Prvi su dani prolazili dobro.
Koliko toliko naučila sam kontrolirati žeđ i smanjila sam lov na svaka tri-četiri dana. Brzo sam shvatila kako pravilno loviti, kako probiti žilu kucavicu. Mom novom mozgu ništa nije bilo teško. Lovila sam pretežito ljude. Nisam znala što bih drugo, a oni su mi bili najbliži. Živjela sam u istom onom podrumu u kojem sam se probudila, prvog dana svog novog života. Kad god mi se pružila mogućnost, istraživala bih svaki kutak malog seoskog gradića. Nije tu bilo mnogo ljudi i s vremenom sam se uplašila da će mi brzo nestati hrane.
Bila sam strahovito usamljena, jer se nisam htjela približiti ljudima u strahu da ih ubijem bez razloga, a sa svojim žarko crvenim očima nisam primijetila nijednog vampira u okolici. Zar sam bila sama? Oteo mi se uzdah.
Svoju novu spretnost koristila sam na razne načine, penjući se na drveća i kidajući njihove debele i tanke grane. Bilo mi je tako čudno i novo, jer me grane nisu bole i ozljeđivale. Trčala sam poput nekog geparda, bez straha da ću udariti u neko stablo. Bilo bi više štete za drvo, nego za mene. bila sam neuništiva. Puno sam puta tijekom dana i noći to testirala, oštrim kamenjem, odlomljenim nazubljenim granama kao kolcima ili trnovima ruže zarezivajući si rane u čeličnoj koži. Ništa nije ostalo. Oruđe bi se slomilo.
Otkrila sam i da više ne moram spavati. Prije bi noć signalizirala mom mozgu i tijelu da je vrijeme za spavanje. Sad se ništa nije događalo. Nisam bila umorna. Mogla sam raditi što god sam poželjela. Imala sam vremena napretek.
Čovjek, ili bolje rečeno, vampir, izludi s toliko slobodnog vremena.
Kopkalo me pitanje; koliko će ovaj novi život trajati? Nisam znala ama baš ništa o vampirima prije no što sam postala jedan od njih. Znala sam samo one osnovne stvari, krvave oči, pijenje krvi i očnjaci, a više me nije ni zanimalo. Ovdje u ovom gradiću nigdje nije bilo knjižnice, pa sam planirala jednog dana jednostavno otperjati do većeg grada s dobro opremljenom knjižnicom. Možda tamo primijetim kojeg vampira.
Trčala sam nevjerojatnom brzinom, kad se iznenada spustih na sve četiri. Bilo mi je puno lakše trčati ovako, samo da me nije smela iznenadna bol koja je strujala cijelim mojim tijelom. Osjećala sam toplinu, što je bilo čudno, jer sam bila hladna. Pogled kao da mi se promijenio; bio je to ono staro vampirsko gledanje s nečim novim. Mogla sam vidjeti svako toplokrvno živo biće kao crvenu točkicu, a hladnokrvno kao plavu. Pokreti su mi postali još gipkiji i graciozniji, mišići su mi očvrsnuli.
Iznenada sam stala. Tražila sam potok ili nešto slično. Morala sam se pogledati. Nije mi promaklo da i dalje hodam na sve četiri. Napokon, u mokroj zemlji naišla sam na lokvu. Dugo sam gledala u nju.
Postala sam životinja. Gepard.
Žuto-narančasta svilena dlaka, oštri koljači i derači, točkice po tijelu kao da imam osip, pa čak i kandže koje su se mogle uvlačiti i izvlačiti; što mi se to događa? Jedna se stvar nije promijenila – i dalje su mi oči bile krvavo crvene.
Skrenuh pogled. Nisam mogla gledati u svoj novi izgled. Počela je padati kiša, i zajedno s njom, kao da je nestajala moja prilika geparda. Opet sam bila ja, na sve četiri duboko u blatu, kose potpuno mokre i priljepljene uz bijelo tijelo.
Htjela sam vrištati. Tko mi je ovo napravio? Platit će, i to krvavo. Uh, krv. Opet sam bila žedna. Čudilo me koliko sam brzo ožednjela, iako sam pila krv prije možda par sati. Podcijenila sam se. Osjećala sam kako mi oči žare. Krv mi je bila prijeko potrebna. Ako je ne dobijem sad... nisam htjela ni pomišljati na posljedice.
U potrazi za ljudskim mirisom, približavajući se selu, razmišljala sam o onoj preobrazbi koju sam doživjela. Možda je to nekakva moja posebna moć? Pretvaranje u geparda?
Na trenutak me oblilo razočaranje. Zar samo to? Pretvaranje u životinju? Nikakva super kul moć poput gledanja u budućnost ili nešto slično?
Naravno, u to vrijeme nisam shvaćala prednosti takvog dara.
Privukao me miris jednog seljaka, koji je marljivo kopao po vlažnoj zemlji iako je kiša lijevala kao iz kabla, a on promočen do kože. Sirotan jedan, proletjelo mi je kroz glavu. No, barem ću mu skratiti muke.
Skočila sam s debele grane, koja se otkinula, i uhvatila se rukama za seljakov vrat. Zaprepašteno je uzdahnuo, a ja zabih vampirske očnjake u meso. Slušala sam kako mu otkucaji srca slabe dok se njegova krv slijeva u moja usta, brišući tragove snažne žeđi. Sad je bila dovoljno mala da sam je mogla ignorirati.
.
Već idućeg jutra otišla sam iz sela. Ne samo da potražim društvo, već i zato što su ljudi počeli primjećivati žrtve koje sam nemarno bacala. Prošla sam kao duh kraj prljave drvene ploče s nazivom sela. Spktter. Nikad čula.
Gdje sam se to nalazila?
Odlučila sam se pretvoriti u geparda da bi mi putovanje bilo brže, ali me ovoga puta preobrazba iznenadila. Nisam postala najbrža kopnena životinja, već nešto drugo. Ma jesam li ja to... konj? Gledala sam se u lokvi. Bila sam potpuno crna s iznimkom krvavocrvenih očiju.
Udarila sam kopitima o zemlju i potrčala što su me četiri noge nosile. O ovome ću misliti kasnije. Sad mi je bilo najvažnije otići što dalje. Nisam željela biti prijetnja ljudima.
Ne više.