moj blogić!!!!!

Eto kaj me snašlo kad sam prekjučer legla u krevet... Sve je bilo super, ali počela sam se osjećat loše.... Grlo, nos, temperatura, već 2 dana nisam promolila nosom van... Pijem antibiotike i samo se nadam da ću ozdravit do nove godine jer ne želim za novu bit u krevetiću i kljucat. Katastrofa... Jako sam bubina :(
A kad sam ujutro vidjela kolko je napadalo snijega.... Ajme meni!
PUSA svima

SRETAN BOŽIĆ SVIM BLOGERIMA! sVE NAJBOLJE! UŽIVAJTE I LIJEPO SE NAPAPAJTE! PUSA SVIMA

Badnjak... Nikada nisam kužila zakaj se baš danas jede riba i to, ali ove godine, moram priznati, prekršila sam to "pravilo" - ali da toga nisam bila niti svjesna. MMMMM francuska salata je za mene nekaj najbolje dok su blagdani, fućkaj ti sve ostalo-francuska je zakon!!! I tak sam ja počela jesti i pojela malo piletine danas. Ma nema to nikakve veze?! Poslije sam jela ribice. Kitila sam bor, sve je super i sve je ok, imamo lampice koje blješte. Dalje ne znam kaj da pišem, ali moram priznati jako mi je dosadno i to je jedini razlog kaj sam se spojila na net jer nemam pametnijeg posla. Sutra je Božić i nemam baš neki feeling, ali možda i bolje, jer nikada nisam bila ljubitelj blagdana. To je sve isto... Dan kao dan, samo kaj ljudi malo previše jedu!!!!
A ja si čuvam liniju jer stalno mislim na ljeto. Pa neću valjda prije mora trčati po teretanama?!! Ono kaj me "tješi" (A UOPĆE ME NE TJEŠI!!!!!!! ) je to da imam na proljeće maturu i bit će svega. Ma ziher sam da ću izgubit par kila, a stvar je u tom kaj uopće nemam kila viška neg stalno zabrijavam da ću se zdebljat ma mislim stvarno...
I kaj sutra je Božić i taj dan prođe i pa pa do godine Božiću...
KAJ DA RADIM???????!!!!!!??!?!?! DOSADNO MI JEEE!!!!!!!!!!!

juhu gotova je škola!!!!
Još samo sutra nekaj maloooo!!!!!!!!!!!!!!
Napokon.... bez brige i obaveza mozak na pašu!!!!!!!!!!!!
Jedva čekam....

A NAJGORE OD SVEGA JE KAJ ĆE TO TAK BRZO PROĆI DA SE NEĆU NI OKRENUT :(


PUSA

MOJA NAJDRAŽA KNJIGA JE LOVAC U ŽITU... EVO NEŠTO O TOME...Autor dotične knjige jest Jerome David Salinger, a ove godine navršava se pedeset godina od njezine prvotne publikacije. Knjiga je, naravno, najslavnije Salingerovo djelo: kratki roman Lovac u žitu.

No, ni Salinger nije daleko. Rođen je na praznik, na Novu godinu, prvog januara 1919. godine u New Yorku. Završio je srednju školu i studirao na tri koledža, ali nikad nije diplomirao. Učestvovao je u Drugom svjetskom ratu. Poslije rata vratio se u New York i započeo književnu karijeru. Ipak, već nekoliko godina kasnije, iz velegradske vreve bježi in the country, nastanjuje se u usamljenoj vili opasanoj visokim zidovima. Potpuno se povukao iz javnosti odbijajući novinarske nasrtaje, pozive za intervjue te ponude za scenske i filmske adaptacije njegovih djela. (Na ponudu Elije Kazana da snimi film po Lovcu u žitu, odgovorio je balzakovski: "To se Holdenu ne bi svidjelo.")

Ovakva tajnovitost izaziva, naravno, još veću medijsku pažnju. Samo u protekle dvije-tri godine veliku su pažnju izazvale knjige o Salingeru koje je napisala jedna od njegovih ljubavi te njegova kćerka.

