malavita

u posljednje vrijeme intezivno razmišljam zatvorit ovu ovdje knjigu – oh prepotence silne! kakvu knjigu? slikovnicu...
postala mi opterećenje, nema me tu, u dvorištu...druga su djeca aktivna, loptaju se , vani je sunce, nosi se crveno i oskudno. u zraku miris kopertona i sladoleda iz automata.


kažem danas friendu koji se rodio malo prekasno da mi bude muž, a bio bi dobar muž, posebno sada kada je kupio super motor.

/btw, najdraži s kojim sam u braku – u realnosti, a ne po pustopoljinama mog infantilnog mozga, je doista ljubav života, a pokazao se kao pravi majstor u rješavanju nekih ozbiljnih poteškoća u kojima se nalazimo, just for the record/

kažem mu: ugasit ću blog, još nešto u čemu sam propala i nisam istrajala čak ni godinu dana.
kaže on da kuži, tako je nekako i njemu. naime, ima i on blog. uh, tko danas nema blog. deplasirana tema.

nego, što ako ga ugasim? onda će moj lajavi aladin opet u svjetiljku. na jedno par godina do sljedeće eksplozije koja će ponovno biti privremena. jer kod mene ništa nije stalno. osim njega. na najdražeg mislim, da, onog što se pojavljuje u trećem paragrafu.

e neće tako. neće ovaj put. ostajem na ovim stranicama i ulazim u veliku povijest polupismene riječi u hrvata koja se pronosi mrežom, a prenosit će se generacijama sa kvrgavih koljena na koljeno.

i da citiram kraljicu haiku poezije i polupismenosti u nešem narodu, severinu:
mlada sam, zdrava sam, /polupismena sam/...pa da vidimo čija majka...

u sutrašnjem nastavku o provincijalskim kolumnistima hahaha, kako je PDV ubio turizam, što šuica krije...njemu dvije...kontemplacije na temu crnogorskog osamostaljenja i hrvatskog uvlačenja u njihov pokajnički čmar, bezobrazno skupim nekretninama, koliko ja ne kužim svjetsko prvenstvo, što mi je u povjerenju rekao branimir glavaš...ostanite sa mnom, ali bez obveze!