MalaPolitika

Često projiciram svoju slabost na ljude oko sebe. Drugima često spočitavam ili ih optužujem za stvari koje su meni samom najveća mana. Mislio sam da sam posve liberalna osoba, osoba za totalnu demokraciju i konzumiranje svih oblika ljudskih prava koje modreno društvo mora i može omogućiti. Onda sam shvatio da sam otišao u jednu krajnost i da sam počeo biti isključiv u razgovorima s svojim suradnicima i prijateljima i da sam po nekim pitanjima pravi mali diktator. Također na pamet mi je palo kako su u povijesti postojale ili postoje društva i države koje se nazivaju ili su se nazivale „demokratskima“, npr. Demokratska Republika Koreja ili Demokratska Republika Njemačka (bivša) a primjer su anti-demokracije i isključivosti su po pitanju ljudskih prava i bilo kakvog pluralizma. Ista je priča i s „narodnim“ republikama koje su u pravilu antinarodne (primjere je suvišno nabrajati) i također isključive po svim pitanjima demokracije kao i one „demokratske“. Nažalost, po istom se principu ponašaju i ljudi kako sam na svom primjeru pojasnio u uvodu. Takvi se ljudi (priznajem i ja sam takav, ali eto nastojim se mijenjati) mogu prepoznati i pronaći u svim oblicima javnih medija (pisani, elektronički) bilo da se radi o novinarima, gostima sa kojima ti novinari razgovaraju ili ljudima koji komentiraju različite internetske portale. Čini mi se da je isključivost postala dio hrvatskog načina života koji vodi u sve veće podjele. Ovdje moram s dozom tuge priznati da u tome prednjače tzv. ljevičari i raznorazne ljevičarske udruge koji se smatraju naprednima, liberalnima, progresivnima i ne znam kako si sve tepaju. Upravo mi se čini da su oni sve suprotno plus toliko anacionalni da im je vjerojatno ime Hrvatska teška sol na ranu. Od izjednačavanja svih strana u domovinskom ratu, pokušaja proglašenja domovinskog rata „građanskim“, relativiziranje hrvatskog jezika u kontekstu njegove istovjetnosti srpskom jeziku i štošta drugog. Kakva samo etiketiranja po forumima dobivaju ljudi koji drugačije misle. Nazivaju se kamenjarima, glupanima, debilima, ustašama, klericima, ksenofobima, nacistima i fašistima. To je samo dio repertoara kojima ljevica časti svoje neistomišljenike. Daleko od toga da su domoljubni desničari bolji (uključuju i šatoraše). Možda su se oni u zadnjih dvadesetak godina toliko razmahali da su kao protureakciju proizveli ovoliki broj aktivnih ljevičara-pljuvača. Mediji koji su 80% lijevo orijentirani, nameću nam trendove mišljenja i ponašanja. Kao da je riječ o modi pa nam sugeriraju što valja i treba nositi a što ne. Tako su i određena mišljenja postala „in“ a svako drugo podložno je kritikama ljevičara-pljuvača pokazujući time zapravo svoje pravo antidemokratsko lice. Zadnji je primjer pitanje muslimana u Europi. Naravno muslimani koji su „stojećima“ dio starog kontinenta, radikalno se i drastično razlikuju od muslimana koji dolaze zadnjih godina kao imigranti. Dali u Europu treba primati muslimane? Treba i to one koji Europi trebaju kao sposobna radna snaga, a neće biti sigurnosni problem i problem za socijalni sustav. Dali treba biti human i pomoći tim ljudima koji bježe od rata i neimaštine (Afrikanci)? Apsolutno i to putem izbjegličkih logora gdje djeci treba pružiti adekvatno obrazovanje , sposobne muškarce vratiti npr. u Siriju da se bore protiv islamističkog korova, žene obrazovati i emancipirati. Tako misli 80-90% ljudi, ali problem je u medijima i spomenutim ljevičarima-pljuvačima za koje je unaprijed ovakav pristup neprihvatljiv jer polazi od obrane interesa Europe. Ja bih u tom kontekstu vjerojatno smatran nacistom i samom reinkarnacijom Adolfa Hitlera. E pa neka sam po tim mjerilima nacista. Ja ne plačem jedan dan nad izbjegličkim kolonama a drugi dan nad žrtvama Pariza koje su ubili islamisti iz tih kolona. Ja sam dosljedan i ako hoću pomoći mogu i imam kome pomoći u svojoj zgradi u svojoj ulici, u svom kvartu. Ne nosim transparentne „dobrodošli“ radi slikanja i samopromoviranja, zalažem se za red i pravo. Zašto ja kao državljanin EU moram imati dokumente kod sebe i podložana sam provjeri i legitimiranju na granicama i aerodromima. Kakav je to ekskluzivitet da muslimani izbjeglice dolaze u neku državu ne poštujući osnovna pravila te države ulazeći i prelazeći granicu gdje hoću i kako hoću. Onda se čudimo žilet žicama i ogradama.