Inače, Salingerov literarni opus je obimom mali. Samo jedno njegovo djelo uobičava se nazivati romanom (Lovac u žitu), ostatak su priče te nešto duže proze koje su preduge da bi se smatrale pričama (short stories), a opet prekratke da bi bile romani. To je onaj oblik koji se u anglosaksonskoj tradiciji naziva novella (što ne treba miješati sa onim što južnoslavenska teorija zove novelom), a u ruskoj povest, oblik koji bi se naški možda ponajbolje opisao kao pripovijest. Uostalom, te su teorijske podjele izrazito nezahvalne i ne treba im se posvećivati previše pažnje.

Ovdje je važnije napomenuti da sva Salingerova djela (a osim Lovca u žitu treba neizostavno spomenuti Franny i Zooey, Podignite visoko krovnu gredu, tesari te Seymour: Uvod) za junake imaju djecu i osjetljive, mlade neurotičare koje surovi svijet zbunjuje i koji se u njemu ne snalaze, senzibilna i ekscentrična bića željna ljubavi i razumijevanja. Salinger je zato u Americi kultni pisac gimnazijalaca i mladih studenata, adolescenata željnih prosvjetljenja. On je literarni heroj one američke populacije čija se ex-SFRJ sabraća pale na Hermanna Hessea. No, za razliku od Hessea i njegovog obimom ogromnog opusa sa nekoliko vrhunaca, Salingerov je vrhunac neupitan: Lovac u žitu.
A roman je, ustvari, priča o šesnaestogodišnjem Holdenu Caulfieldu, dječaku koji je zbog slabih ocjena izbačen iz internata. Pisan je u prvom licu. Holden, naime, leži u sanatoriju i priča svoje uspomene starijem bratu. Uspomene se uglavnom sastoje od nekoliko dana provedenih u New Yorku nakon napuštanja internata. Iako u New Yorku žive njegovi roditelji i mlađa desetogodišnja sestra, Holden odlazi u hotel. U narednih nekoliko dana upoznat će dvije opatice, prostitutku i njezinog makroa, posjetit će svog bivšeg profesora, od koga će pobjeći zbog sumnje da je ovaj homoseksualac. Naposljetku, jedne će noći tajno otići do kuće da vidi sestru, jedino biće s kojim se do kraja razumije. Sestra je mlađa Holdenova verzija, ekscentrično i beskrajno dobro biće. Zove se Phoebe i u svojoj adultnoj fazi vjerovatno bi bila dosta slična onoj svojoj imenjakinji, heroini serije Prijatelji koju glumi Lisa Kudrow.

Razgovor Holdena i Phoebe ključni je dio romana, dio u kojem se objašnjava i naslov. U suštini, ključni je Holdenov problem to što ne želi odrasti. Phoebe to sluti pa ga pita šta želi biti, želi li biti učenjak ili možda pravnik. Holdena konvencionalna karijera ne interesira. On kaže: "… stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom polju. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini … nikog odraslog, mislim … osim mene. A ja stojim na samom rubu jedne grozne provalije. Šta mi je dužnost, treba da ulovim svakoga tko se zaleti prema provaliji … hoću da kažem, ako netko trči ne gledajući kuda ide, ja treba da iskrsnem odnekud i da ga ulovim. To je sve što bi trebalo da radim čitavog dana. Da budem takav neki lovac u žitu. Znam da je to ludo, ali je to jedino što bih zaista želio biti. Znam da je ludo."

Holden će na kraju zbog Phoebe odustati od svog bijega na zapad i vratiti se porodici. Ona će ispasti njegov lovac u žitu. Ipak, Holden nije Don Kihot, on nije ozdravio i na kraju romana ostaje visiti pitanje je li on uopće sposoban za prilagodbu, za takozvani normalan život.

Knjiga je, inače, pisana iz Holdenove dječačke vizure, u jednom mladalačkom idiomu punom slanga, no također implicitno ovaj dječački pogled predstavlja ono poznato oneobičavanje, promjenu uobičajene tOčke gledišta, i jest dobar način da se izbjegene automatizam percepcije...

