Danas cijeli dan sjedim za kompom i biram sa koljegicom iz marketinga modele za ljetnu kampanju. I užasno se nerviram. Iz dva razloga. Prvi je dosta površan. Drugi nije.
1. Ne mogu nikako naći ono kaj hoću. Zabrijala sam si neku fiks ideju u glavi i naravno da ne mogu naći modela kakvog želim.
2. Gledam more fotki. Čudo cijelo. I gledam neke curke i dečke i mislim si na nekim fotkama kak to da ovo nije pedofilija. Ima ih tako mladih. A da ne prićam o modelima za dječje kataloge, kampanje i sl. Ima fotki djece koju ne pedofilskima čina samo činjenica da se nalaze na siteovima renomiranih modnih agencija, bilo kod nas ili u svijeu. I to što su korištenje tih fotki odobrili neki tamo roditelji ili skrbici. Da se ta ista fotka nalazi na site-u nekog na koga se sumnja da je pedofil taj bi tri puta već zbog njih u zatvoru završio.
A koja je razlika? Po meni je skoro pa i nema. Tko je taj koji je odredio što je to moralno a što nije. Slika pougolog maloljetnog djeteta na jumbo plakatu usred grada je moralna. A slika polugolog djeteta koje izgleda kao da je maloljetno na nekom opskurno siteu nije. Ili još gore, ta ista slika sa jumbo plakata nije moralna ako se nalazi na neko „devijantnom“ porno site-u.
Što je to točno nemoralno? Djeca mlađa od XY godina, namjerno pišem XY jer i tu moralnu granicu određuje sredina u kojoj to djete živi, nisu sposobna samo odlučivati o nekim stavrima pa tako nisu ni spremna odlučivati o ovakvim stvarima kao što nisu spremna odlučivati o tome tko će biti predsjednik ili da li smiju stupiti u spolne odnose općenito. Sve to u isti koš trpamo. O.K. ali zato su roditelji neke djece sposobni odlučiti da se njihove polugole slike smiju pojavljivati na reklamama. U nekim zemljama djeci nedajemo pravo glasa ali su zato ti ist roditelji odlučili da su djeca spremna rađati djecu. Neki je vrlo moralan čovjek odlučio da dva sedamnaestogodišnjaka mogu imati odnose bez pravnih posljedica ali ne daj bože da jedan od njih ima devetnaest. Velika je razlika. Ali roditelja djeteta koje se pojavljuje na reklamnim kampanjama za Calvina Kleina nije nitko pitao zašto dozvoljava da se njegovo maloljetno dijete u vrlo sugestivnim i seksualno nabijenim reklamama pojavljuje po svim časopisima od Elle-a do Playboy-a. Ali ako to isto dijete neki bolesni striček pogleda ispred škole, ode on odmah na električnu stolicu. Ako je pitati te iste vrlo moralne ljude.
It's an ugly world we've helped to create...
1. Ne mogu nikako naći ono kaj hoću. Zabrijala sam si neku fiks ideju u glavi i naravno da ne mogu naći modela kakvog želim.
2. Gledam more fotki. Čudo cijelo. I gledam neke curke i dečke i mislim si na nekim fotkama kak to da ovo nije pedofilija. Ima ih tako mladih. A da ne prićam o modelima za dječje kataloge, kampanje i sl. Ima fotki djece koju ne pedofilskima čina samo činjenica da se nalaze na siteovima renomiranih modnih agencija, bilo kod nas ili u svijeu. I to što su korištenje tih fotki odobrili neki tamo roditelji ili skrbici. Da se ta ista fotka nalazi na site-u nekog na koga se sumnja da je pedofil taj bi tri puta već zbog njih u zatvoru završio.
A koja je razlika? Po meni je skoro pa i nema. Tko je taj koji je odredio što je to moralno a što nije. Slika pougolog maloljetnog djeteta na jumbo plakatu usred grada je moralna. A slika polugolog djeteta koje izgleda kao da je maloljetno na nekom opskurno siteu nije. Ili još gore, ta ista slika sa jumbo plakata nije moralna ako se nalazi na neko „devijantnom“ porno site-u.
