... A N Đ E O..S L O M L j E N I H..K R I L A ...
11.07.2007., srijeda
Razmišljanja...
Koliko čovjek u sebi može prikrivati neku istinu; recimo istinu da ne vidi svoju sreću u nićemu, osim ako je nema s nekim dragim podijeliti. Čemu onda trud i borba za uspjehom? I ne samo poslovnim uspjehom... uspjehom kao čovjek... da ostanem čovjek. To me počinje brinuti. Postajem ljuštura...i sve je manje osjećaja za neke nove ljude u mom životu da me prosto plaši ta istina...I kada mogu ja neću da budem slobodna... želim da sam zarobljena nekom ljubomornom osobom koja želi svaki trenutak da provede samnom... želim da me netko zove u 2 ujutro da vidi spavam li... želim da netko kaže kako mu nedostajem i da dolazi da me zagrli... jednostavno uživam u ljubavi... Postoje stvari koje mogu da priznam; to da sam svaki trenutak dalje od ideala ljubavi jer previše gledam u budućnost. Postoje stvari koje ne mogu priznati: da smo svi zamjenjivi, i u srcima dragih nam ljudi i u njihovim životima. Sada je sve nekako drugačije kada na te stvari gledaš znajući neke istine koje ne možeš u prvi mah odmah priznati...i koje i dan danas ne možeš sebi priznati...ali sa njima moraš živjeti... jednostavno... MORAŠ! |
