malavita

postoje ljudi koji nemaju suvišnih riječi, pitanja i komentara. ljudi koji ne poznaju zla, ne vrijeđaju druge, ne iznose prljavo rublje drugih i trećih čak i kada bi se to očekivalo, opravdalo, čak i kada bi se za to zavrijedio herojski orden i aplauz okoline.

postoje ljudi koji kad ih se uvrijedi, ujede za srce, kada im se nanese neka šteta, ona od srca i ona druga, koja se matematički izračunava, o tome šute, a u sebi pronalaze objašnjenje zašto je to tako, uvijek vjerujući kako taj koji vrijeđa, oštećuje, čini zlo, nije kriv, nešto ga je obuzelo, pa ne zna što radi, a prije ili kasnije doći će k pameti.

postoje ljudi kojima je boravak na zemlji samo usputna stanica na koju ih je On poslao prije nego što je odlučio u kakvoj će astralnoj kući vječno živjeti. poslao ih je da nas nauče da se dobro uvijek dobrim vraća, da je ljubav prvi nepokretni pokretač, a u Njegovoj logici plus i minus daju samo plus i nikako drugačije.

takav je bio naš bato. napustio nas je samozatajno i mirno, baš kao što je i živio.

zbogom, posljednji gosparu.