opsjednutost

nedjelja, 27.11.2011.
nitko nikad neće saznati za pola mog života.
to je ispravno i dobro. ne želim da svi sve znaju. tada počinju kružiti glasine.
jedna večer. ništa se nije dogodilo. ni poljubac. nikakva nježnost. samo jedan zagrljaj jer je bilo ledeno hladno. ugodno pričanje unedogled i poneki posebni pogled.
sjećanja na leptiriće u trbuhu.
mala neugodna situacija na kraju večeri. bez pozdrava. od onda ni traga ni glasa.
čudno, jer grad nije velik.

slučajno sam ga našla na fejsu. blaženi fejs. ponekad se pokaže i kao korisna stvarčica.
stalno gledam u fotografiju. ne mogu prestati. za svaki slučaj dolazim preko svog drugog profila. nemam petlje dodati ga za frenda. mi nismo nikakvi frendovi. nikad bili, nikad ni nećemo. najvjerojatnije.

a stvarno ga želim vidjeti. ima tako lijepe ruke. i oči. i kosicu. samo jednom da ga vidim. nije mi potrebno ništa više.

| 20:07 | Komentari (0) | On/Off | Print | # |