utorak, 24.10.2006.

Iza nas je još jendo slabo izdanje Rijeke..nadam se i posljendo..bar na Kantridi..nije dobar feeling gledati Rijeku kako se muči s Međimurjem te na kraju gubi 1:3 naakon izjave: "sad nam je raspored lagan"..da..da..izgleda da je netko nekoga u Rijeci precijenio..igrače..trenera..ne bih znala..a valjda netko zna..=)
Išle smo ja,Sara i Lora na tekmu..inače nas ide više..al ono..ova je bolesna..ovoj smeta kiša..ova je u kazni..i tako..dođemo mi i nakon što su nam tri (!!) puta pregledali ruksake (inače to rade samo jednom..al eto..valjda im je bilo dosadno..=))..i zapad sablasno prazan..al baš ono prazan..ajde do početka s eskupilo nešto ljudi..ali svi su negdje raštrkani bili..al u 1min se spuštamo svi u kop..pa ajde i nije nas baš toliko bilo malo..s obzirom na vrijeme..i situaciju..većina je bilo mlađih..a šta ćeš..mi mladi vječni optimisti..=)
Uz očajanu situaciju na travnjaku..na tribiniama isto tako ništa posebno..par dobrih situacija za vrijeme I NEMA PJEME..jer tada dajemo gol..pa je valjda ljudima došla volja..u 2.pol.se i ne navija baš..pred kraj par puta se zaorilo:ŠAMPIONI!! =)

za tekmu stvarno više nemam riječi..meni je bilo onako..bezveze..još je zadnjih 20 min padala kiša..ma koma..:(

Meni se svašta događa u zadnje vrijeme..nešto dobro..nešto loše..ali nisu sve stvari za blog..

Pa evo naslov se odnosi na Rijeku..ali i na puno drugih stvari..Onaj na koga mislim znati će..al evo..stvarno kad dođu nevolje..i kad nema nade..znam da ću tu osobu imati uz sebe..jer je ta osoba to i dokazala..i drago mi je zbog toga..=)



i ova pjesma mi je ful dobra:

Ja i ti imamo svoju priču,
ali ti dobro znaš da sve priče imaju kraj,
neke tužan,neke sretan...
Naša priča nema svoj kraj,
zašto,zašto ne dopustiš da je dovršimo,
pa makar imala tužan kraj?
Zašto si samo sporedan glumac
u našoj nedovršenoj priči?
Zašto si sve tužne osjećaje poklonio meni,
meni koja neznam gdje ću sa njima?
Molim te,dovrši našu priču
kako bi ti osjećaji nestali u moru sjećanja,
sjećanja kojih ću se uvijek sjećati,
sjećanja zbog kojih ću se,
koliko god bila bolna
htjeti vratiti u našu nedovršenu priču,
samo zato što je bila NAŠA...

pozdrav svima!! 8)

petak, 13.10.2006.

Hej ljepotice...
Moje prijateljice...
Gdje su naši snovi ostali...?
Hej,ma sve smo mi...
Kao ptice selice...
Svaka svome jatu odleti...

Hodam gradom..prolazi ona pored mene..ništa..ni BOK..ni EJ..al ja nisam takva..i derem se ja:EJ TINA..i okrene se ona..i obadvije nabacimo onaj glupi umjetni smješak..kao drago mi je što smo se srele..mislim drago nam je..al ono, nemam vremena za tebe..imam sad neke nove frendove..neko novo mjesto za izlazak..i tako sve ostaje na bok-bok i umjetnom smješku..
Dođem doma..prekopavam ladice..tražim..i baš ga nigdje nema..cijelu sobu okrenem naglavačke i na kraju..evo ga..LEKSIKON..sjednem na krevet i krenem čitati..i evo: "U srce sam te zaključala,ne možeš izaći! Ključić sam izgubila,ne mogu ga naći! od Tine! " i neka sjeta me lupi u glavu..i iskreno da vam kažem ja sam sjedila nekih 2 sata na krevetu..s tim leksikonom u ruci..i malo plakala..i malo se smijala..i proživljavala svoje djetinjstvo iznova..sjetila se svih onih davno izgubljenih i zaboravljenih prijatelja..prvih ljubavi..mnogih iskustava..i čudno je kako u tim trenutcima se sjetim nekih sasvim glupih stvari..nekih sasvim nevažnih detalja..ali na kraju su meni baš te glupe i nevažne stvari natjerale suze na oči..žao mi je..žao mi je što su mi neka od ranih prijateljstava završila na jadnih bok-bok u gradu..jer danas mladi ne znaju cijeniti frendove..to nitko ne shvaća ozbiljno..ni ja također..svaki dan neko novo društvo..neki novi ljudi..sa svima nešto zajedničko..i sve je super..ma sve je za pet..al onda kad se nešto desi..ma di su svi ti ljudi?! di su svi ti koji su do jučer skakali od sreće jer me vide?! nema ih..i onda neka tupost..praznina..samoća..i pitanje..zašto? zato jer nije zanimljivo biti u kurcu..tješiti nekoga..ma ne..mora se uvijek veseliti..piti..i kad malo razmislim..pa ok..tako i treba biti..ne mogu imati 100 najboljih frendova..jer to ne ide tako..samo je par onih koji će uz tebe biti kada treba..i kada ne treba..8)
Vrijeme ide..evo me sad..imam 15 godina..cijeli život pred sobom..a istovremeno opet toliko puno toga iza sebe..danas imam neke nove prijatelje..neke nove zanimacije..promijenila sam se..svi su..Imam ja puno frendova..ali poznanici su poznanici..društvo je društvo..ali onih pravih frendova i nema toliko puno..od nekih ljudi očekujem da će mi uvijek biti oslonac..da će me tješiti i tjerati naprijed..da će mi pomoći i shvatiti me..a ne osuđivati..malo takvih ljudi je uz mene..ali ih imam..i sretna sam zbog toga..jer ipak nisam sama..i znam da ću kad mi se nešto desi imati rame za plakanje..8)

