MalaPolitika

Ne mogu da ne budem bezobrazan i nakon večerašnjeg raspleta stvari se ne upitam kakav je psihijatar taj Petrov kada nakon svega bira Milanovića za svog koalicijskog partnera. Još se sjećamo jumbo plakata „ili rast ili rezovi“.



Vidimo kakav nam je rast Mali Krnje ili ti Zoki ostavio, niti kamate od duga koji je napravio od toga rasta ne možemo vraćati. Sada ipak prihvaća rezove, jer reforme koje Most najavljuje su ništa drugo nego oštri rezovi. Tako je Mali Krnje u zadnjih nekoliko mjeseci pokazao nekoliko lica. Prvo lice, najčešće prisutno, lice bahatog, prepotentnog čovjeka koji nema respekta prema nikome. Zatim lice fašista ljevičara-pljuvača, koji vrijeđa sve oko sebe. Treće lice je lice skrušenog i pepelom posutog Zokija koji prihvaća sve uvjete. Četvrto lice je samozadovoljni Zoki jer je uspio nešto dobiti i nekoga prevariti. Pitanje za doktora psihijatra Petrova je, zašto Zoki ili ti Mali Krnje mijenja lica? Zbog fotelja, kako one za sebe tako i svojih poslušnika-papučara u stranci i uhljeba u državnim institucijama. Upravo je Karamarko večeras svojim potezom ogolio tu istinu. Zašto Psihijatar ne prepoznaje ovo duševno stanje svog koalicijskog partnera. Partnera koji je prije 4 godine imao na dlanu sudbinu Hrvatske. Mogli smo danas biti Slovenija ili Austrija po rastu industrijske proizvodnje , imati efikasniju državu koja manje košta, državu koja je poželjna svakom ulagaču, državu s manje ideoloških podjela, državu koja brine o svojim interesima, ne svrstava je uporno u „region.“ Sve u svemu mogli smo nakon 4 godine imati puno bolju državu bez obzira i na sve i HDZ-ove kosture koji su ostali po raznoraznim ormarima. Što nam je Mali krnjo ostavio? Kao prvo ideološku podjelu pri čemu se u hrvatskoj po retorici i oštrini pojavljuju i ljevičari fašisti (kao da nam nije dosta krajnje desne nacističke retorike). Zatim je tu jedna garnitura ljudi kojima je hrvatska okvir za dobar standard i dobre plaće, bez obzira što tu istu hrvatsku nisu željeli. Kako da je oni Božo sutra vode u bolju budućnost kad njima zapravo odgovara samo ovakvo-postojeće stanje. Gospodarski je hrvatska devastirana s gotovo nevjerojatnom mržnjom i prijezirom prema svim investicijama i investitorima (sada dolaze razno-razni Mostovi moratoriji pa se ne moramo bojati zapošljavanja). Suvišno je govoriti o ministrima-početnicima(pripravnicima) čije nas je učenje skupo koštalo i koji nisu ništa pametno i pamtljivo napravili (Zmajlović, Bauk, Maras...) dapače samo štetu. Što nam je Zoka još ostavio, jednu malu državicu koja inercijom i u ovisno o stanju u svom susjedstvu pluta bez jasne vizije i želje da krene u izvjesniju budućnost . Državicu u kojoj je on gazda i koji svojim partijskim drugovima osigurava sinekura kao instrument kontrole i poslušnosti. Kako da taj čovjek i dalje vodi zemlju. Po čemu je hrvatska bolja? Pravosuđe je postalo dio kriminalne organizacije, mafija je jača nego ikada i nitko je dira. Uvukla se u sve pore od ustavnog suda, županijskih sudova, policijskog i obavještajnog aparata, nogometnih i košarkaških klubova, raznoraznih građanskih usluga itd. Javni natječaji se i dalje namještaju, lova curi baš kao i prije, samo su sada lopovi malo oprezniji jer smo u EU pa bi netko izvana to mogao primijetiti. Rodbina, prijatelji, znanci i braća se i dalje zapošljavaju po Nacionalnim parkovima, Komunalcima, gradski i općinskim firmama, državnim agencijama i fondovima. Sve, ama baš sve je isto ko' i lani, samo je više onih koji su napustili i napuštaju zemlju zbog Zokijeve politike, te nas je otprilike desetak tisuća manje svake godine. Baš kao što u naslovu spomenuti Jovan Rašković, nije devedesetih godina prepoznao pogubnost svojih političkih odluka tako ih danas ne prepoznaje niti Petrov. Kakav sudbina je zadesila hrvatske srbe je poznata i tragična (nažalost) priča, priča kojoj je kumovao psihijatar Rašković. Kakva će sudbina zadesiti hrvatsku i sve njene građane ostankom na vlasti čovjeka koji je lijenčina i neradnik, njegovih suradnika kojima je hrvatska nužno zlo, ostaje za vidjeti. Vremena fakat više nema i zato je hrvatska glasala za promjene koje je Božo Petrov odlučio ignorirati. Zato se i pitam tko je bolji psihijatar Petrov ili Rašković, jer su se oba pojavila u turbulentnim i ključnim povijesnim trenutcima u kojima se krojila budućnost zemlje hrvatske. Sada smo opet u sličnim povijesnim okolnostima o kojima dugoročno ovisi i opstojnost Hrvata kao naroda.

Oznake: petrov, Milanović, rakovi