MADRID 3,ORGANIZACIJA F-TOURS,ST
1.dan 27.08.2008. DUBROVNIK - GIRONA >
Polazak iz zračne luke u večernjim satima,Let charterom.GIRONA.Transfer
autobusom.> LLORET DEL MAR:smještaj u hotel.Noćenje..
2.dan LLORET DEL MAR - BARCELONA
Doručak.Slobodno jutro za upoznavanje grada.Ručak.Izlet > BARCELONA.
Panoramska vožnja u pratnji vodiča:Sagrada familia,Park Guell,Arc de Triomph,
Placa Cataluna,Casa Batilo & Mila,Avenida Diagonal,Nou Camp,Placa Espana,
Montjuic,Estadio Olimpico,Palau d`esports Saint Jordi,Kolumbov spomenik.
SLOBODNO VRIJEME (heheheh),večera lunch-paket.povratak u hotel.Noćenje.
3.dan LLORET DEL MAR – BARCELONA – FIGUERES
Doručak.Izlet BARCELONA: šetnja u pratnji vodiča:Placa Reial,Placa del rei,Katedrala sv.Križa te četvrt Ribera sa „katedralom pomoraca“.ručak: (lunch paket).Izlet:Figueres:rodni grad Salvadora Dalija uz obilazak fondacije Dali.
Večera te Flamenco show,folklorno-zabavni program.Nočenje.
4.dan LLORET DEL MAR - PORT AVENTURA
Doručak.Izlet u Port Aventura : španjolski DISNEYLAND :tematski park s brojnim svjetovima i atrakcijama (Dragon Khan,Tutuki Splash,Colorado boat,itd..),ručak lunch-paket.Povratak u hotel i noćenje.
5 dan LLORET DEL MAR – ZARAGOZA – MADRID
Doručak.Polazak iz Lloreta del Mar prema Madridu.Zaustavljanje u Zaragozi,te
posjet bazilici Nuestra Senora de Pillar.Nastavak za Madrid.Dolazak u večernjim
satima.Večera.Noćenje.
6.dan MADRID – TOLEDO
Doručak,Odlazak u Toledo:razgledavanje grada u pratnji vodiča:Katedrala,Sinagoga del Transito,Alcazar,Crkva San Tome,kuća El Greca,
SLOBODNO VRIJEME (jej ).Povratak u Madrid.Panoramska vožnja u pratnji vodiča:Plaza Colon,Museo del Prado,Plaza Espana,itd….
7.dan MADRID – SAN LORENZO DE EL ESCORIAL
Doručak.Izlet u S.LORENZO DE ESCORIAL,te razgledavanje kripte španjolskih vladara.Povratak u Madrid,SLOBODNO VRIJEME.
8.dan MADRID – GIRONA
Doručak.Posjet muzeju Prado.Polazak autobusom prema Gironi oko 13:00.
dnevna vožnja uz kraća zaustavljanja.Dolazak u Gironu i let za DBK!!
Eto,to bi bio plan i program naše ekskurzije,a zaprvo naš jedini plan je
VRATIT SE ŽIVI! 
tako to željno iščekujem,da sam ovo jednostavno morala objavit…
pusa & pozz Morwenčetu,Jani,Barbari,Katiji,Ani,Kiki,Mirni i ofkors Vexu!
Iako znam da večina vas prezire elemental (bar sam za par njih sigurna),ovu pjesmu sam morala stavit jer sam se fakat našla u njoj...
pročitajte pa vidite 
Zdravo stranče, daj ti ispričam svoj život
dok sjedim na klupi u parku s tobom i pijem tvoje pivo
Fala na pljugi opet sam u kurcu s parama
i kad ih imam svrbe me takva sam još od malena.
Nisam jedino dijete al sam razmažena ko kraljica
pa ne cijenim darove što Bog ih pred me pobaca
I nisam stara, pa nisam mudra da prepoznam
dobre ljude što me vole, suviše sam neurozna.
Pažnju dajem poznanicima usputnim ulizicama
ego se osjeća bolji kad mu je sve po volji.
Ne podnosim kritiku, smješak dajem lažnom smješku
I samo kad liznem bocu možda mogu priznati grešku.
I volim pohvale od ljudi što mi podvale..hehe..
Moj je mobitel pun brojaka neznanih momaka.
Uhvatim se kak se šalim da sam usamljena duša
od šume ne vidim stabla i pravo uho što me sluša
Dragi stranče, već teško držim ravnotežu
sad će jutro, idem kući, glava puca, kapci stežu
I hvala bogu - što ću u novi dan uć trijezna
i reći frendovima ovo što niko još nezna:
REFREN:
Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne kažem to često, hvala na potpori.
Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne čuješ to često, hvala na ljubavi.
