srijeda, 22.08.2007.

Tombstone Generator


Kada prosječan čovjek pročita u novinama ili kada čuje, kada sazna da je njegov prijatelj, poznanik umro ili kada se naprosto u koloni automobila zaustavi iza automobila nekog pogrebnog poduzeća, u takvim situacijama u čovjeku se javljaju osjećaji nelagode, straha, neizvjesnosti, nesigurnosti.

Svi se pitamo što je s čovjekom, gdje je on kad se utvrdi prestanak rada srca i disanja, kada mu je krvni tlak neizmjerljiv, kada nastupi širenje zjenica, kada nastupi hlađenje tijela, gdje je čovjek, što je s njim kada prestaje svaka aktivnost mozga.

Je li smrt početak ili kraj ?
Ako je smrt kraj svega onda je teško, zapravo nemoguće pronaći pravi smisao života.
- Nije nimalo slučajno da često puta DARWINIZAM vodi u NIHILIZAM
Pitanje smrti kod osobe određuje svjetonazor i način života.

DA LI JE SMRT KRAJ SVEGA ?

Biblija, Božja Riječ eksplicitno i nedvojbeno jasno odgovara = NE.

Smrt je početak.

Fizička smrt se ne može izbjeći.

Što je s duhom, dušom? Ona živi vječno! Ona živi vječno na jednom od dva mjesta.

Pogledajmo za kraj dvije priče ljudi koji su doživjeli kliničku smrt i čija svjedočanstva govore u prilog onome što tvrdi Sveto Pismo.

Svjedočanstva ovih dvoje ljudi zapisao je prof. dr. RAYMOND MOODY svojoj knjizi u kojoj proučava fenomen kliničke smrti. Knjiga ima naslov "ŽIVOT POSLIJE ŽIVOTA"

"Bilo je to prije dvije godine, upravo sam navršio devetnaestu. U svojem sam automobilu vozio prijatelja kući i na tom sam određenom raskršću stao, pogledao na sve strane, ali nisam vidio da itko nailazi. Kad sam krenuo čuo sam kako moj prijatelj viče iz svega glasa.

Pogledao sam, zasljepila me svjetlost farova automobila koji je jurio prema nama. Čuo sam taj strašni i neugodni zvuk - automobil nas je udario sa strane - i jedan mi se trenutak činilo da prolazim kroz tamu, kroz zatvoren prostor. Sve se odigralo vrlo brzo.

Tada sam, rekao bih, lebdio iznad zemlje i slušao kako nestaje jeka sudara. Vidio sam kako su dotrčali ljudi i počeli se gurati oko automobila te kako moj prijatelj izlazi iz automobila. Bilo je očito da je bio u šoku. Vidio sam vlastito tijelo među krhotinama koje su okružili ljudi i vidio sam kako ga pokušavaju izvući.

U toku teške bolesti jedan se čovjek toliko približio smrti da su mu se zjenice počele širiti a tijelo hladiti. Evo njegove izjave :

"Bio sam u sasvim praznoj i mrčnoj praznini. Teško je to objasniti - činilo mi se kao da se krećem kroz prazni mrak. Ipak bio sam pri svjesti. Mogao bih reći da mi je bilo kao u cilindru iz kojeg je ispumpan zrak. Imao sam osjećaj da sam u predvorju pakla, na pola puta izmđu ovoga ovdje i nečega tamo."

"Jahve Bog napravi čovjeka iz praha zemaljskog…", tu rečenica ne prestaje, mi nismo samo prah, mi nismo samo tijelo … i u nosnice mu udahne dah života. Tako čovjek postade živa duša.

Tijelo je zbog grjeha i grešne naravi prolazno, tijelo ima rok trajanja. Ali Duh, Duša čovjeka živi za uvijek na jednom od dva mjesta: Nebo- mjesto vječne ljubavi, mira i prihvaćenosti ili Pakao – mjesto vječe mržnje, nemira i odbačenosti, plač i škrgut zuba.

Gdje ćemo provesti vječnost ovisi o nama, ovisi o tome što smo učinili s Isusom Kristom. Gdje ćemo provesti vječnost ovisi o tome što smo učinili s onim koji se jedini vratio s one strane s onim čiji je grob prazan.

Isus je jasno rekao: "Ja sam uskrsnuće I život tko vjeruje u mene ako i umre živjet će."

P.S. Ovaj post sam napisala za mog dragog. Znam da će mu se ova tema jako svidjeti :)

VOJIM TE... pusa :)