malavita

novo.drugačije.bolje.sporije.lakše.

tu sam. u najljepšem gradu na svijetu. kliše je to reći, ali kako više ne živim sa opterećenjem da moram biti inventivna, pametna i zanimljiva, oblačim kliše – burberry u današnje toplo kišno poslijepodne bez ikakvih kompleksa.

poput puževa smo. zagrebačka kućica je u srcu, a nove životne navike pred nama. radosna sam. pisat ću vam o svemu, samo ne danas. pisat ću vam kako je ovdje za sve potrebno dvadeset minuta. i to baš onih koje ti gore, u zagrebu, uvijek nedostaju, izgube se u autu, tramvajima, dugačkim redovima i shopping centrima. pisat ću kako su odnosi ovdje drugačiji (ne kažem da su bolji, ali su drugačiji pa automatika razmišljanja nalaže da su i bolji, barem neko vrijeme), kako nema stresa, ludila i goropadnog karijerizima, kako se varalice, hohštapleri i prodavači magle brže i bolje uoče.

danas vam samo želim reći da me zdravlje (hvalaBogu) dobro služi, kosa mi je nevjerojatno ravna na ovoj klimi (adio mukotrpno peglanje i izvlačenje vlasi), apetit mi odličan, obitelj i dalje disfunkcionalna, ali mila, blaga i moja, neka nova draga djeca su oko mene, rodice i rođaci odrasli, uozbiljili se, pas ne izlazi iz mora, imam novi posao pa se pravim važna, brak kao i uvijek olujan, ali čini se kako ga već hvata mediteranska groznica jer si često tiho govorimo novonaučenu meditaciju «lagano.lagano»

biti će ovo baš dobar život.