj,
više me nema na autocesti 101.

Poput zahrđalosti sa stare kovine,
uvezan sam u crni tjedan,
moja je slika dospjela u novine,
sudbina zapela na autocesti 101.