malavita

padne mi na pamet, jutros, tijekom ritualnog ispijanja kave od ječma («popularne» divke) i osluškivanja tuđih jutarnjih običaja i navada, koje su sve odgojne metode moji preci rabili u vrijeme mog najranijeg djetinjstva kako bi od mene, iskamčili željeno ponašanje.

ne znam za vaša iskustva, ali vjerojatno najzanimljivije od svih tada meni namjenjenih zastrašivanja, bilo je podne rogato.
podne rogato je fantazmogorični lik/čudovište/pola čovjek-pola jarac kojim su se strašila djeca mog kraja, među kojima je bilo svjetskih prvaka u opiranju odlaska na spavanje poslije objeda. podne rogato odnosi malu djecu u šumu, a ponekad, ako su jako neposlušna, a on jako gladan, ih pojede.
podne rogato sam prvi put vidjela kao trogodišnjakinja na selu ispod smokve. tek nakon završetka male osnovne škole usudila sam se otići pod veliku smokvu kako bi se uvjerila da podne rogato tamo ne stanuje.
za vašu informaciju zastrašivanje sa podne rogatim gotovo nikad nije donijelo san već bi u poluzamraćenoj sobi u kojoj se osjećala ljetna popodnevna zapara, u strahu, stiskajući oči stvarala obrise podne rogatog ispod smokve.

kao i mnoga djeca, roditeljsku priču o tome kako ću postati jaka poput popaja ako budem jela špinat, nisam uzimala zdravo za gotovo. inače, da se mene tada pitalo na jelovniku bi postojale isključivo čokolade, bomboni, razne ribe i ribice, te čevapi, ali nije me se pitalo, nego me se šopalo zdravim mrkvicama i pomadoricama (kakvih više nema, by the way) i to uvijek uz sljedeće zastrašivanje: «ako ne pojedeš sve na pjatu, sad ćemo nazvati vukošića (dom za nezbrinutu djecu) da dođu po tebe.»
i danas, kada prolazim pored velike žute kuće, mogu jasno čuti roditeljske prijetnje preseljenjem u mjesto gdje i mušku i žensku djecu šišaju na nulu.

roditelji, bake, tetke i ostali koristili su kao efikasna sredstva zastrašivanja raznorazne pojave (socijalna nepravda), ljude (prosjaci, lopovi), apstraktne pojmove (Bog Otac, Duh Sveti, vrag), predmete (šiba, remen, mrežica u kojoj se čuvaju krumpiri) profesije (doktori, policajci, profesori klavira – intimna opaska), životinje (vuk, medvjed, lav). no, moja baka je postavila pedagoško naučenje kojim se postiže sveopći smiraj hiperaktivnog djeteta (mene), a da nije bila niti svjesna. kako joj je to uspjelo?

u njenoj spavaćoj sobi, u kojoj sam također trebala umiriti dušu i tijelo tijekom popodneva za koja sam tada mislila da traju mjesecima, na zidu je visila reprodukcija rafaelovog Krista. baka mi je objasnila da s koje god strane pogledam tu sliku, Njegove oči su uvijek na meni i vješto našla poveznicu sa onostranskim, uvjeravajući me, da Njegove oči vide uvijek, sve, a posebno ono loše što napravim i zaboravim reći njoj ili roditeljima. koja brijačica je bila ta moja baka...

šteta što tu reprodukciju nisam imala uz sebe nešto kasnije. kada mi je osjećaj da su Njegove oči na meni bio kudikamo potrebniji.