POVIJEST
Ime su dobili po eskimskom plemenu MAHLEMUT. Živjeli su na Aljaski, na ogromnom podrucju Kotzbue Sound -- među rijekama Kobuk i Noatak.
Mahlemiuti su bili zbog svoje hrabrosti i ribičkih spretnosti bili vrlo poštovan narod.Prema svojimi psima su se ponasali najbolje od ostalih plemena.Njihovi psi su bili veči i jači od ostalih sjevernih pasa.Lovili su polarne medvjede i ostale zivotinje za hranu. Zato su izuzetno močni psi, koji su se prilagodili na iznimno niske temperature.Postupali su jako dobro s njima i razvijali ih u močne i inteligentne životinje.Uzgajali su samo najjaču štenad.Zbog pomanjkanja hrane nisu ih pretjerano razmnožavali.Koristen je za vuču jako velikih tereta preko velikih udaljenosti,pri lovu na sjevernog medvjeda i vuka te za za zaštitu.
Kasnije,od godine 1888,malamut je korišten za pri osvajanju sjevernog pola(Frederik Cook in Robert Elwin Peary).S njima je i 14.prosinca 1911. južni pol osvojio Roald Amundsen.Gotovo istodobno je to pokušao i Robert Falcon Scott s konjima, koji su zbog zime i snijega poginuli, a nije se niti Scott vratio.
Kada je zapocela zlatna groznica,oko godine 1896,zapocela je i potreba za vucnim psima.Najcjenjeniji je bio,naravno,aljaski malamut. Psi su im bili jako potrebni i bili od neprocjenjive vrijednosti. Bez njih nebi mogli putovati niti loviti.Tada su se počeli pariti i s ostalim pasminama te su ta križanja razlog današnjim razlikama.
Godine 1947 su se u Americi pojavili ogromni, 70 kg teški malamuti, koji su ustvari bili napol bernardinci,napol newfoundleri. Novi priseljenci na Aljaski su križanjem malamuta i bernardinca željeli dobiti psa, koji bi vukao i teže tovare. Tako su dobili ogromne malamute, koji su bili vrlo močni,ali na veliku žalost tih ljudi se je pri tom pojavio novi, a i velik problem - sva dodatna težina, koju su ti velikani lako vukli, je morala biti njihova hrana. Eskimi su malamute cijenili također jer su ti psi trebali upoa manje hrane nego drugi psi njihove veličine.
Prvi zapis o aljaškom malamutu nalazimo u časopisu the Private Journal of Captain G.F. Lyon iz godine1824.
U knjizi, koja je izašla godine1899. s naslovom The Klondike Stampede , autor je Tappan Adney dobro opisao crte psa i zaprege.
|