Zašto baš tebi sad se otvaram ni sam ne znam
valjda lakše to radim s tobom - kog nit ne poznam,
ti zaboravit ćeš lice a ime ti neću reć',
možda zato što pažljivo slušaš me riječ po riječ,
poslije razić' ćemo se - nikad se više vidjet,
nećeš se vratit, iskoristit sve protiv mene, neće boljet
zato tebi pričam stranče - dok cakle se oči,
dok tonem sve dublje u ovoj besanoj noći,
teško je nosit je oklop što me štiti od drugih
i ispod oklopa dok cvilim ne ćuje se moj urlik
imam dojam da sam sâm makar svi su oko mene,
nikom ne dajem previše - lako se preokrene
pa to ispadne ko oružje od mene protiv mene
za mene povrijedit u mene uperit mene sredit
frendova je malo, onih pravih, stvarno malo
a i njima teško otvaram se , zbog tog mi je žao,
ti sad slušaš moju priću, možeš biti bilo tko,
noćas otvorio sam previše se, previše rekao
i to bi bilo tooooooooooooo...
mislim da ču se povuč na neko vrieme,onako kako ja znam,malo na osamu,jer mi e nešto u zadnje vrieme predobro krenulo...
nešto ču zasrat,gharant 
samo da ne bude vezano s ekskurziom 
dršte fige 
pozz i ljubac svima
Jednom jedne strašne noći, ja razmišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah, "koji bježi ispred kiše",
Samo to i ništa više.
Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno
Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više.
Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više."
Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo, izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate, a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage, vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo" - Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.
Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina, šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.
Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih:
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
"Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše -
Vjetar to je, ništa više.
Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše,
Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže,
Sleti, sjede, ništa više.
Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".
Začudih se tome mnogo, što je jasno zborit mogo,
Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše.
Ali priznat mora svako, ne događa da se lako,
Da živ čovjek gleda tako, pticu što se nad njim njiše,
Životinju ili pticu, što nad vratima se njiše
S tim imenom "Nikad više".
Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo,
Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše.
To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće,
Dok moj šapat mir presiječe: "Svi me druzi ostaviše,
Otići će i on kao nade što me ostaviše".
Tad će Gavran "Nikad više".
Dok ja stajah još zatečen - odgovor bje spremno rečen.
"Nema sumnje," rekoh, "ta je riječ tek trica, ništa više
Od nesretnog gazde čuta, kojega je sudba kruta,
Pratila duž njegova puta, dok mu sve se pjesme sliše
U tužaljke puste nade, koje teret u se zbiše,
Od "nikada-nikad više".
Al taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: "Nikad više".
Sjedih tražeć smiso toga, ne govoreć niti sloga
Ptici, čije žarke oči moju dušu rasplamtiše;
Tako misleć misli bone, pustih glavu da mi klone
I u baršun da mi tone, kojim svijetlo sjene riše,
Naslonit se na taj baršun, kojim svijetlo sjene riše
O n a ne će nikad više.
Zrak tad ko da gušćim stade, na me neki miris pade
Ko da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše.
"Ludo", viknuh, "to su glasi, bog će posla da te spasi
Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše.
Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbriše."
Rače Gavran: "Nikad više".
"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo, il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena, u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti, - zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima' l melem jada, što me izmučiše?"
Reče Gavran: "Nikad više".
"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više".
"Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
Meni je samoća draga - usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više".
I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše
Ustat neće - nikad više.....
Život prebrzo prolazi pokraj nas da bi se u jednom trenutku okrenuli i pogledali iza sebe…. Umjesto da živimo punim plućima često smo sputavani tuđim mišljenjem koje nam na kraju krajeva ne bi
trebalo uopće biti važno…
Ljudi danas žive prebrzim i prestresnim životom i ne znaju u njemu uživati.Nižu se dani,mjeseci,godine a život se malo pomalo pretvara u utrku za bogatstvom i ugledom.Nama najljepši trenuci prekratko traju dok oni bolni i teški kao da traju vječno……….
Često se zapitamo kako bi trebali postupiti u određenim situacijama,kako se postaviti
na čiju stranu stati,kako reagirati……No nitko,ali baš nitko,ni edukativne emisije ni roditelji,čak niti
prijatelji ne mogu nam odgovoriti na to pitanje.U životu jednostavno moramo biti takvi kakvi jesmo
i reagirati onako kako osjećamo,usprkos tome što bi ona druga strana mogla biti povrijeđena.
Teško je u svim periodima života ispravno postupiti i biti zadovoljan učinjenim,no život je umijeće crtanja bez gumice i vrijeme uzima svoj danak.Treba biti dosljedan u svojim stavovima
i ne dopustiti da drugi manipuliraju nama ili da nas na bilo koji drugi način iskorištavaju.
Treba izgradit jak karakter,biti svoj i ne filozofirat ovoliko…
pusa svima 
od...
ŽiRaFcE 