Gotovo svaki dan se u školi susrećem s nepravdom. Kome je poznato ono ulizivanje profesorima pojedinih učenika, a onda ti dotični učenici prođu i bolje nego kaj su se nadali! I svjesni su da nisu fer, ali to ih uopće ne brine... S druge strane, ((U koju ja spadam)) postoje učenici kojima ne pada na pamet biti ulizica, nuditi profesore keksićima, bombončićima, došaptavati se s njima i sve kaj ide uz to... Na kraju ispada da ulizice najbolje prolaze u životu. Kaj vi mislite o tome?? Je li isplativo u životu biti ULIZICA??
Istina, ja se ponekad ulizujem ali starcima ha ha ha !! Ali to je samo kad trebam nekaj veeeliko ili kad trebam otputovati frendici na selo na vikend... I kad nisam ziher da će mi nešto dopustiti... Onda malo skačem oko njih ili tak nekaj. Ali ne vidim ništa loše u tome??!!!
ALI ULIZIVATI SE PROFAĆIMA???!! MAAAA DAAAAAAJJJ!!!!
Ovaj post napisala sam pod dojmom jer kod mene u razredu ima puuno ulizica i to mi svakim danom sve više diže tlak. Sad je kraj polugodišta a ja imam lošije ocjene od ulizica koje POJMA NEMAJU!!! Moram priznati da sam pomalo ljuta zbog toga. Ipak, kad malo bolje razmislim, ovo je mala nepravda u odnosu na sve siromašne, bolesne napuštene ljude i djecu. GDJE JE TU PRAVDA??

Ako nešto fakat volim, onda je to shopping, u bilo koje doba godine, u bilo koje doba dana. Jednostavno ne mogu odoljeti svim tim gluparijama po gradu... Istina, puno toga kupim bezveze, ali kaj znaš kad će ti nekaj zatrebati!?? Najviše padam na odjeću po svim slatkim dučanćićima, onda na šminsku i ostale sitnice...
Ovo božično vrijeme stvoreno je za kupovanje.... Svim frendovima, frendica,a dečku, starcima treba kupit poklone!! ALI to i košta!! Ipak danas nisam mogla odoljeti a da ne kupim neku šminkicu...ah
Nedavno sam kupila čizmice, nisu niti bile skupe, jako su slatke, ali sam nakon nekoliko dana požalila jer čim malo padne kišica - čarape mokre. A kaj će tek biti onda kad padne snijeg :( NE DAJ BOŽE!!!
Inače nisu od nikakvog glupog materijala, ali su djelomično kožne, samo neki dijelovi... Šmrc...

Dragi moji! Moram priznati da sam dosta dugo razmišljala kako započeti ovaj blog, kak ga nazvati i slično, ali jednostavno mi se više ne da razmišljati... Odlučila sam kreirati svoj blog iz znatiželje i dosade.... Pitam se kaj ću raditi ove duge zimske dosadne sive dane?!!Katastrofa.... Najsretnija sam kad dođe ljeto. Ljeto mi je najdraže godišnje doba, nema škole, obaveza, MORE.. MORE!!!!!!!!!!!!!! Pitam se postoji li netko na ovom svijetu tko ne voli more??
Bliži se kraj polugodišta i trebala bih učiti.. Svaki dan čitam tuđe blogove pa mi je palo na pamet zakaj i ja ne bi išla pisati svoj blog?!! Inače nisam neki freak za kompjutore, ali ovo mi se fakat sviđa...
Moram reći, inače sam luuuuuda za shoppingom!!! Sve te krpice, šminkicu, ukrasiće, morning glory, obožavaaaam!!! O svim tim glupostima da ne pričam. Ponekad sam kao malo dijete.. Tako je dosadno. Stvarno bi morala učiti.... Jedva čekam "Ljubav u zaleđu" - nije niš posebno ali bar pratim glumu. GLUMA me jako zanima!!!
Za početak ovo je dovoljno... zar ne?!!