MalaPolitika

Politička trakavica oko formiranja nove vlade traje i traje. Zapravo mi nije jasno u čemu je problem budući su i Domoljubna koalicija i koalicija Hrvatska raste pristali praktički na sve uvjete i ucjene MOSTA. Namjerno kažem ucjene, jer ovo što MOST sada radi prelazi u sferu ucjenjivanja što je zapravo posljedica njihove nehomogenosti i nemogućnosti da donesu konačnu odluku o koalicijskom partneru. Naime, kakvu god odluku donesu u smislu koaliranja doći će do njihovog daljnjeg osipanja. Zato je izglednije da imamo staru novu, najnesposobniju vladu u hrvatskoj povijesti na čelu s najbahatijim i najlijenijim premijerom (zovem ga od milja Mali Krljo) jer mu logično treba manje MOST-vaca za postizanje nužne većine. Po do sada viđenom, ako se ovoj vladi priključe i neki MOSTOVCI- mogli bismo umjesto reformi i boljeg standarda imati potpunu konfuziju, blokadu i nepovratno izgubljeno vrijeme za bolje sutra. Naime, sve više mi se čini da se neki ključni ili bolje rečeno istaknutiji MOSTOV-ci zapravo ponašaju kao tipični uhljebi, situirani po fakultetima, općinama, gradovima i drugim državnim istitucijama. Sa jedne strane u MOST-u imamo profesorski intelektualni kadar uglavnom sa usvojenim enciklopedijskim znanjem kojeg stavljaju ispred stvarnosti, znanja struke i interdisciplinarnog inženjerskog pristupa. Njihovi staovi odražavaju njihovo ponašanje koje više liči na ponašanje nekog aktivista koji po običaju misli da uvijek ima pravo i da je baš njegov pristup najbolji ma o čemu bila riječ. Zato je i izmišljena demokracija da svatko pa i onaj najgluplji može najpametnijem reći da je glup. Sa druge strane MOST-ovce krase „lokalci“ načelnici i gradonačelnici koji su već sada pokazali da je za njih vođenje države ili ministarstva daleko veći zalogaj od vođenja neke općine i da oni taj zalog ne mogu progutati. Kažu mi neki poznanici, načelnici općina kako je neku Općinu ili manji Grad zapravo lako izvući iz krize, obustaviš nekoliko projekata i dogodine si sa proračunom u plusu. Ako imaš neke dobre veze (uglavnom političke) onda Hrvatske vode ili raznorazni Fondovi i Agenciju uvijek mogu škronuti par stotina tisuća za pokriti proračunsku rupu. Slušajući hvalospjeve o Boži Petrovu (od milja, Boža zvani Pub) ne mogu se načuditi njegovoj sposobnosti vođenja Grada Metkovića. Sada taj Grad ima uredan proračun, bez dugova i u tom Gradu baš sve funkcionira kako treba. Za malo bolje poznavatelje lokalnih hrvatskih prilika, već 25 godina svaka općina ili Grad u Istri ili sjeverozapadnoj Hrvatskoj tako funkcionira što se podrazumjeva kao normalno i nitko od toga ne radi posebnu priču. Međutim kada Božo učini da Grad kojeg vodi funkcionira normalno onda ga za takav pothvat po mišljenju dijela birača i Malog Krlje treba nagraditi mjestom u saboru odnosno mjestom predsjednika sabora. Mogla bi se primjeniti i malo preformulirati ona Orwelova: gradonačelnici i načelnici su jednaki a neki su jednakiji od drugih. Ništa nisu bolji ni odmetnuti MOST-ovci, narodski rečeno ista priča drugo naizgled liberalnije pakiranje. Oni su također primjer i dokaz koliko je hrvatska politika kontaminirana shvaćanjem politike kao biznis a ne služenje općem dobru. Znam profesore koji se bave znanošću, pravom i istinskom znanošću i k tome još drže predavanja, ispite, i sl. te kažu da bi teško mogli naći dodatno vrijeme za bavljenje politikom. Naravno u suprotnom je sve moguće, a dokaz su neke saborske zatupnice HRID-i. Doktori u hrvatskoj politici su druga priča i zaslužuju posebnu opservaciju. Što se dijela njih tiče jedno je sigurno, idu linijom manjeg otopra odnonso tamo gdje se za manje rada može više zaraditi. Samo je Zdravko Tomac napravio radikalniji politički preobrat od Drage Prgometa. Taj sitni, prefrigani i riječiti