Dnevnik.hr
Opis blogadal covjek ista rjesava,il smo samo tu zbog ravnoteze medu zvijezdama...?
LinkoviBlog.hrForum.hr Monitor.hr Želim...:upisati faks jedan lijepi tamnoljubičasti lak za nokte prestati gristi nokte:) da mi netko konačno kupi Merci biografiju Dore Maar jednog plišanog jednoroga novog hrčka posjetiti Firencu,Francusku,Rusiju,Englesku,Tursku,Beograd,New York i Japan da si kupim Kittychan torbicu:) konačno pogledati Prohujalo s vihorom volim:čokoladu šarene čarapice tequilu kavu s mlijekom u bilo koje doba dana kad dobijem lijepi SMS kasno navačer kad me netko drapka po leđima Španjolsku plišane igračke koje ispuštaju zvukove odlaske u kazalište svoje prijatelje svijeće provesti cijeli dan čitajući marame i torbe by India shop životinje(i zbog toga ih ne jedem) plišane privjeske Azru,Janis,Marleya,R.E.M.,Nirvanu,Norah Jones,Cranberries... fine parfeme knjige:Zaboravljeni sin,Sati,Dvori od oraha,Sarajevski Marlboro.. ne volim:naporne i glupe ljude lažne moraliste sapunice površne osobe Renatu Sopek Thompsona i hrpu drugih hrvatskih izvođača još toga,ali ne stane tu sve:):) u=05/78/11/miff.jpg
umjetnost je dio stvarnosti viđen očima jednog temperamenta.emile zola
Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno.To je temeljni osjećaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i znanosti...Politika je za trenutak,jedna jednadžba je za cijelu vječnost. Kada se pale knjige,onda po pravilu pucaju ljudske kosti. M.Krleža Nisu svi što lutaju izgubljeni. Tolkien Za nas je on bio više nego pisac:on je razotkrio nas same..treba biti Rus da bi se razumjelo koga smo izgubili... Turgenjev u povodu Gogoljeve smrti Pjesnik nije čovjek samo duboka osjećaja i velike fantazije,nije svak pjesnik tko je poetičan.Pjesnik je samo onaj tko posjeduje superiornu moć riječi i izraza. A.G.Matoš Mene nezivaju psihologom.a to je netočno.Ja sam samo realist u jednom višem smislu,drugim riječima,ja opisujem sve dubine ljudske duše. F.M.Dostojevski Pjesma nad pjesmama Janko Polić Kamov Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja; potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne; noge su ti išarane i masna je kosa tvoja; sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja. Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grdiju tvojih; u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu, o gola ljubavi moja. Velika si u slobodi i veća je ljubav naša, naša ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo; žena je moja prva od žena: crna ko noć, tajanstvena ko oblak, divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji. Naša će ljubav biti kaos: mutna i izmiješana i ljudi joj ne nađoše dolične riječi; mi ćemo se cjelivati goli i topli i štipaj će biti krvava pjesma naša; čupat ću ti kose, a ti ćeš tiskati oči svoje u dušu moju i bijes će biti prokleta pjesma naša; svijat ćemo se ko zmija i plaziti ko ideal - i tragika će biti očajna pjesma naša; zatravit će nas ljubav naša - šibat će nas strahotom i bol će biti grozna pjesma naša; šuma će biti hram naš i trava postelja naša - kaos božanstvo naše, a duše naše žrtva. Iz kaosa će se izviti dijete, naše dijete - o nezakonska ženo moja i nezakonska ljubavi moja; i njegovo će ime biti: nezakonsko dijete; i gacati će svijetom gladno ko strast naša, prokleto ko pjesma naša i krvavo ko ljubav naša; i lomit će se kletva na nj i neće imati među ljudima mjesta; proklinjat će i oca i majku i ljubav njihovu, a psovku će dizati od ljudi do boga; čemer će i groza drhtati kuda prođe noga njegova i neće imati mrve suhoga kruha; hvatat će ga i vezati i zločin će biti hrana njegova. Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj; mrtav je narod, ljubavi moja, i sanljiva je pjesma njegova; suluda je šutnja, ljubavi moja, a šutnja je govor njihov; gle, pospani su i zijev im je glazba dana; njihova je duša prazna ko smijeh bludnica, a smijeh beživotan ko slovo zakona; zakoni su njihovi ko bog njihov - o nema srca božanstvo njihovo; jednolična je žrtva njihova ko dim cigareta i miris njezin ko miris strvine; nema zvijezda na nebištu njihovom i oblaci su drugi; njihovo je sunce blijedo ko mrtvačka svijeća i zidovi su šuma njihova; pusto je, crno, ljubavi moja, i dani su im jednaki ko misli; nema nemira u njihovome oku i njihovo je oko ko oko krmače; nema bune u kretnjama njihovim i njihove su kretnje ko kretnje volova; nema krvi u tijelu njihovom i prazna je duša njihova ko bog. Tamo ćemo baciti dijete naše, o crna ljubavi moja; onuda će gacati noge njegove i bljeskati psovka njegova; tamo će drhtati plamen duše njegove: misao prevrata, kretnja bune i dah srdžbe; on će biti onaj, koji će buditi zaspale i uskrsivati mrtve; i okovi će biti vjerenica njegova. Nezakonsko dijete naše, o nezakonska majko njegova - bezimeno ko zločin i osamljeno ko glad! I klicat ćemo glasom cjelova naših i punoćom krvi naše: O bezimeni, naše si dijete! I naš će klik biti klik zanosa i drskosti: ogroman ko vječnost, strastven ko štipaji i zamaman ko žena u mraku šumskome. Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja; ljubit ćemo se u kaosu, a iz kaosa će nicati dijete, dijete krvi naše, dijete duša naših, dijete života našega. Pođimo, Ciganko moja, gola ljubavi moja; i rodit ćemo dijete, bezimeno dijete; i nadjest ćemo mu ime, najljepše ime od lijepih: Prevrat će biti ime njegovo, o nezakonska ljubavi naša! |