nedjelja, 28.05.2006.

O Slavoniji - moje viđenje

Evo, ovo je jedan tekst, koji sam već dugo mislio napisati, ali nekako nisam.

Možda je i netko primijetio da na nekoliko blogova koje pratim, nikada nisam, do prije par dana spomenuo, komentirao, niti ijednom riječju se osvrnuo na Slavoniju.

Imam jednu predodžbu o Slavoncima za koju više ne znam kakva je.

Sve je počelo sa srednjom školom. Prije nisam imao dodira niti ništa sa Slavoncima niti Slavnijom. U srednjoj školi bilo nas je iz svih krajeva, bilo je zagoraca, slavonaca, prigoraca i onih kojima sam ja pripadao - nesvrstanima (to nas je bilo nekoliko, ja iz Varaždina, jedan dečko iz Samobora i još par koji ne osjećamo nikakvu regionalnu pripadnost.)

U srednjoj su se Slavonci jako grupirali, izdvojili se i uopće nisu prihvaćali mišljenja drugih, različitosti i slično. Oni koji prate moj blog znaju da imam dosta razumijevanja prema svima, te sam dosta tolerantan. E, ali oni su prešli granice, te u drugoj godini mog srednjoškolskog, sve je prešlo granicu, i bilo je vrlo velikih problema, a još je i nadređeni bio iz Slavonije , te je bilo svašta (te situacije neću ispričati javno, samo neki ih mogu čut)

Tako ipak druga godina nije završila tragično, ali stanje se nije promijenilo niti u trećoj, ali niti u četvrtoj godini. Zbog toga sam jedva dočekao fakultet, te se trenutno osjećam preporođeno, nakon srednje, gdje nisam niti išao na maturalnu.

E, tako, bilo je oko 20 slavonaca, i od njih, samo sam s jednim mogao normalno pričati, a s još jednim, ovisno o situaciji. Tako se od te druge godine, u meni razvilo opće gađenje prema svemu što ima veze sa Slavonijom. Nadam se da i shvaćate zašto. I tako, to je tako i raslo do mature, i tada je bila stvarno na vrhu.

E, i tako, vrlo mi je drago da sam po prirodi dosta tih što se tiće nekih stvari, te sam uvijek kada mi je netko onako ponosno rekao da je iz Slavonije, ja u sebi svašta provrtio, i to većinom negativno. Ali dao sam svakom za pravo da se dokaže, unatoč mojoj "traumi" sa vašim (slavoncima) sugrađanima. I tako se nadam da je upoznavanje sa jednom članicom ovog bloga jedne subote, bilo zadnje takve upoznavanje.

To ponajviše mogu zahvaliti osobi koje se uvijek sjetim kada mi zasvira
Vesna Pisarović - Srela sam Anđela!
Nadam se da se netko prepoznaje. Ali i svim Slavonkama koje sam upoznao od mature, na prijemnom, tokom ove akademske godine i ovaj vikend - čudno, niti jednog Slavonca nisam upoznao od mature, pa sve do prekjučer.

Neću sada više o tome. Inače, vizija iz srednje nije otišla još, ali nije tako jaka kako je bila, pa vidjet ćemo što će biti. Ja se nadam pozitivi.

I mogu najaviti za sutra ili prekosutra (ovisi o mojim obavezama) post o izletu, po prvi puta biti će i fotografije na blogu. Laku noć