hodam ja tako svijetom i susrechem se sa svakakvim ljudima. visokim, niskim, žutim, zelenim, crnim, bijelim, pametnim, tupavim, lijepim, josh ljepshim, grdim, inteligentnim, starim, mladim, ovakvim, onakvim. raznim. i uvijek vjeshto izbjegavam one koji mi ne pashu. nakak ih nashnjofam i maknem se prije nego shto mi ostave traga na zhivotu.
da li sam zbog toga povrshna? zato kaj ljudima nedam shansu? nekim. zato kaj mislim da mi neche pasati pa ih ni ne pustim da probaju?