ne znam ni kako bi nazvala ovo
ne znam kada točno, da znam polinkala bi vas na taj datum, pisala sam o tome kako tu u HK postoji upozorenje za sve. od tajfuna, do požara, od malo jače kiše do zabranje pljuvanja po cesti. na TeVeju se sve to isto tako reklamira putem raznih reklamnih spotova. kada malo bolje razmislim, na HK nacionalnoj televiziji, ali i na onim komercijalnim, najčešće se vrte neki spotovi upozorenja (požar, malarija, dobro kuhajte hranu itd). vrlo je malo baš pravih reklama a i te su najčešće za dijamante, pokoje sredstvo za pranje veša i dosta reklama za nokiju. međutim reklama koju sam jucher vijdela na tv apsolutni je pobjednik u sivm kategorijama, od reklamiranja do beskorisnog iskorištavanja medijskog prostora. "spot" izgleda od prilike ovako:
široki kadar, dnevni boravak, "tata" čita novine, "djete" crta, u lijevom uglu pogled u radnu sobu "baka" za mašinom nekaj šiva.
zoom in u malu, zadimljenu, uparenu kuhinju. "mama" sva znojna, u nećemu što nalikuje kuti i sa krpom na glavi (mislim da bi trebala biti marama) kuha. puše, uzdiše. vrti očima. ispred nje je ogroman lonac u kojem pliva neko povrće.
mama proviruje kroz vrata male kuhinje i moli djete da joj pomogne nešto napraviti, recimo da moli da skupi veš i stavi ga na pranje.
- ne mogu mama, vidiš da crtam! - odgovara dijete.
kamera šeće od člana do člana koji svaki izmišljava razlog zašto on ne može to nešto napraviti. s obzirom da se radi o tipičnoj kineskoj obitelji u istoj kući žive mama, tata, baka, djed, djeca i još neki neidentificirani članovi. mama sve "tužnija i tužnija". krpa joj se sva od tuge naherila na glavi.
u jednom trenutku "baka" namigne "tati" i kaže "mami" (o.k. nisam sigurna ali čini mi se da ide ovako) - pa nije majčin dan pa da ti pomažemo.
mama u šoku, tužna (krpa joj skoro pala sa glav)
vesela se obitelj počinje se smijati, kao šalili su se. namiguju jedni drugima
- ali je zato prvi april! pa naravno da ćemo ti pomoći - kažu u glas
i svi sretno krenu mami, koja se odjednom proljepšala, pomagati u kućanskim poslovima
autor reklame: neki counsel za obitelj, državna institucija slična recimo našim ministarstvima i njihovim povjerenstvima.
kaj nije divno? nedavno sam pisala o situaciji u školama i o odgoju djece općenito. što točno poručuje ova reklama. koja je potreba za istom? zar su stvari u obiteljima otišle tako daleko da se, loš, edukativni TV spot mora emitirati u prime time na nacionalnoj televiziji? zašto je netko uopće odlučio to staviti na televiziju? zašto baš mama jadna u kuhinji uparenoj stoji? zašto mami i tati nije nitko objasnio davo prije da oni moraju djecu naučiti osnovnim obiteljskim i društvenim vrijednostima? zar je potrebna televizija da bi u djecu ugradila osnovni odgoj i pravila ponašanja? tko je i kada odlučio tu odgovornost skinuti sa roditelja? očigledno da je netko shvatio da je došlo vrijeme u svoje ruke! ako djeca o nasilju, rizičnom ponašanju i slično uče od svojih super heroja i idola i ikona novog doba sa TV onda je stvarno izgleda došlo vrijeme da se bon ton, odgoj, edukacija i slični presele na TV. i to kao reklamni spotovi. tako da gledanost padne. jer svi koji imaju imalo veze sa medijima znaju da gledanost naglo pada čim krene neki EPP.
ili je hong kong "samo" stvarno jedan tako sjeban grad? u kojem se ljudi moraju osloniti na strance i televiziju da im odgajaju djecu? ili nam je to svima budućnost. ajde nek me sad neko pita zakaj mislim da je bolje ne imati djecu. pa vidite na što ih osuđujem ako ih rodim!
široki kadar, dnevni boravak, "tata" čita novine, "djete" crta, u lijevom uglu pogled u radnu sobu "baka" za mašinom nekaj šiva.
zoom in u malu, zadimljenu, uparenu kuhinju. "mama" sva znojna, u nećemu što nalikuje kuti i sa krpom na glavi (mislim da bi trebala biti marama) kuha. puše, uzdiše. vrti očima. ispred nje je ogroman lonac u kojem pliva neko povrće.
mama proviruje kroz vrata male kuhinje i moli djete da joj pomogne nešto napraviti, recimo da moli da skupi veš i stavi ga na pranje.
- ne mogu mama, vidiš da crtam! - odgovara dijete.
kamera šeće od člana do člana koji svaki izmišljava razlog zašto on ne može to nešto napraviti. s obzirom da se radi o tipičnoj kineskoj obitelji u istoj kući žive mama, tata, baka, djed, djeca i još neki neidentificirani članovi. mama sve "tužnija i tužnija". krpa joj se sva od tuge naherila na glavi.
u jednom trenutku "baka" namigne "tati" i kaže "mami" (o.k. nisam sigurna ali čini mi se da ide ovako) - pa nije majčin dan pa da ti pomažemo.
mama u šoku, tužna (krpa joj skoro pala sa glav)
vesela se obitelj počinje se smijati, kao šalili su se. namiguju jedni drugima
- ali je zato prvi april! pa naravno da ćemo ti pomoći - kažu u glas
i svi sretno krenu mami, koja se odjednom proljepšala, pomagati u kućanskim poslovima
autor reklame: neki counsel za obitelj, državna institucija slična recimo našim ministarstvima i njihovim povjerenstvima.
kaj nije divno? nedavno sam pisala o situaciji u školama i o odgoju djece općenito. što točno poručuje ova reklama. koja je potreba za istom? zar su stvari u obiteljima otišle tako daleko da se, loš, edukativni TV spot mora emitirati u prime time na nacionalnoj televiziji? zašto je netko uopće odlučio to staviti na televiziju? zašto baš mama jadna u kuhinji uparenoj stoji? zašto mami i tati nije nitko objasnio davo prije da oni moraju djecu naučiti osnovnim obiteljskim i društvenim vrijednostima? zar je potrebna televizija da bi u djecu ugradila osnovni odgoj i pravila ponašanja? tko je i kada odlučio tu odgovornost skinuti sa roditelja? očigledno da je netko shvatio da je došlo vrijeme u svoje ruke! ako djeca o nasilju, rizičnom ponašanju i slično uče od svojih super heroja i idola i ikona novog doba sa TV onda je stvarno izgleda došlo vrijeme da se bon ton, odgoj, edukacija i slični presele na TV. i to kao reklamni spotovi. tako da gledanost padne. jer svi koji imaju imalo veze sa medijima znaju da gledanost naglo pada čim krene neki EPP.
ili je hong kong "samo" stvarno jedan tako sjeban grad? u kojem se ljudi moraju osloniti na strance i televiziju da im odgajaju djecu? ili nam je to svima budućnost. ajde nek me sad neko pita zakaj mislim da je bolje ne imati djecu. pa vidite na što ih osuđujem ako ih rodim!


