mala mujer
Trenutno bez naslova
23.11.2005., srijeda
nekakva sam sva...melankolichna. to je stanje duha i tela koje nije bash uobichajeno za mene. pa sam malo na chudu. na sto chuda. moram se hitno izvaditi iz tog stanja. samo se nekako vrtim u krug. pristajem na kompromise u zhivotu a nisam nikada. i svaki dan si kazhem, mala, morash to srediti. i odluchna sam. do trenutka izvrshenja. onda se povuchem. pa se opet vrtim u krug. sada sam negdje na sredini. imam potrebu izachi iz kruga. pa ako nishta drugo neka se krug vrti oko mene...
- 14:44 - Reci (8) - Ispiši - # -
15.11.2005., utorak

u zadnje vrijeme chachkam neshto po kompu i cedejima pa svako toliko naletim na slike iz kine, hk, indije, tajlanda...i da vam nekako priznam, uzhasno mi nedostaje to! kako bi se sada vratila na kineski zid! a tek u mir i tishinu zabranjenog grada.
zheljela bih opet uchi u onaj kvart u bangkoku koji sam sigurna da vihse nechu nikada nachi. prepun mali duchana nalik antikvarijatima, malm restoranchicha, djece koja te vuku za rukav i pokazuju ti neshto.
htjela bi proshetati trzhnicom, koja vishe slichi na buvljak, u saigonu...jesti sva ona chuda koja ne bi smjela, u malim kioscima uz rub preprljave ceste!
tek sam sada shvatila koliko mi to nedostaje. chovjek valjda nikada nije zadovoljan sa onim shto ima. kolikgo god mislila da se krechem u pravom smjeru, uvijek kada se zaustavim shvatim da zhelim dalje i josh. koliko god bila zadovoljna samom sobom uvijek me neki vrag (koji chuchi negdje) tjera da mijenjam stvari oko sebe. i nikako da se umorim. od istazhivanja. jedina je razlika u tome shto sam u tih nekih zadnjih dvije tri godine cijeli svijet i promjene u njemu i promjene koje je svijet radio u mom zhivotu gledala nekim "zrelijim" ochima. u prvo su me vrijeme te ochi smetale. nisu bile moje. ali s vremenom sam prihvatila tu perspektivu. boje su nekako umjerenije. tonovi se stapaju, nema ostrih rubova. vlada neki mir.
jedini catch kada sam napokon upoznala tu sebe i pomirila se sa njom, primjetih da postajem kritichnija i zahtjevnija prema svijetu oko sebe. i prema sebi. ne dopushtam si vishe propuste koje sam radila prije. nemam vremena za njih (o.k. mozhda to ima veze sa fizichkim godinama mojim...), nemam vremena jer toliko stvari josh moram napraviti. ali sada napokon znam koje su. i ne moram lutati bez cilja. osim u bangkoku u potrazi za onom malom ulichicom...jer sam nashla sebe. a to je nekako u zhivotu ipak najvazhnije.
- 16:41 - Reci (12) - Ispiši - # -
11.11.2005., petak
nedavno sam konstatirala da sam postala uzhansno povrshna u zhivotu. pisala sam o tome chak, tko je prochitao taj post ne mora dalje. totalno sam se ufurala u povrshnost. no time do do anything deeper. nije chak ni loshe to, ovak povrshno gledano! he he he.

sva srecha pa se tu i tamo nadje neka osoba, ili vishe njih, koji odluche pogrebati po povrshini (pogrebi i pomirishi, mmmmmm kak fino) i vide da to bash nije tako strashno kako izgleda. ima nekih tragova dubine i promishljenosti. u stvari je to vrlo glupo od mene. i povrshno. znam. ali kaj ja mogu. sebichna sam i ne da mi se troshiti svoje dragocjeno vrijeme na neke jednako tako povrshne (ali stvarno), egoistichne i kojekakve ljude. instinkti me za sada dobro sluzhe kao shto sam nedavno konstatirala a i life is more simple when you act like you don't think about it. ali ipak sam se zamislila. i odluchila ne vishe biti povrshna.

zato sam doshla do zakljuchka, povrshnog naravno, da je vrijeme da promijenim identitet. kao prvi korak u tome promijeniti chu boju kose. ipak sam ja samo jedno zhemsko. i kad prestanem biti plava, mozhda nestane i povrshnosti. what do you think?

jooooj pa ja sam ipak dosljedna! dosljedno sam povrshna! sve pet.
- 10:40 - Reci (5) - Ispiši - # -
08.11.2005., utorak
ne idem doma danas. nikako. ostati chu na poslu. danas je trki dey.

moj dragi. MR BIG kako ga zovu moje curke iz mog odjela jede jaaaaako puno. pa tako jede i jaaaaako puno mesa. a kako on jaaaaaako pazi kaj jede onda jede u pravilu dosta puretine. e pa danas je dan kada on meni doma donese preko nekoliko kila te iste puretine koju ja onda moram popakirati po vrechicama raznim i staviti u zamrzavanje.

ja ne volim puretinu jer mi ima neki bljakasti miris, pa onda mozhete misliti kako ja mrrrrzim ovaj posao! ah shto sve chinimo za ljubaf!
- 16:32 - Reci (8) - Ispiši - # -
02.11.2005., srijeda
možda ali samo možda, sam našla the perfect stanich. bez vashe pomochi pa sam uuuuuuzhasno razocharana u vas. osim nekih koji imaju sasvim o.k. izgovor. chudo jedno kako malo ljudi zheli:
- pomochi blogeru u nevolji koji vas ne trazhi pare
- stechi prijateljicu for life
- ichi na kavu sa sisatom plavushom
- zaraditi pare

full report sutra. stan je sladak, malo pre velik za ono kaj sam ja htjela, ali o.k. malo mi tak, tak lokacija ali mozhda ipak prevlada relativno razumna cijena...

until tumorou.
- 17:19 - Reci (8) - Ispiši - # -