mala skola rock'n'rolla
Black Sabbath
Clanovi
Ozzy Osbourne
Tony Iommi
Geezer Butler
Bill Ward
Albumi
Black Sabbath
Paranoid
Master of Reality
Black Sabbath Vol.4
Sabbath Bloody Sabath
Sabotage
Tehnical Ectasy
Never Say Die!
Heaven and Hell
Mob Rules
Born Again
Seventh Star
The Eternal Idol
Headless Cross
Tyr
Dehumanizer
Cross Purposes
Forbidden
Black Sabbath engleski je heavy metal bend iz Birminghama. Originalnu postavu cine Ozzy ( vokal), Tony Iommi ( gitara), Terence Geezer Butler ( bass) i Bill Ward ( bubnjevi).
Bend je nastao 1968. god. pod imenom Polka Tulk Blues Bend koje se kasnije promijenilo u ime Earth, a svirali su blues rock i hard rock. Bend je imao jedinstven zvuk koji je nastao iz razlicitih utjecaja. Na Iommia je jako imao utjecaj Hank Marvin i njegovo gotovo savrseno sviranje gitare sa elementima heavy metala, isto kao i jazzom nadahnuto sviranje Django Reinhardta. Rani utjecaji na Black Sabbath imali su elemente bluesa, jazza i rocka, a svoje su racune placali svirajuci pjesme u heavy rock verziji od Jimi Hendrixa, Blue Cheer i Creama. Osbourne tvrdi kako su na njega najvise utjecali The Beatles i kako je njegov najdrazi album svih vremena Revolver.
Earth se okrenuo mracnijoj glazbi kada je basist Geezer Butler, veliki fan novela Dennisa Wheatleya, napisao pjesmu sa temom okultizma pod nazivom Black Sabbath. Bend su onda dosta cesto mijesali sa jos jednim bendom istog imena pa su jednostavno odlucili preuzeti ime pjesme i tako su postali Black Sabbath. Svoj heavy metal sound otkrili su slucajno. Imali su studio preko puta kina u kojem su se prikazivali horor filmovi. Iommi je tada upitao ostatak benda:
Uspjeh su postigli vec prvim albumom Black Sabbath koji je izasao 1970. god. Sljedeci album bio je Paranoid koji im je donio jos vise uspjeha u Americi i UK. Pjesma War Pigs napisana je kao protest protiv Vijetnamskog rata te je trebala biti i naslovna pjesma albuma. Paranoid su snimili u zadnji cas kako bi albumu dali duljinu. Ta dva albuma bili su bitan korak u uspostavljnju teskoce i mracnog ugodaja u kasnijim heavy metal tekstovima. Bili su jedan od prvih bendova sa takvim sadrzajem tekstova.
1971. god izlazi im jos jedan album pod nazivom Master of Reality. To je prvi album koji je imao dovoljan broj akusticnog materijala ( npr.Solitude - Iommi solo na flauti). Jos vise glazbenih elemenata dodali su na albumu Blac Sabbath Vol.4 iz 1972.god. Na albumu se moze naci balada Changes koja sadrzi samo vokal, bass i piano, te hard rock himne Supernaut i Snowblind. Do danas taj im je album definitivno najzreliji.
Do 1973. god. grupa je postala jednim od najvecih heavy bendova na svijetu. Sljedeci album koji su izdali bio je Sabbath Bloody Sabbath, a on sadrzi neke od njihovih najboljih materijala. Album sadrzi i space - rock stil u pjesmi Spiral Architect i prog - rockom nadahnutu pjesmu A National Acrobat.
Do tog vremena clanovi benda su se vec poprilicno jako navukli na droge, a Osbourne i Ward su navodno uzimali LSD svaki dan tokom dvije godine. Bend je takoder imao velikih problema sa managerom. No, bez obzira na probleme 1975. god izlazi album Sabotage. Problemi sa drogom, stalno eksperimentiranje sa glazbenim stilom, promjena okolisa hard rock scene i neki unutarnji problemi jako su utjecali na stabilnost benda.
