Budim se.
Snenim očima promatram igru svjetla i sjene
na ispisanim mi zidovima.
Urban me gleda.
moglo bi se reć da mi se i smiješi.
Da.
lijevo veliki plakat kojeg volim nazvati
Moje djetinjstvo.Moje uspomene.Meni dragi ljudi.
Pogledam na sat.
Ona brutalna promjena vremena.Fak.
Već je podne.Ali, samo još malo,malo.
Onog mirisa,onih slika,onih pogleda,osmijeha.
Iznenada,sjetim se da mi danas rođak dolazi.
Ono divno malo dijete zbok kojeg se vrijedi dić
čak i iz ovog mirisnog i sjetnog počinka.
I život je odjednom lijep.