16.12.2004., četvrtak
O Trima Stvarchicama...
O Kesten PireuNajsavrsheniji desert na svijetu!!! Sa substancom, ne presladak, al dovoljno sladak... Mekan, topi se u ustima...Najdrazhi su mi oni kaj u kup stave prvo malo shlaga na dno, pa onda kesten pire, pa onda josh malo shlaga na vrh... mljac... Kesten Pire direktno povezujem sa hladnochom i odlaskom u moj Zagreb i trudim se ne jesti ga u druga doba godine... to je neshto rezervirano samo za tjedan bozhichnih dana u Zagrebu...(aj dobro, i poneku kuglicu sladoleda od kestena preko ljeta, al to se ne broji pod kesten pire!!!) Ne znam koliko godina mozhete imati vi koji svrachate ovdje do mene, ali ja se sjecham najboljeg kesten pirea na svijetu... Prije nego je Vincek otvorio sljasticharnicu u Ilci, mnogo prije, na istoj lokaciji je postojala druga sljasticharnica, nemam pojma kako se zvala, al u mojoj familiji se svala kod Malbashe. Ishli smo kod Malbashe jer to je za moju obitelj bila jedina sljasticharnica u nashem velegradu. Sjecham se tog komunistichki uredenog interijera s bijelim kupaonskim plochicama i tamno smedim detaljima. Uvijek krcatog i punog dima... Moji su uvijek govorili: ¨Idemo kod Malbashe, tam ne melju grah umjesto kestena!¨ Sad bi si jednog smazala, pa makar bio iz skrinjice... O Predbozichnom Raspolozhenju Za poludit ljudi!!! Nametnuta srecha i ushichenost!!! Ponosno konstatiram da josh nisam nikakav shopping obavila... Ne znam dal to konstatirat s ponosom ili nervozom, ali tako je! Nishta, zero, njichevo, nada, rien!!! Pri jednom pokushaju izlaska iz mirnog ugodaja mog doma (bez ijedne dekoracije koja bi naznachila da se blizhi obljetnica rodenja Jesusa, a ne obljetnica kapitalizma i modernog komercijalizma), omamili su me svi ti neki eksterni ugodaji... Ne znam, mozhda sam labilna pa je to bljeshtavilo, nasmijana lica, zhurba s vrechama punim svega, buka i tiru riru sve to, na mene utjecalo tako da sam se pokupila doma. Nisam ja ni nesretna ni neushichena... Samo to nisam sto posto vremena i kad osjetim da moram stavit blentavu facu kad idem u predbozhicni shopping, ne da mi se bash... Probat chu ovih dana preko dana, da barem eliminiram bljeshtavilo, ako vech moram podnosit ostale napade... O Efikasnosti Poshtanskih Usluga Pricha 1- Cimerica ochekuje svoj rodendanski poklon od roditelja. Nema pa nema, a njenima rekli maksimum sedam dana. Sedamnaesti dan, eto poshiljke. Ali ne poshilke, papiricha koji veli, dodite po paket tu i tu...No dobro, ignoriramo chinjenicu da vjerovatno nismo chuli da netko zvoni na vrata jer smo spavale i cimerica sva sretna odpichi po drangulije na poshtu... Pricha2- U ovoj prichi obje ochekujemo zajednichku poshiljku od frendice iz grada koji je udaljen od nas 80 kilometara. Slala preporucheno... kazhu maksimum 3 dana... Projde deset dana i ja zovem frendicu, ¨mali nije nish doshlo!¨ Nakon odlaska na poshtu ona zove i veli ¨nisu mogli nach vashu zgradu pa se vratilo!¨ Nakon provjere adrese ona salje opet preporucheno... I tako stvarno za tri dana dolazi nasha mala preporuchena poshiljka, ali opet bez zvona, jer bile smo budne od ranog jutra... Sve bijesne pichimo na poshtu i rigamo vatru na sluzhbenicu da hochemo poshiljku na shto che ona :¨pa to je josh kod poshtara jer to je tek danas stiglo¨ ! Mushice mi tu ste, pa niko nije zvonil... Sljuzhbenica uljudno daje broj telefona za reklamacije, koji naravno zaboravimo zvat jer smo presretne drugi dan zbog primitka pisamceta s drangulijama... Pricha 3- Bez kraja... Proshlo je vech 22 dana od kad sam naruchila prek interneta neku dindu... |