1976. izlazi album tehnical Ecstasy, no pokazalo se da je album samo komercijalni neuspjeh. Album je vodio simfonijski orkestar, sintisajzer te vokal bubnjara Billa Warda koji je pratila mala dionica Osbournea. Nakon 1977. god. Ozzy je prekinuo turneju, a ostatak bend je snimio neke matrijale sa pjevacem Daveom Walkerom. Osbourne se vratio u bend prije snimanja Never Say Die! koji je izasao 1978. god. Taj album je sadrzavao mnogo stilova i na njemu je bend najvise eksperimentirao.
1979. god. zbog brojnih konflikata Ozzy je zamoljen da napusti bend, a zamjenjen je bivsim pjevacem Rainbowa, Ronnie James Diom.
Sljedeci album bio je Heaven and Hell koji je od albuma Sabotage iz 75. god bio najbolje prihvacen. Tokom turneje, zbog osobnih problema, Bill Ward je napustio bend. Zamjenio ga je bubnjar Vinny Appice. U toj postavi bend je snimio album Mob Rules cija se naslovna pjesma pojavila u filmu Heavy Metal.
Tokom snimanja live albuma Live Evil odnosi su se u bendu samo pogorsali, te su Dio i Appice na kraju napustili bend. Bill Ward je ponovno preuzeo palice i vrato se za bubnjeve, a Ian Gillan iz Deep Purplea zauzeo je mjesto novog pjevaca. Ta postava snimila je album Born Again, no Bill Ward je opet otisao iz benda i to tocno prije turneje. Zamijenio ga je Bev Bevan . Iako je album bio jedan od najuspjesnijih ni ova postava nije dugo potrajala. Ian Gillan se vratio u Deep Purple, a Bill Ward se opet vratio u bend, a 1984. god. dolazi i novi pjevac David Donato. Nakon sest mjeseci Donato je zbog financijskih problema otpusten iz benda.
Bend je zbog stalnih promjena u sastavu izgubio vjerodostojnost te se vrlo brzo nasao u sjeni sve veceg uspjeha solo karijere Osbournea. Originalna postava se okupila za Live Aid 1985. god. Nakon toga Tony Iommi se odlucio za solo karijeru, a njegov album Seventh Star izasao je kao album Black Sabbatha featuring Tony Iommi.
1986. god. tokom turneje Seveth Star Glenn Hughes se potukao te je zbog teskih ozljeda ostao bez glasa. Nepoznati mladi americki pjevac Ray Gillen zamjenio ga je i zavrsio turneju. Tokom snimanja albuma The Eternal Idol Gillen je napustio bend. Zamjenio ga je Tony Martin. Nakon snimanja The Eternal Idola vecina clanova je napustila Black Sabbath.
Malu stabilnost je bend dobio 1988. god sa zadrzavanjem Tonya Martina i Geoffa Nichollasa i dolaskom bubnjara Cazya Powella. Sa bassistom Laurenceom Cottle Sabbath je snimio album Headless Cross 1989. god. Taj album je bio najvise okrenut okultizmu i mnogi ga nazivaju cak i sotonistickim. 1990. god. Sabbath izdaje Tyr.
Tony Iommi je 1992. god. odlucio okupiti klasicnu postavu Black Sabbatha. Geezer Butler, Ronnie James Dio i Vinny Appice pridruzili su se Iommiu i zajedno su snimili Dehumanizer. Tada je Ozzy najavio da ide u mirovinu te je pozvao Black Sabbath da otvore njegova zadnja dva nastupa. Dio je odbio ali su Iommi, Butler i Appice odlucili nastupiti bez njega. Originalna postava ukljucujuci Billa Warda okupila se za zadnji koncert 15. studenog 1992. god. Na kraju je Ozzy odlucio da ipak nece ici u mirovinu te da ce nastaviti dalje u bendu. U zadnji cas, prije potpisivanja ugovora za snimanje novog albuma, Ozzy se opet predomislio i odlucio da on ipak ne zeli natrag u Sabbath.
1996. god. Ozzy izdaje svoj vrlopopularan Ozzyfest metal festival tour. U prosincu 1997. god. okupili su se Ward, Osbourne, Iommi i Butler kako bi svirali na Live Aidu.
Black Sabbath je od onda izdao jednu duplu kompilaciju, dupli CD, duplu CD live kompilaciju i osam CD box setova.
U studenom 2005. Black Sabbath su uvrsteni u UK Music Hall Of Fame. Isti mjesec najavljeno je da ce 13, ozujka 2006. god. biti uvrsteni u US Rock and Roll Hall of Fame.
