haiku,proza i stvarni život

Doris

Mjesec me gleda, srce mu se slama,
zasipa me ogromnom količinom blještavila,
no njegov je sjaj besplatna reklama,
u ovoj igri gdje ne vrijede pravila.

Razlijeva se crna boja neba,
tamna stvarnost svoju pobjedu slavi,
strah me svijeta, ali ništa mi ne treba,
dok tvoje ime nosim u glavi.

Zagušljivost vremena isušuje mi suze,
dijelim strah i bol pri svakome dahu,
sve što sam imao, život mi uze,
sada sam skup parfem na siromahu.

Nitko te ne poznaje,
nitko ne osjeća tvoj miris,
svemir se boji spoznaje,
jer samo ja znam tko je moja D.o.r.i.s.