Evo čime se zabavljam *.
Nema me ovdje.
Nemam vremena. Ne uspijevam ga naći.
Nemam inspiracije. Ne sjećam se kad je napustila moje društvo, ne trudim se pronaći je.
Tražim se. Ponovno tražim.
Dajem. I ponovno imam osjećaj da pemalo primam.
Uživam. I ponovno mislim kako to nije doovoljno.
Dan je divan. Ali meni ništa osim tjemena i ostatka kose nije ljubičasto.
Danas mu je rođendan. Ja baš danas manje volim. I on to zna.
Nemam inspiracije za čestitku. Ni za riječi kojom bi je ispunila, ni za motiv koji bi je krasio.
Nešto ne valja.
Ili opet previše mislim?