utorak, 16.05.2006.

SEZONA U SLIKAMA (sa strane navijača!)




Stvarno ne znam šta da kažem,šta da mislim...i nekada stvarno mrzim što sam tako prokleto osjećajna...i što me sve dira...i tako je ova posljednja tekma,u ovoj sezoni,u mene uvukla neku glupu nostalgiju,koju ni ne želim osjećati...ali tu je. I u svakom trenutku,negdje duboko u podsvijesti,mi nešto govori da je GOTOVO.... pa onda sama sebi kažem,pa glupačo šta je gotovo,gotova je samo ova sezona...i onda sam shvatila zašto me odjednom prati taj glupi osjećaj...ključna riječ je OVA sezona.
Jedini razlozi mojih svađa sa starcima,bili su Rijeka, Armada i tekme... Branili su mi da se družim s OVOM,ili ONIM,jer su mislili da onda neću imati s kim ići na tekmu,pa da neću ni ići...Ukidali su mi đeparac,misleći da tako neću imati za kartu. Davali mi razne uvjete...ali SVE sam ja to izdržala...sve prodike,sve kritike,sva «pranja» na račun te teme...i tako ste me na svakoj domaćoj tekmi mogli vidjeti na zapadu...
I ne znam ni sama,al ova sezona mi je nekako posebna...upoznala sam FUL puno dobrih ljudi...ma u Armadi su svi dobri...=)
i nakon svake tekme,kada bi došla doma,imala bi frku...vidjeli smo te da si stajala tamo,da si radila ovo-ono,da si bila s njom ili njim...i tako stalno. I onda bi po mogućnosti bila u kazni cijeli tjedan i sl. I onda opet moljakanje da me puste na tekmu... i onda sam još u 11 mj. na izletu u Zg dobila ukor,jer sam po zagrebačkom muzeju pisala ARMADA...i onda dođem doma,i moja stara ljuta...joj,da ne živim na četvrtom katu,mislim da bi me kroz prozor bacila...=)
Ovi moji doma,a i profesori u školi,ma nitko ne kuži da je to jednostavno NAČIN ŽIVOTA...da su tisuće ljudi izabrale da će voljeti Rijeku,da će UVIJEK biti uz nju,da će ju voljeti, bodriti, braniti...a svim tim ljudima je drago, kada su na centralnoj ili nekoj drugoj tribini vidjeti krcat zapad,prekrasno dekoriran,i kako svi u jedan glas bodre svoj klub...pa zašto su onda svi takko ufurani u to da su navijači neki loši ljudi?!
I evo,sada na kraju ove sezone,mogu reći da zbog Armade i Rijeke,i onog neopisivog osjećaja, kada si u stanju euforije i iz svog glasa bodriš svoj klub,sa tisuće drugih istomišljenika...u meni je onaj glupi osjećaj sa početka teksta...i sad znam zašto. Zato jer FALITI ĆE MI sve ovo...