Što je to točno nemoralno? Djeca mlađa od XY godina, namjerno pišem XY jer i tu moralnu granicu određuje sredina u kojoj to djete živi, nisu sposobna samo odlučivati o nekim stavrima pa tako nisu ni spremna odlučivati o ovakvim stvarima kao što nisu spremna odlučivati o tome tko će biti predsjednik ili da li smiju stupiti u spolne odnose općenito. Sve to u isti koš trpamo. O.K. ali zato su roditelji neke djece sposobni odlučiti da se njihove polugole slike smiju pojavljivati na reklamama. U nekim zemljama djeci nedajemo pravo glasa ali su zato ti ist roditelji odlučili da su djeca spremna rađati djecu. Neki je vrlo moralan čovjek odlučio da dva sedamnaestogodišnjaka mogu imati odnose bez pravnih posljedica ali ne daj bože da jedan od njih ima devetnaest. Velika je razlika. Ali roditelja djeteta koje se pojavljuje na reklamnim kampanjama za Calvina Kleina nije nitko pitao zašto dozvoljava da se njegovo maloljetno dijete u vrlo sugestivnim i seksualno nabijenim reklamama pojavljuje po svim časopisima od Elle-a do Playboy-a. Ali ako to isto dijete neki bolesni striček pogleda ispred škole, ode on odmah na električnu stolicu. Ako je pitati te iste vrlo moralne ljude.
It's an ugly world we've helped to create...
Time
Blagdanska depra uhavti na kraju krajeva i ovakve zaklete ne blagdanske osobe kao što sam ja. Ne znam kaj sam očekvala kada mi konzumerizam Božića i usiljenost NG apriori idu na jetra, ali znam kaj sam dobila.
3 kile
Time is cruel. Ove bum godine navršila onih magičnih 33. Ne, nije 30 magična nego kad napuniš 30 to naglo postane 33ća. Onda valjda to pomakneš na 35 pa tako onda dve do 85 kad ti postane svejedno i samo čekaš da umreš. No dakle, bum tih 33 napunila. Ne brinu me godine, kao što vidite priznajem ih javno, zato kaj ih ne osjećam. Al jebo ih pas, poćela sam ih vidjeti!!! Mjesec dana nisam prismrdila teretani, malo papice, tri kile i kajenajgore, tri neka šlaufa i dva jastuka na mom telu! EEEEEEEEEEEEK. Ogavno.
Još je gore to kaj znam da bu mi trebalo minimalno 6 mjeseci truda da ih se riješim. Prije 5 godina taj bi problem uklonila za 3 mjeseca maksimalno. Prije 10 godina ne bi ga ni imala. Za 20 godina taj ću problem ukloniti jednim posjetom kirurgu! So maybe time is not so cruel!
Ljubim vas ja dok jedem knedle od marelica i evo sutra ću u teretanu!
Pravi sam karakter.
P.S. Sutra sam oko 17 u Booksi na kavi. Anybody feel like joining me?
3 kile
Time is cruel. Ove bum godine navršila onih magičnih 33. Ne, nije 30 magična nego kad napuniš 30 to naglo postane 33ća. Onda valjda to pomakneš na 35 pa tako onda dve do 85 kad ti postane svejedno i samo čekaš da umreš. No dakle, bum tih 33 napunila. Ne brinu me godine, kao što vidite priznajem ih javno, zato kaj ih ne osjećam. Al jebo ih pas, poćela sam ih vidjeti!!! Mjesec dana nisam prismrdila teretani, malo papice, tri kile i kajenajgore, tri neka šlaufa i dva jastuka na mom telu! EEEEEEEEEEEEK. Ogavno.
Još je gore to kaj znam da bu mi trebalo minimalno 6 mjeseci truda da ih se riješim. Prije 5 godina taj bi problem uklonila za 3 mjeseca maksimalno. Prije 10 godina ne bi ga ni imala. Za 20 godina taj ću problem ukloniti jednim posjetom kirurgu! So maybe time is not so cruel!
Ljubim vas ja dok jedem knedle od marelica i evo sutra ću u teretanu!