Blac Sabbath se iskazao svojim instrumentalnim vjestinama i vise nego sto je za to dobio priznanje. Postali su svjetski poznati heavy metal bend i svojom glazbom su utjecali na mnoge bendove. Neki grunge i alternativni rock bendovi kao sto su Alice in Chains, Soundgarden i Silverchair bili su pod utjecajem Blac Sabbatha. Hardcore bend Black Flag tvrde da je Black Sabbath imao glavni i najveci utjecaj na njihovu glazbu. Inspirirali su bendove koji ne spadaju pod heavy metal ili hard rock glazbu. Na primjer The Cardigans. 1987. god Antrax je obradio Sabbath Bloody Sabbath na svom EP singlu Im the Man. 1989. god. Faith No More je obradio War Pigs. 1993. god. Cannibal Corps su obradili Zero the Hero, 1994. god. Pantera je obradila Hole in the Sky, Planet Caravan... Imali su i jak utjecaj na alternativni metal bend System of a Down koji su obradili mnogo pjesama Sabbatha ukljucujuci Snowblind, Iron Man i Children of the Grave.
by: Ana 24.11.2006. u 16:42 | 5 Komentara | Print | # | ^
Cream
Clanovi
Ginger Baker
Eric Clapton
Jack Bruce
Albumi
Fresh Cream
Disraeli Gears
Wheels of fire
Goodby
Live Cream
Live Creame Volume II
Royal Albert Hall London May 2-3-5-6 2005
Cream je bio britanski rock bend iz šezdesetih godina, a cinili su ga basista Jack Bruce, gitarist Eric Clapton i bubnjar Ginger Baker. Bili su proslavljeni trio ciji je zvuk okarakteriziran kao mjesavina bluesa i psihodelije. Kombinirali su Claptonovu blues gitaru, sanjalacki glas i intenzivne bass linije Jacka Brucea i jazzom nadahnuto bubnjanje Ginger Bakera. Njihove pjesme bazirale su se na tradicionalnom bluesu, kao sto su Crossroads, Spoonful i Born Under a Bad Sign, no isto tako svirali su i vise ekscentricne pjesme kao sto su Strange Brew, Tales of Brave Ulysses i Toad.
Poceci Creama vezani su za 1966. godinu. Vec tada je Eric Clapton imao reputaciju kao jedan od najboljih blues gitarista u Engleskoj. Njegova karijera zapocela je u bendu the Yardbirds i nastavila se u bendu John Mayalls Bluesbreakers. 1966. godine Clapton je sreo Bakera, tada vodu benda Graham Bend Organisation u kojem je kao basista svirao i Jack Bruce. Baker i Clapton susreli su se nakon gaze i oboje su bili impresionirani svirackim sposobnostima onoga drugog sto je potaknulo Bakera da ponudi Claptonu da svira u njegovom novom neimenovanom bendu. Clapton je odmah prihvatio ponudu, no samo uz uvijet da angaziraju Jack Brucea kao basistu. Bend je dobio ime Cream.
Prvi album Creama bio je Fresh Cream i izasao je 1966. godine. Felix Pappalardi gostovao je u vecini pjesama na albumu Disraeli Gears te su ga povremeno nazivali i cetvrtim clanom. Britanski pjesnik Pete Brown napisao je rijeci za vecinu bendovih pjesama.
Cream se raspao u studenom 1968. godine zbog sukoba ega i razlicitih glazbenih vizija. Odnos Brucea i Bakera postajao je sve gori i napetiji te je Clapton dosta cesto tokom turneja imao ulogu pomiritelja. Smatra se da je tom stanju u bend pridonjela i cinjenica da bend nije imao vodu. Clapton je izjavio da je jednom tokom koncerta naglo prestao svirati, no ni Baker ni Bruce to nisu uocili.