Zapad (čitaj SAD , Francuska i V. Britanija) i same muslimanske kaste su krive za frustraciju muslimana njihovo stoljetno iskorištavanje te potpuno tehnološku i vojnu inferiornost. Zato sada muslimani (ne svi da se ogradim) kao i još neki žele ekskluzivitet i tako se ponašaju. Sve dok se ne budu ponašali kao Rimljani u Rimu, Zagrepčani u Zagrebu, Londonci u Londonu i sl. postojati će tenzije i konflikti. Sve dok Europljani ne prihvate njihov ekskluzivitet oni će se ubijati pri tome ubijajući neselektirano nevine ljude oko sebe. Prihvaćanje njihovog ekskluziviteta znači da je Europa preša granicu multikulturalnosti i ušla u zonu muslimanizacije. Ljevičari-pljuvači u tome ne vide problem, ali problem je u tome što će oni tada početi nametati svoj ekskluzivitet drugima, upravo kako je to učinio ISIS i Islamska država u Siriji i Iraku. Hvala lijepo, ja ne želim takav razvoj događa niti želim napraviti bilo kakav ustupak koji bi vodio takvom razvoju događaja koji bi se mogao odviti u sljedećih 50-70 godina. Da pojasnim što mislim pod ekskluzivitetom. Mislim na način shvaćanja života. To se može pojasniti na primjeru podrazumijevanja prava koja im ne pripadaju , ponašanja i oblačenja. Upravo 99% izbjeglica želi u Njemačku i Skandinaviju, upravo iz razloga jer misle da dolaskom u te zemlje moraju primati i živjeti od socijalne pomoći. To je naprosto tako i to im je glavna pokretačka migracijska energija, ne ulazeći u špekulacije da Saudijska Arabija , Katar i slične radikalno islamističke i terorističke države financiraju takve migracijske kanale. Također i način oblačenja nešto govori o njihovim namjerama. Što žena koja nosi burku ili nikab poručuje? Poručuje da je ona posebna, da nije kao ti i ja i da je prekrivanjem lica privilegira u odnosu na sve one koji to ne čine. Isto se odnosi i Židove koji nose kapice, ili kršćane koji nosi oko vrata križeve u prirodnoj veličini. To je prvi i osnovni vanjski znak kojim radikalno skreću pozornost na svoju različitost ne želeći biti dio domicilnog društva osim u mjeri u kojoj moraju (bliži primjer je poplava burki u Sarajevu i drugdje u BiH nakon raspada SFRJ),ali se ne libe koristiti ekonomske i socijalne benefite tog istog društva. Za takve specifičnosti postoje folklorna društva gdje se tradicija i „kulturna baština“ mogu prakticirati bez ograničenja. Posebno je stvar što je burka kao tradicija zapravo najgori oblik ponižavanja žene što je nespojivo s zapadnom kulturom i moje je mišljenje da je treba zabraniti na javnim mjestima. Ponašanje koje odaje ekskluzivitet se odnosi i na uživanje povlastica koji ostali članovi društva nemaju. Tako npr. znam da većina firmi u Njemačkoj treba imati posebnu sobu gdje se muslimani mogu klanjati i to nekoliko puta na dan. Što bi bilo kad netko tražio sobu s oltarom svetog Ante jer je to njegov omiljen svetac i eto hoće mu se moliti tri puta na dan. Pa da moj kolega hoće sobu s oltarom svetog Georgija, pa drugi koji hoće