Pravi sam karakter.P.S. Sutra sam oko 17 u Booksi na kavi. Anybody feel like joining me?
super me nasmijala jedna kolegica iz odjela danas. da ne citiram cijeli mail radi se o njenom prijedlogu da se ukinu rođendanska slavlja unutar odjela. naš odjel ima neki 35 ljudi pa kada tome pridodaš još oih 10 najmilijih iz firme pa onda još onih 10 drugih koji te stalno zovu pa moraš i njih rođendansko slavlje forme radi naravno da se pretvori u nešto veće od bilo kojeg tuluma koji si je čovjek ikada u životu organizirao samm, osnovna škola, ili bilo koji od onih koje ti je organizirao roditelj, vrtićko doba.
i tako jedna "tradicija" postane većini ljudi stres i trauma. pozdravljam njenu inicijativu, što naravno ne ogu baš njoj reći jer sam šef pa se neću petljati, ali možda doluta do mog bloga.
smiješno je kako te takve neke stvari koje bi čovjeka trebale veseliti sputavaju u životu i kako ljudi pristaju na kompromise tamo gdje nikada ne bi trebali. ma ne bi trebali nikako pristajati na kompromise. glupavo je organizirti rođendansko slavlje zato jer se "mora" svadbu onakvu kakvu mislite da očekuju ljudi. najgore je kaj onda to ne budu ljudi koji su na samoj svadbi nego kaj se svadba organizira jer se to tak mora i kaj bu reklo selo? na kraju ispaštaju i mladenci, i oni koji su na svadbi a selu i ovako ne možeš udovoljiti jer selo će te uvijek ogovarati.
tak je i sa tim rođendanima. nitko ih ne organizira jer im je to super nego zato "jer kaj budu rekli kolege?!" a kolege udri druže po svemu. ako nisu domaći kolaći onda će te tračati zato kaj nisu, ako su procijenili da je vrijednost kupljenog poklona pre velika onda će gunđati da se baš i moglo više od 20 deka parizera kupiti. neki će pak inicijativu da se prestane sa pretjerivanjem ocijeniti sa škrtošću. ne moram vam reći da je jedan od prvih komentara na spomenuti mail kolegice bio " to znaći da se bliži tvoj ili...." zato dragi moji podržavam inicijativu ukidanja proslava rođendana unutar odjela, svadbi i ostalih slavlja koja se organiziraju zbog drugih. znaći manje više svega.
i tako jedna "tradicija" postane većini ljudi stres i trauma. pozdravljam njenu inicijativu, što naravno ne ogu baš njoj reći jer sam šef pa se neću petljati, ali možda doluta do mog bloga.
smiješno je kako te takve neke stvari koje bi čovjeka trebale veseliti sputavaju u životu i kako ljudi pristaju na kompromise tamo gdje nikada ne bi trebali. ma ne bi trebali nikako pristajati na kompromise. glupavo je organizirti rođendansko slavlje zato jer se "mora" svadbu onakvu kakvu mislite da očekuju ljudi. najgore je kaj onda to ne budu ljudi koji su na samoj svadbi nego kaj se svadba organizira jer se to tak mora i kaj bu reklo selo? na kraju ispaštaju i mladenci, i oni koji su na svadbi a selu i ovako ne možeš udovoljiti jer selo će te uvijek ogovarati.
tak je i sa tim rođendanima. nitko ih ne organizira jer im je to super nego zato "jer kaj budu rekli kolege?!" a kolege udri druže po svemu. ako nisu domaći kolaći onda će te tračati zato kaj nisu, ako su procijenili da je vrijednost kupljenog poklona pre velika onda će gunđati da se baš i moglo više od 20 deka parizera kupiti. neki će pak inicijativu da se prestane sa pretjerivanjem ocijeniti sa škrtošću. ne moram vam reći da je jedan od prvih komentara na spomenuti mail kolegice bio " to znaći da se bliži tvoj ili...." zato dragi moji podržavam inicijativu ukidanja proslava rođendana unutar odjela, svadbi i ostalih slavlja koja se organiziraju zbog drugih. znaći manje više svega.