Nakon sto su sredinom 1968. godine dovrsili album Wheels of Fire svim clanovima benda vec je bilo dosta i htjeli su krenuti svatko svojim putem. 2006. godine za Music Mart magazin Baker je izjavio: " It just got to the point where Eric said to me: " Ive had enough of this", and I said so have i. I couldnt stand it. The last year with Cream was just agony. Its damaged my hearing permanently, and today Ive still got a hearing problem because of the sheer volume throught the last year of Cream. But it didnt start off like that. In 1966. it was great. It was really a wonderful experience musically, and it just went into the realnes of stupid." Goodbye je izdan sa tri trake uzivo sa njihovog koncerta u the Forum u Los Angelesu 19. listopada 1968. godine., i tri studio pjesme od kojih je po jednu napisao svaki clan benda. Dva koncerta u Royal Albert Hallu snimljena su za BBC i kasnije pustena u prodaju na videu kao Farewell Concert.
1993. god Cream je ukljucen u Rock and Roll Hall of Fame, te su se zbog toga pomirili i nastupili. To je bilo prvi puta da sviraju zajedno u 25 godina, odnosno otkada se bend raspao.
2004. godine bilo je objavljeno da ce se bend ponovno okupiti kako bi odrzali cetiri koncerta, May 2,3,5 i 6 of 2005 in Royal Albert Hallu. Karte su za sva cetiri koncerta bile rasprodane u manje od dva sata. Nastup je snimljen za live CD i DVD.
Buducnost Creama je nepoznata, u veljaci 2006. godine Cream je primio Grammy Lifetime Achievement Award kao priznanje za njihov doprinos i utjecaj na modernu glazbu.
I za kraj evo jos nekih informacija koje mozda do sada niste znali o Creamu:
- prije nego su odlucili za ime Cream, bend je razmisljao da se nazove Sweet n Sour Rock n Roll
- skoro nakon sto je bend osnovan 1966. g. ugurao im se Jimi Hendrix. Hendrix je bio veliki fan Erica Claptona i htio je sansu da svira zajedno s njim
- Goodbye im je bio jedini album broj 1 na UK top listi
- Toad i Steppin out jedine su im kompozicije koje nemaju rijeci
- George Harrison napisao im je riff za gitaru za pjesmu Badge, isto kao i vecinu rijeci. Takoder je i svirao gitaru na jednoj pjesmi sa albuma Goodbye pod pseudonimom L Angelo Misteriaso
- Kada je George Harrison na kratko napustio Beatlese tokom Let it Be sekcije, John Lennon je predlozio da u bend prime Erica Claptona
- Kada je Cream svirao svoj zadnji show u Royal Albert Hallu 1968. godine Claton je postao prva osoba koja je zapalila cigaretu na pozornici
by: Ana
DEEP PURPLE
Clanovi
Ian Gillan
Steve Morse
Roger Glover
Don Airey
Ian Paice
Bivsi clanovi
Ritchie Blackmore
John Lord
David Coverdale
Glenn Hughes
Rod Evans
Tommy Bolin
Joe Lynn Turner
Albumi : Shades of Deep Purple / The Book of Taliesyn / Deep Purple / Deep Purple in Rock / Fireball / Machiner Head / Who Do We Think We Are / Burn / Stormbringer / Come Taste The Band / Perfect Srtangers / The House Of Blue Light / Slaves & Masters / The Battle Rages On / Purpendicular / Abandon / Bananas / Rapture of the Deep
Deep Purple engleski je hard rock bend koji je osnovan u Londonu 1968. godine. Zajedno sa Black Sabbathom i Led Zeppelinom bili su pioniri hard rock i heavy metal generacije.
1967. godine bubnjar Chris Curtis kontaktirao je businessmana Tonya Edwardsa u nadi da ce mu pomoci sataviti novi bend. Curtis je postavio grupu znanu kao Roundabout. Prvi susret imao je sa sviracem orgulja Johnom Lordom, a zatim sa gitaristom Ritchiem Blackmoreom. Curtis je vrlo brzo odustao od projekta, no Lord i Blackmore su htjeli nastaviti. Tako su okupili basistu Nicka Simpera, vokala Roda Evansa i bubnjara Iana Paicea. Nakon nekoliko prvih gaza na kratkoj turneji po Danskoj bend se dogovorio oko imena koje su preuzeli iz pjesme koju je skladao Peter de Rose, Deep Purple.
