ponedjeljak, 26.02.2007.

Prica o Aninoj ljubavi, kozi&carobnom grahu...

Evo ljudi ja se odlucila za jedan postic...Pa...vrijeme je za jos jednu pricu...Jedne cure su me zamolile da napisem pricu o njima...Pa evo...Potrudila sam se...
Jednom davnoooo, prije punooo godina, iza sedam gora i sedam planina, u maloj kolibici, u blizini rijeke zivjela je djevojka Ana. Bila je vesela i draga djevojka i svi su je voljeli. Bavila se uzgojem koza i sadila grah koji je prodavala. Bila je jako ambiciozna... Posao joj je jako dobro isao. Radila je najbolji sir u selu, a njen grah se najbolje prodavao na utakmicama na kojima je igrao Hajduk (inace seoski klub) i svi su joj zavidjeli...Svi pa tako i ona...djevojka po imenu Bernarda...
Bernarda je takoder uzgajala grah i koze...ali njene koze, a ni grah nisu ni upola bili tako dobri kao Anini, i to ju je jako mucilo. Svi su se u selu pitali s cime Ana hrani svoje koze da su tako «dobre»...No nikome nije otkrivala svoju tajnu (tajna se skrivala upravo u grahu.....!.)
Bernarda vise nije znala sta ce od muke...No onda je smislila jedan plan...Prljavi plan...
Odlucila je sprijateljiti se s Anom...
Ubrzo su njih dvije postale najbolje frendice. Ana je i dalje bila najbolja, a Bernarda jos uvijek bijesna. Ali Ana je bila previsa naivna da ista shvati...Razmisljala je samo o grahu, o kozama, i bogatstvu koje ce joj to donijeti, ali i o jednom decku koji je zarobio njeno srce...
Jedne noci, kad su svi spavali, pa i Ana, Bernarda se usuljala u Aninu kolibicu i odlucila ukrasti malo tog graha i posaditi ga...No kada je usla u stalu...Na pamet joj je pala jedna prljava zamisao...(Zapravo jedina kakva joj je i mogla pasti)...U posudu s cudotvornim grahom ubacila je nekakav proziran prah (jos nije otkriveno kakav...)»NE BU MENE NIKO VUKEL ZA NOS!!»-razmisljala je Bernarda smijuci se.
Sljedeceg jutra, Ana je usla u stalu i krenula hraniti svoje dragocjene koze...jos dragocjenijim grahom...Razmisljala je o vecerasnjoj utakmici...(onoj seoskoj gdje igra Hajduk) i o jednom tako njoj prekrasnom nogometasu...Zvali su ga Emek (njegov nadimak poslije ce biti Sprdec...Ali vise cete saznati u nastavku price...)...Ana se pripremala za taj dan tri mjeseca unaprijed jer je odlucila svojim grahom prije utakmice ponuditi i Emeka...Mislila je da ce tako zadobiti njegovo srce...
Tik prije pocetka utakmice, dosetala je do Emeka sa svojom najboljom kozom. Ta koza davala je i najbolje mlijeko...Dan prije i tu je kozu nahranila cudotvornim grahom...
Kada je hodala prema Emeku, svi su je gledali, okretali se za njom ...(malo je smrdjela njena koza...) Ona je mislila da joj se svi dive...Dosla je pred Emeka...Ponudila mu grah...Svi su se skupili oko nje (drzeci zacepljen nos...)Emek ju je pogledao...Ona mu se osmjehnula...Pojeo je grah...I pohvalio ga pred svima...Ana je sva blistala, a njena koza sva smrdjela...
Pocela je i tekma....Ana je bila najglasnija ...Bernarda je gledala sa strane i smijala se...hehe...
Nogometasi su poceli trcati po terenu...Svi koji su promatrali utakmicu osjetili su neobican smrad u blizini Emeka...Jako je smrdio...Svi su ga gledali i smijali su mu se. Utakmica je morala biti prekinuta...Mnostvo je nasrnulo na Anu...A Ana je samo trazila njega...Emeka...
Bernarda se ubrzo nakon tog dogadaja obogatila i udebljala 45 kg. Naposljetku je postala toliko debela da je umrla.
Emek vise nije bio poznat...Svi su ga izrugivali i bjezali od njega...Svi osim Ane...
Ana ga je pozvala da zivi s njom u kolibici...Tako i bi...
Ana i Emek zauvijek su zivjeli sretno u smradu...Sa puno smrdljive djecice...

THE END

P.S. ANA& BEX NEMOJTE ME UBIT!!

by Mare

Komentari (58) | print | #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.