nakon dugo vremena neki sjebani post!
jos malo pa ljetni praznici....wuppiiiiii ..jedva cekam.....
nego kako ste mi vi...sta ima novog....blablabla..
kod mene sve novo....(recimo)dosta toga se promjenilo....

nego posto nemam inspiracije ....ostavljam vam rijeci pjesama i jedan spot.....


Samo da znaš







Kako čudno se događa sudbina
Kroz gusto trnje je ruke nam spojila
Kako spora i troma je istina
Kada zavist
Caruje ljudima.

Rijetko koga sam sredo da ne traži
Nekog s kime sve želi podijeliti
Tko te želi razdvojiti od mene
Nahraniti u meni bijes.

Samo da znaš
Koliko te volim
I koliko to boli
Samo da znaš

Tko to pravi te beskrajne hodnike
Koji vode u srca svih nas
U daljini kad čuješ mi korake
Budi mi svjetlo i spas

Čija sjena se nadvila nad nama
Iz čijih ustiju teče ta laž
Reci kako da ne budem nemiran
Kada o tebi ne čujem glas



ON
Bio je dan.. hladan i sjetan, i za mene još samo jedan u godini…
Svi su užurbano kretali se.. kupovali još ponešto za taj «veliki» dan,
a u mom životu tek prolazni,…
Samo sam željela da prođe i da moj život nastavi dalje….
Pošto svi idu van i ja sam, dočekati još jednu Novu godinu…
U kojoj ću biti starija, možda malo pametnija…
a nisam ni bila svjesna toga da ću upoznati
anđela kojeg ću ne samo voljeti, nego obožavati..
poštovati….i provesti s njim još mnogo lijepih trenutaka…

Prije izlaska mi je sve smetalo…
Odjeća..društvo..glazba željela sam otići.. nestati…
gdje me nitko ne poznaje zagrliti prvu osobu do sebe i
zaželjeti joj najljepšu Novu godinu, no nisam mogla..
nešto me držalo i tjeralo da ostanem…neki osjećaj lijep u meni..
kao da će se nešto predivno dogoditi i
da će ta večer i lijepo završiti….

Svaka minuta bila mi je kao dugi, neprolazni sat…
sumoran i dosadan….
Dok nije došao on.. kao grom iz vedrog neba..
pogleda lijepog.. tajanstvenog i dalekog…
Očiju najljepših što u životu sretoh… stisak ruke i poljubac u
obraz su bili tako lijepi..
iskreni da sam poželjela
da ga zagrlim čvrsto i nikad ne pustim…
Sjeli smo i počeli razgovarati, ni ne sjećam se o čemu..
no bio mi je sve ljepši i ljepši, sve zanimljiviji…
morala sam nešto učiniti… njegova kosa mi je bila izgovor..
da ga dotaknem.. dam neki znak, ali ni to nije pomagalo da me poljubi ..
onako kako sam ja to željela…
No ipak se dogodilo pao je poljubac dug,
sladak i meni neopisivo postao drag….

Ni sad ne shvaćam kako sve se to zbilo… ali ja sam zbog tog presretna….
svaka minuta s njim je bila kao ostvarenje nekog davnog,
divnog sna..mislila sam da će me zaboraviti,
sljedeći dan ni ne pozdraviti…
kada se budemo sretali da ćemo prolaziti kao
stranci jedno pored drugoga
Željela sam s njim provoditi vrijeme , dijeliti i tugu ,i bol, i sreću..želje i snove…
Svoje minute, sate, a i dane…. I želja mi se ostvarila
Postao je moj dečko, prijatelj… netko tko moje malo srce
iz kamena u plamen pretvorio, i poput munje iz mojih grudi ga ukrao…..

Dani su odmicali , a nas dvoje postajali sve bliskiji i bliskiji..
razgovori su postali s njim moja svakodnevnica….
poljupci i dodiri java, a ne san….
Ali još kao i na početku on je moj mali anđeo
koji je u moj život «ušetao» tako nenadano
I ostao još dugo….. ipak ta Nova godina je bila predivna i
Prekretnica u mom životu…
Ali još uvijek postoji pitanje na koje vjerojatno neću dobiti odgovor
ZAŠTO i BAŠ tada….
Je on ušao u moj život…






pozdrav svima ...pogotovo ...BARBARI
...ANDREi I KASTELANKI
...posebno mom medotu i mom 1.b




BiBi