U listopadu 1968. godine grupa je imala veliki uspjeh sa svojim debitantskim albumom Shades of Deep Purple i bili su angazirani da sviraju kao predgrupa bendu Cream na njihovoj oprostajnoj turneji. No, uskoro su potjerani sa turneje, navodno, zato sto su zasjenili glavni nastup. Drugi album koji je bend izdao bio je The Best of Taliesyn. 1969. godine izasao je i treci album Deep Purple na kojem je u nekim pjesama gostovao i simfonijski orkestar. Nakon ova tri albuma i naporne turneje po SAD-u Rod Evans i Nick Samper izbaceni su iz benda i zamijenjeni pjevacem Ianom Gillanom i basistom Rogerom Gloverom. Ova verzija benda izdala je sjajan singl, na koji je vjerojatno utjecao onda vrlo popularan mjuzikl Kosa, Concert For Group and Orchestra, koji je komponzirao Lord i koji je bio izveden u Royal Albert Hallu sa Royal Philharmonic Orchestra.
1970.godine izlazi studijski album In Rock. Sa pjesmom Black Night bend je dospio na UK Top Ten. Kombinacija Blackmoreove i Lordove gitare i klavijature popracena sa silnim i jakim glasom Gillana uz cvrste ritmicke sekcije Glovera i Paicea odavala je vec vrlo prepoznatljiv zvuk.
1971. godine izlazi album Fireball koji je bio nesto zreliji i progresivniji od ostalih. Album je dao i nekoliko hvaljenih pjesama kao sto su Fireball, Demons Eye, Fools i No One Came. Bend je opet usio doci na ljestvice i to sa pjesmom Kind of Woman. Zajedno sa Led zeppelinom i Black Sabbathom Deep Purple postavljao je temelje za ono sto se danas naziva heavy metal glazba iako je ta fraza u ono vrijeme bila poprilicno nepoznata.
Tokom 1972. godine izasao je album Machine Head koji je trebao biti snimljen u casinu u Montreuxu pomocu Rollin Stones Mobile Studia, no nakon pozara tokom gaze Frank Zappa i The Mothers of Invention studio je izgorio i album je snimljen u Grand Hotelu. Taj incident nadahnuo je band za pjesmu Smoke on the Water. Machine head je od onda do danas ostao bendov najklasicniji album. Nekoliko mjeseci kasnije uslijedila je i live verzija Made in Japan snimljena tokom tri koncerta odrzana u Japanu.
1973. godine izlazi album Who Do We Think We Are na kojem se nalazi hit singl Woman From Tokyo i nekoliko favorita kao sto su Mary Long, Smooth Dancer i Rat Bat Blue, no odnosi medu clanovima benda i nisu bili bas najbolji. Ta netrpeljivost zavrsila je odlaskom Gillana iz benda nakon druge turneje po Japanu 1973. godine, a uz njega izguran je i Roger Glover. Zamjene su bile nepoznati pjevac iz sjeverne Engleske David Coverdale i basista Glen Hoghes. Nova postava nastavila je 1974. godine sa novim heavy blues rock albumom Burn. Hughes i Coverdale unijeli su funky R&B i soul elemente u glazbu benda koji su do punog izrazaja dosli u albumu Stormbringer. No, Blackmore nije bio zadovoljan sa rezultatima bez obzira ba hitove kao sto su Lady Double Dealer, The Gypsy and Soldier Of Fortune i kao rezultat svega napustio je bend 1975. godine kako bi okupio svoj vlastiti bend pod nazivom Rainbow.
Sa odlskom Blackmorea Deep Purple morao je upotpuniti jednu od najvecih rupa u rock glazbi uopce. Usprkos tome bend nije zelio odustati bez borbe i uspjeli su naci zamjenu za Blackmorea. Bio je to mladi Amerikanac Tommy Bolin. Tommy je bio clan mnogih danas zaboravljenih bendova iz sredine sezdesetih: Denny & Triumphs, American Standard i Zephyr.
1976. godine izlazi album pod nazivom Taste the Band.
U srpnju 1976. godine raspad Deep Purplea je napokon bio i javno objavljen. Bolin je nastavio sam i snimio je svoj prvi solo album Private Eyes. 4. prosinca 1976. godine dogodila se prava tragedija. Bolina je pronasla njegova djevojka onesvjestenog u sobi. Nakon sto ga nije uspijela probuditi pozvala je hitnu pomoc, no bilo je pre kasno. Bolin je umro u 25. godini zivota od konzumiranja vise razlicitih opojnih sredstava.