manipulator u džepu ima zasigurno još koju zastavicu, mislim da znam i boju te zastavice koju će izvući u pravom trenu te od konzervativnog HDZ-ovca, preko liberalnog HRID-ovca postati socijaldemokratski SDP-ovac. Kameleon svih kameleona. Za one druge doktore u Hrvatskoj koji časno rade svoj posao, Stipe Petrina također jedan od MOST-ovih odmetnika bio bi idealan „pokusni kunić“ za promatranje i širu psiho-sociološku analizu ljudskog karaktera i ponašanja. No meni su posebno dragi naši sveučilišni profesori posebice onih koji se ponašaju u maniri sveznajućih aktivista. Jedan takav je bio i glavni MOST-ov pregovarač za okoliš je prof. Dr.sc. Slaven Doibrović. Ovde ću se skoncentrirati na područje okoliša budući da se cijeli svoj dosadašnji radni vijek bavim projektima zaštite okoliša te poznajem regulativu, aktualne projekte, obaveze države, institucionalni okvir i mogu reći da poznajem iz prve ruke funkcioniranje sustava. Još prije 10-tak i više godina, u području zaštite okoliša posebice u sektoru gospodarenja otpadom slušala se riječ stručnjaka i stvoren je kakav takav temelj da se stvari pokrenu s mrtve točke i pokrenule su se. Deset godina poslije imamo najmanje 4.000.000,0 stručnjaka posebice onih za otpad i stvari se ne kreće željenim tempom. Pitanje je zašto, a odovor je jednostavan, nije da ih nema ali pravi stručnjaci danas teško dolaze do izražaja i u priliku da donose konačne odluke. Zaposlena je u državnim institucijama hrpa mladih ljudi koji lijepo bez naglaska pričaju engleski, ali zato tehničke tekstove prevode gore od Google translatora. Politički uhljebi su posebna priča, sjatilo se svega i svašta u tim fondovima i agencijama toliko da mi je muka toga kad se prisjetim nekih „likova“ a kamoli o tome pisati. Zaintersirana javnost, tj. raznorazne udruge su redovito po „defaultu“ protiv svega i uglavnom dobivaju dobru medijsku pažnju a neki od toga dobro žive koristeći raznorazne međunarodne izvore financiranja a naravno ima i toga da su dio lobija koje opet netko finacira. Ima i iskrenih zanesenjaka koji zaista žele dobro i imaju aserativan pristup. Ipak je dojam kako velika većina zapavo nema pametnijeg posla doli se svađati sa strukom (kako smo to rekli ranije zato je demokracija i izmišljena). Da stvar bude gora, mi smo obično katolici veći od Pape pa preuzimamo obveze koje možda u pregovorima sa EU nismo trebali na taj način i u tom rokovima prihvatiti. Kada je u pitanju otpad sigurno smo u pregovorima kojih očigledno nije bilo prihvaćali sve tako da je bivši tajnik Nikola Ružinski, inače mentor spomenutom kolegi Dobroviću potpisivao sve i svašta, pa i to da Hrvatska 2018 mora imati uređeni sustav gospodarenja otpadom kao najbogatije i najrazvijenije EU države. Znalo se da je npr. Austriji, Njemačkoj, Italiji i nekim drugim državama trebalo više od 20 godina da dođu po pitanju postupanja s otpadom na razinu na kojoj se danas nalaze. Mi Hrvati mislimo da smo bolji od drugih pa smo to skratili na 5-6 godina. Ali nije samo u pitanju vrijeme, u pitanju su mnogo složenije stvari poput mentalnog sklopa i ništa manje bitno pitanje koliko novaca imamo za izgradnju potrebne infratsrukture. Hratska je deficitarna u oba ova pitanja i zato je trebalo više vremena i za promjenu ponašanja, usvajanje određenih navika i za kakvu takvu akaumulaciju novca da ne ovisimo o razniraznim EU fondovima kojima ćemo finacirati zatvaranje odlagališta otpada. Ti novci su mogli otići u druge, pametnije svrhe, a da je bilo tako možda 107.000 tisuća mladih ne bi otišli iz lijepe naše. Ali uzroke onog što se danas događa treba tražiti u onom što se događalo prije desetak i više godina, ali o tome u sljedećem pisanju.

Oznake: Božo Petrov; Ekologija, Slaven Dobrović, most, Drago Prgomet, Stipe Petrina