Sinoć san stvarno najbolju namjeru imala da napišem post..
ali..
naime,kompjuter mi se čak 2 put izgasio i shvatih da mi ga možda ipak nije suđeno napisat…
večeras ću pokušat…
a ovisi hoće li bit objavljen u ovom ili drugom obliku…o mojoj pospanosti i vanjskim okolnostima..
sve u svemu…mislin da vam after all dugujem post…
pa
da se vratim na Urbanov koncert…u kojem san se doslovno prepustila
da sve njegove emocije pređu i uliju se u mene…
i toliko se zapravo Slobodnom i Ispunjenom osjetih…
kao nikad dotad…
{svojih ruku..da se Objesim za Tebe..}
nije mi bitno bilo tko je kraj mene..
ima li ikoga…Uopće…
all that mattered was The Feeling..The moment….
a zapravo ni ne znan kako bi van to riječima prenijela jer osjećala san se prekrasno…
onda jedan podugački period samoće,shvačanja i prihvačanja
nekih Novih Stvari kao takvih…
pa stezanje remena…koje počinjem donekle osjećati…
pa moje bezizlazne bitke sa samom sobom oko toga što želim.
kuda idem.što me čeka,što Volim i kakve san žrtve spreman ponijeti da san i Ostvarim…
i tako …svašta nešto sve u svemu…
ludilo i paniku oko Škole neću ni spominjat…
samo dvije riječi :Stressed out !!!!
…momentalno san stavila wmp na pjesme koje nisan odavno čula
pa se sječan nekih starih situacija i stare sebe…ugodno se podsjetit moran priznat..
koliko god bolne i lijepe bile…=)
ljubin vas svih u čelo i grlim puno…
Posebno Hvala Nordijcu na razumijevanju i potpori….=)
Cijenim. =)
stvarno je ponekad šutnja Sasvim dovoljna..
i govori neizrecivo puno toga =)