1980. god Rod Evans zajedno sa grupom nepoznatih glazbenika otisao je na turneju po imenom Deep Purple. Kao jedini originalni clan i publici najmanje poznat vrlo brzo je bio osuden od strane medija kao i publike te je prijevara vrlo brzo otkrivena.
U travnju 1984. godine, punih osam godina nakon raspada, Deep Purple se legalno okupio u svom punom sastavu. Okupljanje je najavljeno u emisiji BBc radija The Friday Night Show. Album Perfect Strangers izasao je u listopadu 1984. godine. Na albumu su se nalazili brojni hitovi kao sto su Knockin At Your Door, Under The Gun, Gypsys Kidd i naravno Perfect Strangers.
1974. godine izlazi The House of Blue Light koji nam donosi brojne klasike tog razdoblja kao sto su Bad Attitute, The Unwritten Law, Dead or Alive i Hard Lovin Woman. Taj album prati je i jos jedan live album Nobodys Perfect. U UK izdana je i nova verzija Husha povodom dvadesete godisnjice postojanja benda.
1989. god. Ian Gillian je otpusten iz benda, a njegova zamjena je pjevac Joe Lynn Turner. Ta postava benda snimila je samo jedan album Slaves & Masters 1990. godine. Nakon tog albuma Turner je morao otici jer su Lord, Paice i Glover htjeli Gillana natrag. Klasicna postava snimila je album The Battle Rages On. 1993. godine Blackmore napusta bend i nikada se vise nije vratio. Joe Satriani usao je kao njegova zamjena, no zbog vlastitih obaveza nije mogao ostati pa je na njegovo mjesto uskocio Steve Morse, gitarist iz benda Dixie Dregs. Steve Morse je osvjezio bend i do danas se smtra jednim od najboljih gitarista. 1996. bend izasao je album Purpendicular koji je odisao samouvjerenoscu, novim idejama i apsolutno sjajnim pjesmama. 1998. izlazi jos jedan album Abandon.
2003. godine Deep Purple izdaje album Bananas. U srpnju 2005. bend je nastupao na Live 8 koncertu i u listopadu iste godine izasao je album Rapture of the Deep.
by: Ana
The Kinks
CLANOVI
Ray Davies
Dave Davies
Peter Quaife
Mick Avory
ostali clanovi: John Dalton, Ian Gibbons, Josh Gosling, Andy Pyle, Jim Rodford, Gordon Edwards
ALBUMI
-Samo studijskih albuma ima preko 20 komada, pa nabrojati samo neke vaznije
The Kinks (1964.)
The Kinks Kontroversy (1965.)
Face to Face (1966.)
Something Else by The Kinks (1967.)
The Kinks Are the Village Green Preservation Society (1968.)
Arthur (Or the Decline and Fall of the British Empire) (1969.)
Lola versus Powerman and the Moneygoround, Pt.One (1970.)
Muswell Hillbillies (1971.)
Soap Opera (1975.)
Misfits (1978.)
Low Budget (1979.)
Give the People What They Want (1981.)
Word of Mouth (1984.)
Mozda vam ime ne zvuci poznato, kao sto nije ni meni kad sam prije nekih 6 godina slucajno naisla na njihovu kompilaciju hitova, ali cim sam pustila cd znala sam sve i jednu pjesmu! Medutim, iako nisu bili popularni kao Beatlesi ili the Who, Kinksi su bili jedan od najutjecajnijih bendova Britanske Invazije.
Braca Ray i Dave Davies, oboje gitaristi, njihov skolski prijatelj Peter Quaife na basu i bubnjar Mickey Willet, sredinom 1963. osnivaju bend The Ravens. Kao i mnogi bendovi tog razdoblja poceli su kao skupina koja izvodi r&b i blues, da bi se razvili u bend koji svoju inspiraciju crpi iz tradicionalnog britanskog pop-a u koji ubacuju elemente countrya, folka i bluesa. Uskoro njihova demo snimka dolazi u ruke americkog glazbenog menagera koji im sreduje ugovor za Pye Records. Vec dolazi do promjene postave, te na bubnjeve dolazi Mick Avory. Pod imenom the Ravens 1964. snimaju prvi singl, obradu Little Richarda „Long Tall Sally“, ali prije izlaska singla mijenjaju ime u the Kinks. Uspjeh postizu tek s trecim singlom „You Really Got Me“ koji dolazi na prvo mijesto u U.K., a u Americi ulazi medu prvih 10. Gotovo jednak uspjeh postizu i sljedecim singlom „All Day and All of the Night“, a u meduvremenu produciraju dva albuma i nekoliko LP-a.
