ne radi mi to jer ja, sam za ljubav stvorena, da ne čuje zlo, da ti nisam potrebna

ej ljudi eto mene... mislila sam da više nitko ne čita ovaj naš blog i da ću odustat od pisanja postova, ali kad tamo, eto novog posta moje male i čak 2,3 komentara, pa reko ajd neću još odustat od pisanja...
ja ne razumijem ni sebe, ni ovaj život ni ništa apsolutno... ima dana kad sam sretna i vesele me male stvari, a nekad sam takve volje da bi uzela bazuku i pobila cijeli svijet... ali moram priznat da nije sve tak crno, ipak, tu su moje frendice koje me mogu u minuti oraspoložit sa svojim "pametnim izjavama"...
tu je i moj razred, pogotovo moji najdraži Vlahovići, Tolić i Dražen... ali moram izdvojit Tolića kao najdražeg meni osobno, i istovremeno najživčanijeg i psihički najnestabilnijeg od svih njih... kako se ja tom dečku smijem, čim ga pogledam lomim se... e pa bez njih svih ja ne bi imala razloga bit sretna i smijat se. tak da ima dana kad sam super i kad baš i nisam... u zadnje vrijeme često razmišljam o svemu, o životu općenito i mislim si da se zbog nekih stvari stvarno ne isplati živcirati a ja to uporno radim... evo npr. di god se okrenem oko mene sretni, zaljubljeni parovi... cerek cerek cerek
to tako deprimira jooooooooj... evo uzet ću za primjer moju bety. našla je dečka koji joj je brijem s neba pao jer takav se ne nalazi svaki dan, po njenim pričama i kolko vidim dečko je preprepredobar... svaki dan pričaju po nekoliko sati jer je on iz Slavonije. i kaj reć, super je i drago mi je zbog nje jer zaslužuje biti sretna... bojim se samo da ja takvog neću naći NIKAD... jer su današnji dečki fakat idioti, gmazovi jebeni i goveda mrtva... dobro nisu svi ali ja očito imam radar samo za kretene... bilo bi lijepo nakon tolko razočaranja naći nekog dobrog, razumnog i kome ću biti sve na svijetu... možda previše gledam ljubiće (doduše ni ne gledam ih baš) pa mislim da takvi još postoje, e to ne znam, morat ću se sama jednom uvjerit jel to tak ili ne... eek eek eek
i k tome, bety ima super ocjene, i svaka joj čast na tome... za razliku od mene, mislim proći ću ja s 4 nadam se samo kaj je problem kaj treba uopće proć razred... treba ispravit sulje iz njemačkog, matiše i knjigovodstva do ljetnih praznika pa tek onda uživat... dobro ne bih sad da mislite da je život moje bety savršen, ima i ona dosta drugih problema ali ima i nekog ko je uz nju... kiss
ma ne znam, meni se to sve nekak čini glupo, cijeli taj svijet, jebemu još ću postat EMACH... ah kaj ću kad se tak osjećam, jadno i isprazno... istina je da me vesele male stvari ali uvijek mi se poslije moje sreće nasere u život nekaj zbog čega sam u komi mjesec dana kasnije... cry cry cry
ma ugl. sad su praznici i trudim se nekak uživat pored svađa sa starcima, nesretne zaljubljenosti i drugih shitova... ne mogu reć da mi je loše, idem na kavu skoro svaki dan, uživam dok mogu... samo mi fali neka čvrsta, muška rukica da mogu pobjeć od svih... i naravno da ispravim ocjene i ostanem kolko-tolko zdrava hehe smokin smokin smokin
sad idem malo pospremat, sama sam doma woooohooooooo i kasnije nadam se opet na kavu hehe... a jesam i ja isto židov...
pozz mojim curama (znaju one ko su, ne da mi se pisat) i mom 2.a i svima svima svima dobrim curkama i dečkima (ali samo onima koji su dobri i vole svoje cure i onim slobodnim maminim sinovima isto hehe)... pusa kiss