strah? jedne lijepe večeri u mjesecu svibnju upoznala sam jednog tipa. simpa lik, nizak, pričljiv i ne previše zgodan. ja sam, eto, bila malo pripita i pričala svašta i kao iz zajebancije rekla kako se zovem na fejsu. kad eto, slijedeće popodne skužim da me je dodao za frendicu. cool. mislila sam. ionako nemam ništa previše privatno na tom fejsu. nema veze šta me je dodao. nismo se javljali jedno drugom neko vrijeme. i onda sam mu iz zajebancije poslala poruku na zid kao i svim ljudima koje sam upoznala te večeri. nešto kao "bok! pozdrav u prolazu!". takvo nekakvo sranje. i onda je sve krenulo. javljao mi se neko vrijeme. htio da idemo van. na kavu. pa smo nešto kao i planirali, ali to je sve ostalo samo na planu jer.. ne znam više. ili je on otišao negdje ili ja. i opet preko ljeta vidim ja njegovo ime sa strane na fejsu, pa da se malo javim. slijedi opet neka moja glupa poruka i onda opet naše dopisivanje. naravno, ja njemu opet cijelo vrijeme nalazim izgovore da ne idem s njim van ili na kavu. jednostavno iz razloga što ne znam o čemu bih pričala s njim. a on me stalno zove van. i nikako da odustane od te namjere. onda mu se neko vrijeme nisam javljala. opet. i nakon sto godina ja budem na chatu. i javi mi se. i sad me opet zove da idemo van. cool. ja opet kažem ne. da sam bolesna. a ovaj put stvarno i jesam. hmm. i nije mi drago. baš sam u kurcu. no da. šta sam pričala. dakle. što da ja mislim o njemu? djeluje kao ful ok tip, ali opet. zašto baš ja? ili još bolje pitanje na koje nikad neću dobit odgovor: zašto me tako ne salijeće neki dečko koji se meni stvarno sviđa? sve u životu mora bit tako komplicirano i jednostavno. a sve to u isto vrijeme. ahhhh.......  |
Linkachi... :)
×norkica×
Credits Design: murderscene Base Code: doughnutcrazy |