a evo sad malo nešto što nema veze s temom..u školi super..ocijene ne baš najbolje..ali guram..8).. ekipa i dalje za pet..dolje ću vam staviti par sličica..i tako sve ok..osim moje Rijeke..njoj baš ne ide..al eto sutra ima novu priliku za povratak..a valjda ćemo napraviti nešto u Puli..jer sve se mijenja..ne možemo ni mi uvijek loše igrati..(nadam se..:-) **vratite mi moju Rijeku..zbog ove mi suze teku..8(**

evo slikica..8)


sanjin i marina


filip,ja i siki


ja,ivana i valnea


ja,marina i iva


sanjin i boky


lončar


ja i iva


ivana,iva i ivona


nika i valnea


sanjin i ja

četvrtak, 05.10.2006.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Teško je..teško je misliti na to..a još teže ne misliti..kako već dugo pišem ovaj blog..većina vas je znala da sma imala dečka..IMALA..od sada je to takav glagol..prošli-svršeni..

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da ga nema. Osjećaj da sam ga izgubila.

Kriva sam..priznajem..ali kakva korist od krivnje?! neću s njom vrijeme vratiti..a vrijeme ne bi ni trebalo vraćati..možda bi opet donjelo samo bol..i neprospavane noći..

Slušati beskrajnu noć,bez njega još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Bili smo jako dugo skupa..7 mjeseci..za mene jako posebnih..nekima smo kao par išli na živce..nekima smo bili dragi..ali znam da sam se ja kroz to vrijeme navikla na njega..na njegovu prisutnost..pažnju..postao je dio mene..dio mojih misli..i svakako veliki dio mojih osjećaja poklonjen je upravo njemu..

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami,oni od nekada,nismo više isti.

Upoznali smo se na chatu..nisam previše očekivala..a dobila sam baš sve ono što sam tražila u dečku..dobar..uvijek spreman pružiti oslonac..braniti me..volio me kao nitko do sad..

Tako je kratka ljubav,a tako pust je zaborav.

I baš zbog toga..po drugi put..teško je..teško je preko noći zaboraviti sve..znam,u svo to vrijeme desilo se puno ružnih stvari..svađa..ali sad na kraju..to mi je sve nekako pobjeglo iz sjećanja..ostali su samo oni lijepi trenutci..one predivne uspomene..koje će me uvijek sjetiti da sam jednom jako voljela..

Drugoj. Pripast će drugoj. Kao prije mojih poljubaca.
Njegov glas,njegovo sjajno tijelo,njegove beskrajne oči.

Nije lijep osjećaj vidjeti ga s drugom..do jučer te sam usne svojima zvala..te su oči samo mene gledale s obožavanjem..vrijeme ide dalje..s njim ili bez njega..ali teško je..=(

Jer me je noćima,kao ova,držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ga je izgubila.

Utjeha..obećali smo si da ćemo ostati frendovi..najbolji..da ćemo uvijek biti tu jedno za drugo..ali bojim se..jer riječ koju vežu uz obećanje je PUSTA..pusta obećanja..riječi bačene u vjetar..ja ne želim to..

I ovo je posljednja bol koju mi on zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za njega pišem.

I za kraj..samo da kažem..razočarala sam se..u meni osobno teškim trenutcima..za ljude za koje sam mislila da će mi pružiti utjehu..oslonac..počeli su mi srati (doslovno!!) da sma glupa što sam ga pustila i te spike..a mene nitko nije pitao kako se ja osjećam..da li je meni teško..a to su kao MOJE frendice..e pa HAVLA VAM..=( =(