Život jedne Tete :)

I tak...

...ne znam kak da počnem, sve se mijenja. Tko bi rekao da ću kad počnem radit više cijeniti vrijeme koje provedem doma ili s prijateljima, hm...a tek vrijeme za izlaske. Eh, da...jedva čekam suboticu. Danas imam slobodan dan pa skačem, plešem, pjevam...uživam u tome što je cijeli dan moj. Sve sam si sredila jer se još nisam navikla na to da uz posao moram i nešto doma napravit... hihi, da mi vidite mamicu. Jadna će poludjet uz mene, al jednostavno si ne mogu, tj. ne znam organizirati sve kak spada. Uhodavam se i obećajem sama sebi da ću pokušat... nekak bježim od ˝doma˝ i ne podnostim stalno ˝kvocanje, kokodakanje, pametovanje˝. Puno toga se događa i imam važnijih problema od slušanja, ˝zašto ovo?, a kak sad ono?, a kaj je s tobom?˝...blablabla...GIVE ME A BREAK!!! Polako se uspinjem u svijet odraslih i shvaćam da neke stvari ne mogu uzimati samo tak... vidjet ćemo kud će me ovo dovesti, al svakim danom sam sve više uvjerenija da želim upisati fakultet...i to ono što sam htjela. Ovaj posao nije tak naporan i uz njega se može ležerno učiti pa zašto ne...
Tolko od mene zasad...

13.03.2008. u 17:08 | Komentiraj (6) | Print | # | ^

Keep going...

Evo mene, napokon...
Ovih dana sam imala posla i napokon sam dobila posao...:))). Eto neću sjedit više doma i brojat ovce nego prodavat donje rublje i brojit novce. Za početak odličan poslić, čak ću uspjet uz njega učlt za pripreme...hihihi, da da i to je uskoro.
Nego ajmo mi na ozbiljniju temu, napokon posao, skićem se, a možda i zaljubljujem... Mislim, ne znam, iskreno nisam sigurna da to želim. Nedavno sam se opekla! Viđala sam se s dečkom i zbilja sam se opako zagrijala i onda saznam da sam mu tek tolko, jedna u nizu, još jedan trofejčić na zidu... Osjećala sam se tolko jadno i izigrano da sam skoro proklela cijeli muški rod, al čast iznimkama koje me održavaju na životu... Bez prijatelja (muških/ženskih, uopće nije važno) ne bi ovo mogla prebrodit. Čak nisam bila tolko povrijeđena kolko sam osjećala gađenje, prema njemu, prema tome što je ˝bio˝ cijelo vrijeme... Kako se lako prevarimo, ponekad nam ljudi pokažu samo ono što oni žele da vidimo. Mrzim to, iskrenost bi trebala bit vrlina svima, al očito su neki ljudi zaboravili na to... Ovaj put ja prolazim kraj njega uzdignute glave, a njemu ostavljam grižnju savjesti, ako je uopće ima jer ne vjerujem da je takvi poput njega imaju. Nije da ja sad želim ocrnit muški rod, znam da ima i takvih cura, ali nije se lijepo igrati s tuđim osjećajima.
Dok sad pjevušim...

˝But I don’t care what they say
I’m in love with you
They try to pull me away
But they don’t know the truth
My heart’s crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I

Keep bleeding
Keep, keep bleeding love ˝

...i sebe uvjeravam da nisam zaljubljena, očajno tražim taj osjećaj. Želim nekome dati svoje srce... ne želim slušati druge, ne želim vjerovati u priče koje se razvlače po gradu... ovaj put se nadam da je on iskren jer ako nije... e da, tad će stvarno ostat slomljeno...

Malo sam se maknula s teme izlasci, ovaj viken sam čak pauzirala... evo... da ne bude pemonotono...

kisssss...uživajte mi