|
|
,,,,,,,,,,,,,,,,,.................................,,*.*.*.////////////////////..........................................
Zarada Online
PA EVO MOJIH SLIKICA......
SLIKE KOJE SAM JA CRTALA
klikni na sliku da je povećaš,možda je koja mutna al to je
zbog toga jer sam ih slikala s mobitelom..
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
SADA SAM PLAVUŠA,,
završila sam školu,za modnog i
odjevnog dizajnera
..bila sam model,manekenka na
tjedan dana,,he,he..
,volim biti sretna..
ne volim nepravdu.laži.dvoličnost.
.ne volim činjenicu da je previše
zla na ovom svijetu
nikako ne volim biti povrijeđena...
a upravo to najčešće jest.
volim crtat,volim se šetat
,,po cjele dane samo bi hodala i hodala
pokušavam uvjek biti nasmijana,
i kad mi se plače pokušavam se smijati,
bolje to nego da plačem,,,,
i da imam 19 godina
my..malo sam glavu nagnula pa je malo čudno ispala slika al ok
Blog.hr
Blog servis
MY FRENDICA
moje
zvani
slikice
.pageplugins
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
ej evo mene na karatko..
pa ukratko,,al jako ukratko
dobila sam vozačku
pomirila se opet sa dragim i sad je sve super,,
i kaj još živa sam,,he,he
kad skupim malo više komentarčića ,,pišem novi post..ćao
LJUBIM VAS..PUSA
Koliko god se zbog toga možda i više razbjesnili, iz kreveta ustanite
prisiljavajući se na osmijeh. Možda se nećete smiješiti zato što ste vedri i veseli;
no prisilite li se na osmijeh,
na kraju ćete se i smijati. Bit ćete radosni jer se smiješite. Ponavljani pokusi
dokazali su da čovjek, kad na licu namjesti izraz određenog mentalnog raspoloženja -
bilo kojeg raspoloženja -
ubrzo stječe upravo to raspoloženje!"
Trebamo se smijati i prije nego postanemo sretni jer nam se može desiti da
umremo, a da se ne nasmiješimo!
Jesam li ja zapravo sretna ili samo zavaravam druge, a ponajviše sebe?
"...Evo moje tajne.
Sasvim je jednostavna:
Čovjek samo srcem dobro vidi.
Bitno je očima nevidljivo... "
...i kad poželš plakati..ti se nasmij...
...i kad osjećaš da se lomiš...ti pogledaj visoko...
...i kad vidiš da ti sreća odlazi...ti stavi kocku na život...
...i kad vidiš da gaze po tebi....ti se digni s poda...
....i kad vidiš da ljubav odlazi...ti je pusti da ide...
jedna pričica......
SEBICNOST....I....NESEBICNOST...
Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog
aerodroma.Posto je
trebala dugo čekati, odlućila je kupiti knjigu kako bi
joj vrijeme brze
prošlo.
Uz knjigu kupila je i paketić keksa.
Sjela je u VIP čekaonicu kako je nitko ne bi
uznemiravao.
Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan
gospodin koji je ćitao
novine.
Kad je ona poćela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan.
Ona se šokirala,
ali ništa nije rekla i nastavila je čitati knjigu.
U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo
vise hrabrosti, do
sada bih ga vec udarila...
Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored
nje, ne obaziruci se
ni na šta, uzimaoje isto tako jedan.
Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i
djevojka pomisli: baš
me zanima sta će sad
napraviti!!!
Covjek uze posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previše, poće da uspuhuje šokirana, uze
svoje stvari, knjigu,
torbu i ode prema izlazu iz čekaonice.
Kada se osjećala malo bolje, nakon sto ju je prošla huja,
sjela je na
mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge
neprijatne dogadjaje.
Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom
trenutku ugleda
paketic keksa još uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks,
isti kao njen, bio
od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez
šokiranja, nervoze
ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa
njom, totalno
suprotno od nje, kojoj su bili povrijedjeni ponos i
osječaji.
ZAKLJUCAK: Koliko puta u nasem životu čemo ili smo pojeli
tudji keks, a da
to nikad nećemo ili nismo ni saznali?
Prije nego sto se dodje do brzopletog zakljućka i prije
nego sto se poćne
misliti lose, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo često
situacija nije onakva
kako izgleda nama na prvi pogled!!!!/font>
U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kad je bačen;-
Rijeć nakon sto je rećena;.
- Mogucnost nakon sto je izgubljena;
- Vrijeme kad je prošlo;-
Ljubav za koju se NE BORI.
Posljednji dani su bili tužni za većinu blogera iz našeg malog društva… neko je izgubio prijatelja, neko svog dragog kućnog ljubimca, a mi smo svi s njima dijelili tugu i gubitak. Zato se i današnja tema uklapa u atmosferu nekakvog propitivanja o prolaznosti, smislu i besmislu, rastancima…
«Izgubiti svoju dragu osobu-nije li to poput smrti, poput ublažene smrti? Prestati biti zajedno s nekim na koga ste navikli, čijom ste glavom nesvjesno počeli misliti, na čiju ste toplinu počeli računati noću? Izgubiti suputnika, druga, s kojim ste eto već dugo nerazdvojni, nije li to kao umrijeti? Nije li to kao da je bar jedan dio vas nestao s pozornice ovoga svjeta?»
Citat je iz knjige «Sol» Rade Jarka, koju sam pročitala prošlog nedjeljnog popodneva (umjesto da šetala) i naveo me na razmišljanje o prekidu ljubavne veze.
Osobno mrzim rastanke bilo koje vrste, a posebno ove ljubavne. Čak i kad sam ostavljala znala bih reći «Bit će sve u redu…», kao da ostavljam mogućnost ponovnog odnosa, a dugo nakon toga bih se osjećala loše, baš kao da je i dio mene nestao s tim razlazom.
Vjerojatno sam zato i ostajala u kontaktu s bivšim ljubavima, možda da ne izgubim taj djelić sebe… Naravno da je to moguće samo ako nije bilo ružnih stvari, a i ako druga strana ima istu želju…
Kakva su vaša iskustva s rastancima?
p.s.kad skupim barem oko 100komentarčića tek ću onda pisat novi post..ćao
čitamo se ,,ljubim vas ,,komentirajte mi ,puno
Majka i dječak hodaju plažom.
U jednom trenutku dječak upita:
-Mama, kako se čuva ljubav?
Mama ga pogleda i odgovori:-Zgrabi malo pijeska i stisni šaku...
Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje.
-Ali mama, pijesak mi bježi!
-Znam, a sada otvori potpuno šaku..
Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak sa dlana.
-Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak!
Na to majka, sa smješkom na licu, reče:
-Sada uzmi opet malo pijeska u ruku, i drži dlan kao
da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš
i dovoljno otvoren da bude slobodan... Dječak učini
kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu,
zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste.
- Eto kako se zadržava ljubav.....
..e da i pomirila sam se s dragim,,
::Željela bih da te sretnem,
da te pitam kako ti je,
dal si sad sretan,
ili oko suzu lije...
Željela bih da te vidim
nasmijanog kao prije,
da ugledam tvoje oko
pa i ako moje nije...
Želio si da odeš,
želja ti se ispunila...
Ako sada sretan nisi
ja ti tome nisam kriva...
Ja ne krijem da te volim,
pa i ako moj nisi,
sebe sam ti poklonila,
...i nekad sam te voljela....
al nemogu skriti
da volim te i sad
no:
GOTOVO JE IZMEĐU MENE I MOG DRAGOG,,NAŽALOST,,SVE JE OŠLO K VRAGU,,