pa eto koje sam je sreche. ne samo da su hrevati bili u HK nego jednog od chlanova tajland bloga poznivam! pa koja je to faking nepravda?!?!?! i ne samo to nego smo se i chuli i josh sam ih upuchivala u tajne shoppinga (zna mujerica, probala) i nochnog zhivota (nashla se faking usidjelica da im objasnjava)...stvarno imam lude sreche.
ja sam u guangzhou, shto sam bogu skrivila. i to eto vech 5 dan. to je onaj grad o kojem sam pisala, od betona i stakla i tu i tamo koje drvo. ali, on the bright side, naishla sam na brdo solidnih chak shtovishe dobrih restorana, kineskih, ali ribljih. skroz dobro ako se chovjek ne sjeti onih barushtina gdje te ribetine uzgajaju.
i bila sam ekoloshki osvjestena pa nisam jela ribu od peraje morskog psa (a i da nisam bila ekoloshki osvjestena ne bi jer je zastrashujuche ljigava), ali sam zato bila grozomorno znatizheljna i jela sam to neshto (mislim da je juha) od ptichijeg gnjezda. samim time shto ne znam shto je jasno vam je i kakve je konzistencije, malo je jaaaako ljigavo, a okus...bolje ne bi.
ali chak sam i neke prijatelje uspjela na vecheru odvesti i naruchiti pravu kinesku vecheru kak se spada. nash chetvero, 6 jela, sve svi jedu iz istog tanjura. srecha moja pa su oni prvi puta u kini pa sam bila brzha sa shtapichima! eto bar neshto!
tumorou se vracham u civilizaciju, normalni veceji, kad se tushiram nechu morati paziti da mi voda ne udje u usta i nechu morati prati zube sa vodom iz boce! chak ni chinjenica da je tu ogromni internacionalni sajam i da po cesti oko hotela i u restoranima trenutno ima vishe zapadnjaka nego kineza ne mozhe nadomjestiti ipak normalne uvjete zhivota u hk. kuzhish ti shta mene veseli. vece koji nije chuchavac i u kojem se normalno pushta voda!