Vrijeme je da sve zaboravim, sve što nas je spajalo, sve čemu smo se radovali. Gotovo je, ali ovaj put nema natrag. Nisi me znao cijeniti, nisi znao cijeniti ono što sam ti pružala i ono što sam ti mogla pružiti

Iskreno, nisam ni ja tebe dovoljno cijenila i shvaćala. Kad nisi bio tu, kraj mene, nisam mogla disati koliko sam te željela, a kad smo bili skupa, nisam znala što bih ti rekla i kako se ponašala. Imao si ono nešto što me na čudan način izbacivalo iz takta svaki put kad sam ti htjela nešto reći. Pogledala bih te i shvatila da je bolje da ne govorim, ne bi me shvatio, ne bi razumio ili ne znam što. Ono što me i nakon svih prepreka privlačilo k tebi je tvoja posebnost, duhovitost, način na koji si me učinio svojom. To će mi najteže pasti, to što znam da si na neki način bio na mom nivou, ali opet ponekad me onaj tvoj način razmišljanja odbijao jer si bio tako brutalno hladan i bezosjećajan.

Zapravo je zastrašujuće koliko smo bili slični, a opet toliko različiti. Sve te naše psihološke igrice i dvosmisleni postupci izluđivali su me i umarali, jer mrzim kad nisam na visini zadatka. A s tobom je uvijek bilo tako, uvijek sam trebala biti spremna na svaku tvoju reakciju, svaku izjavu, sve što si ti uzimao zdravo za gotovo meni je bilo užasno teško shvatiti. Uvijek smo se borili za pravo nadmoćnijeg. Bez riječi sam te slušala, zadivljeno pratila svaki tvoj pokret i kao dijete ti se radovala. Hm da, dijete. To sam uvijek bila u tvojim očima. Malena.

O kako je sve moglo biti drukčije da smo samo bolje upoznali jedno drugo prije svega što nam se dogodilo. Ali toliko toga se zaplelo među nas u tako malo vremena da se nisam ni snašla, a već smo bili posvađani, svatko na svojoj strani, spremni na bitku za onu zadnju riječ kojom bi sve napokon završilo. I tu smo tako slični, oboje previše ponosni i tvrdoglavi da bismo priznali grešku, barem ne na vrijeme.

Tko je tu koga prevario? Tko je ostavljen? Tko na kraju najviše pati? Vjeruj mi, ne znam ni sama. Nije ni bitno. Kako god bilo, netko uvijek pati. Ne znam više ni jesi li me uopće volio ili samo nisi želio biti sam. Ali na kraju uvijek ostaneš sam, shvati to. Da smo se bolje upoznali, shvatio bi da sam te mogla razumjeti, ali nisi bio fer prema meni. Kad to napokon shvatiš, bit će kasno. A onda ćeš već biti sam iako ćeš naći neku drugu. Kao i uvijek.