MALA ZLOČESTA

Moram priznat da sam se jučer susrela s jednim od svojih najvećih strahova-IGLA!
Nije važno zbog čega al morala sam ić vaditi krv... užas... ne sjećam se kad me zadnji put bilo toliko strah nećega...uđem u labos i prva na redu...koma... počelo mi se crnit pred očima i prelazit neki hladan znoj... sjednem na stolicu i žena mi zaveže remenčić oko ruke i veli da stisnem šaku a ja nemam ni malo snage... u glavi mi se pojavljuju neke odvratne vizije...fakat užasno... hvala bogu da je i Marija morala ić i da je bila na redu iza mene pa smo zajedno bile unutra...
Možda je smiješno i glupo, al ne znam kak bi to izdržala da me Marija nije držala za ruku...i kad je mrcvarenje moje vene bilo gotovo i kad sam se ponadala da mogu ić žena mi zabije iglu u prst...mislim da sam joj se u tom trenutku sjetila cijele obitelji...
I kad sam do kraja dana zaboravila na tu muku, a vjerujte to je bilo i više od mučenja za mene počeo me prat strah od obrane radnje...
sve sam lijepo naučila ali još uvijek to nije bilo to...
dođem danas u školu i naravno, prva imam obranu...
Full me bilo strah da se ne sjebem ali me na kraju profa sjebala...
sve je bilo ok dok sam ja brijala o važnosti malog poduzeća u gospodarstvu dok nisam došla na kompjutore u malim poduzećima... i glupača me pita kak se zovu kompjutorizirani strojevi
nakon minute šutnje bubnem da su roboti i vidi vraga, bubnem točno ali mi je po njenom mišljenju dugo trebalo...pa kaj si ona umišlja nisam ja strojar da bi to morala znat...i šećer na kraju još jedno glupo pitanje koje nisam imala u radnji...KAK SE ZOVE MINISTARSTVO KOJE DAJE POTICAJE MALIM PODUZEĆIMA??
Po logici stvari trebalo bi bit ministarstvo za poticanje malog poduzetništva...ali neeeee, ime tog sranja nema nikakve veze sa funkcijom...
I tak je Ivana obranila radnju sa 4... nije da se žalim ali moglo je bit i bolje samo da nije bilo tih glupih pitanja...a kao ne pitaju ono kaj nemaš u radnji...
al ok i toga sam se riješila...jedno sranje manje...
To je to za sad...
Do čitanja...pozdrav