sobu sa replikom zida plača da se može moliti i sl. Kako se zalažem za sekularnu državu smatram da vjersko pravo svatko može ostvariti u mjeri kojoj to hoće unutar pripadajućih vjerskih institucija i objekata, a ne na radnom mjestu. Ekskluzivitet po ponašanju je način i simuliranje života od socijalne pomoći i dječjeg doplatka. Obitelj se planira obzirom na ekonomske mogućnosti roditelja kako bi se djeci mogle pružiti neke osnove potrebe i obrazovanje neophodno za kasniji uspjeh i napredak. Kod muslimana (ne svih ponovno se moram ograditi) to nije slučaj već su djeca dijelom namijenjen za održavanje kakvog-takvog standarda, a to što će ta djeca biti neobrazovana i bez većih mogućnosti bi trebalo riješiti tako da se stvori šerijatska država u kojoj će takvi biti stupovi društva i rezati nevjernicima vratove. Zašto se muslimani koji dolaze u zadnjih 40-50 godina nisu integrirali u Europsko društvo (opet napominjem ne odnosi se na sve). Upravo zato jer se iz generacije u generaciju stvaraju generacije frustriranih i getoiziranih ljudi nesposobnih za uspjeh, a sve kao posljedica sektaške želje za ekskluzivitetom. Dakle problem je slojevit ali se ne odnosi na sve muslimane mada tekst izgleda da generaliziram. Ni u kom slučaju, to mi nije namjera. Međutim smatram da istinu ili neki aktualni trend katkad treba pogledati u oči i nazvati ga pravim imenom.
Ne pretendiram da je ovo što pišem baš 100%-tna istina ali imam pravo na svoje mišljenje. Pri tome se mogu ispričati unaprijed ako se netko našao povrijeđen, mada sam pisao na temelju činjenica i moje interpretacije istih. Puno drugih negativnih stvari vezane uz podneblje bliskog istoka i sjeverozapadne Afrike (seksualne frustracije, način poimanja demokracije, mentalitet, radne navike i sl.) stvari nisam spomenuo, ali i bez njih će se naći dovoljno ljevičara-pljuvača koji bi me na Goli otok i za koje sam samo retardirani svjedok vremena i događaja koji se drznuo stvoriti svoj vlastiti zaključak mimo svakodnevnog ljevičarskog pranja mozga . Predviđam da će sa vremenom u Europi, ljevičari- pljuvači politički narasti u tolikoj mjeri da će svojim odlukama i ponašanjem dovesti u pitanje identitet i opstojnost same Europe te na taj način dovesti u pitanje načina života kakvog danas poznajemo. Dali imamo zmiju u njedrima koja će slabu i dekadentnu Europu baciti na koljena ostaje da vidimo. Dali će SAD i Rusija po treći put spašavati Europu ostaje za sada teško odgovorljivo pitanje ali i takav scenarij je izgledan. Po meni je najrealnije to da će ljevičarski fašisti kao reakciju svojih političkih odluka proizvesti još politički jače desničarske naciste, a onda bi se mogao dogoditi sukob epskih razmjera (i civilizacijski i ideološki) nakon kojeg ništa više neće biti isto. Sve je nekako počelo u Francuskoj, od tamo bi se moglo proširiti na cijelu Europu i svijet. Možda smo svjedoci početka takvih događanja.

Oznake: ljevičari, Desničari, mulimani, fašisti, nacisti