Ubrzano snimanje i konstantne turneje uzrokuju tenzije medu clanovima benda, a dodatan udarac zadaje im i americka vlada koja im iz nepoznatih razloga zabranjuje ulazak u SAD na sljedece cetiri godine. Time im se, prakticki na vrhuncu karijere, zatvara najvece svjetsko glazbeno trziste i iskljucuje ih iz glazbenih i socijalnih zbivanja kasnih '60-ih, zbog cega pjesnistvo Raya Davisa postepeno postaje sve vise introspektivno i nostalgicno, oslanjajuci se na engleske glazbene utjecaje vise nego njegovi suvremenici. Kako je Ray Davies najbolje opjevao samocu, te snove i poraze engleskih ekscentrika, mnogi bi zakljucili da se radi o njeznoj, neshvacenoj dusici, no to nije ni blizu istini. Naime, prica se da je Ray bio jako ljubomoran na svog mladeg i zgodnijeg brata Dave-a, tako da su na koncertima, osim glazbom, braca Davies znala „zabaviti“ okupljenu masu i medusobnom tucnjavom na pozornici.
Na sljedecem albumu „The Kinks Kontroversy“ Daviesovo pisanje pjesama je napredovalo. „Sunny Afternoon“, Daviesova socijalna satira bila je najveci hit ljeta 1966. u U.K., a bila je najava za njihov veliki korak naprijed, album „Face to Face“ koji se sastojao od mjesavine razlicitih glazbenih stilova. Sa sljedecim albumom „Something Else“, glazbeno napreduju ali na ljestvicama ne prolaze najbolje, a neuspjesan je ( premda od kritike dobro prihvacen ) i sljedeci album „The Village Green Preservation Society“ temeljen vecinom na akusticnim gitarama.
Zabrana nastupa u SAD-u istjece 1969., prije turneje pustaju novi album „Arthur“, a nakon njega prosiruju postavu klavijaturistom Joshom Goslingom. On se po prvi put pojavljuje na vrlo uspjesnom albumu „Lola“, s istoimenim hit singlom koji govori o uzitcima koje pruzaju mracni zakutci starog dijela Soho-a, dok je ostatak albuma posvecen glazbenoj industriji. Ray Davis 1973. sklada rock operu „Preservation“ koja prima grozne kritike, a njen nastavak „Act 2“ iz '74. prolazi jos gore. Slijede je „Soap Opera“ iz '75. snimljena za BBC, a '76. slijedi treca rock opera „Schoolboys in Disgrace“, zesca od svih njihovih albuma iz '70-ih.
Uz ponovnu promjenu izdavacke kuce 1976. postaju hard rock band. Nakon albuma „Misfits“ i brojnih promjena u postavi poceli su puniti stadione u SAD-u. Kasnih '70-ih njihove pjesme obraduju punk bendovi kao sto su the Jam i the Pretenders, a Kinksi postaju sve komercijalniji, pogotovo u SAD-u gdje njihov album „Low Budget“ iz '79. postize 11. mjesto na ljestvici i time je njihov najveci americki uspijeh. Pocetkom '80-ih idu na turneje, a spotovi im se vrte na MTV-u. Ray Davies radi na filmskom projektu „Return to Waterloo“, a nakon njega pise neuspjesan album „Word of Mouth“.
Ostatak '80-ih izdaju albume ali sa sve manjim uspjehom, a 1990. ulaze u Rock&Roll Hall of Fame. Tijekom '90-ih izdaju nekoliko novih albuma i kompilacija starih hitova ali bez veceg uspijeha, a od originalne postave u bendu su jos samo braca Davies. Medutim, 1995. zanimanje za njih ponovo raste kada ih kao svoje najvece uzore navode neki od tada najuspjesnijih bendova, medu kojima su i Blur i Oasis.
U drugoj polovici '90-ih oba brata Davies objavljuju autobiografije, a nakon sto se Dave Davies oporavio od mozdanog udara iz 2004. raspravljalo se i o mogucem ponovnom okupljanju benda. Zivi bili, pa vidjeli...
by: Zana
