Amidala...
utorak, 14.12.2004.
Vikendi...
|
Petak je moj dan. Kako kaže pjesma. E pa i subota je. Samo ako je dobro. Razvila sam jednu jako lošu naviku. Za neke je to dobra navika, ali iskreno ja mislim da je loša. Idem van svaki vikend po isprikom da će se ,možda nešto dobro desit vani. A kad se nešto dobro preko vikenda dešava vani? Gotovo nikad. Pogotovo u malom gradu gdje svi sve znaju. Tako da su, meni osobno dobri vikendi postali rijetkost. Većina vikenda se sastoji od druženja sa istim ljudima, koji su mi doduše veoma dragi, koji svaki vikend razglabaju o istome i izlaze na ista mjesta. A i ja izlazim na ta ista mjesta, jer stvarno nemam nigdje drugdije za izaći. Tako da je svaka promjena u već ustaljenoj shemi mog vikenda dobrodošla. To se recimo na neki način desilo ovaj vikend. Upoznala sam (službeno da se razumjemo) neke ljude koje inače znam iz viđenja. I koji su me, svaki na svoj način, oduševili. Jer sam shvatila (dobro to sam još od prije znala) da je bolje sudit o nekoj osobi ako i popričaš koji put sa tom osobom i pokušaš je upoznat. Desilo mi se da sam napokon dobila prosvljetljenje na neki način i odgovor na pitanje "Dobro što je tim muškarcima zašto mi ne prilaze?" i shvatila sam da odgovor leži u tome da ja kad izađem obično sam okružena sa najmanje petero muškarca (kunem se samo su mi frendovi) i naravno ostali muškarci su si to automatski protumačili kao "Ah ona sigurno ima dečka a ostalo su frendovi od tipa". I tako kad sam to lijepo protumačila tipu, na kraju smo i zabrijali. :)... Tako da mi je to bio jedan od najpoučnijih vikenda. Zato sad ako slučajno se desi da ugledam kojeg zanimljivog tipa lijepo ću se odvojit od te grupice koja me okružuje i krenut u napad (cerek). Ili izać, za malu promjenu, samo sa curama. I pritom se dobro zabavit. Pokušat ću uz sve to i manje pit jer alkohol je štetan. A ja stvarno ne želim ludima to tupit po glavi ipak i oni znaju posljedice kao što su npr. Blackout-ovi, nekontrolirano smijanje ili divljanje po plesnom podiju. Ah kad ce taj petak... Pusa :) |
- 16:27 - A na to ti kažeš... (5) - Isprintaj i spali - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tko sam ja?
Obična cura iz susjedstva za kojom se muškarci na ulici ne okraću jer je smatraju curom nevrijednom pažnje :). Ona za koju frendovi smatraju da si nije sposobna pronać tipa, koja studira i svoju budućnost ne može ni vidjet a kamo li zamislit. A sad malo ozbiljnosti... Željela bi tipa a ne bilo koga, željela bi studirat umjetnost, biti ozbiljna cura, i sretna. I možda pomalo drukčija od drugih, rješit se većine strahova koji me koče u životu, i naravno ostat oped ona svoja, obična cura s malo sreće u životu i ljubavi koja je odvažna, pametna i lijepa.
Osmijeh
Osmijeh ne stoji ništa, a dijeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga koji ga daje. Bljesne poput munje i sijećanje nam može trajati zauvjek. Nitko nije toliko bogat, niti toliko siromašan da bi ga sebi mogao uskratiti i svatko njime dobiva. On je odmor umornom, putokaz izgubljenom, sunčeva zraka žalosnom i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Njega ne možemo iznajmiti, kupiti, posuditi ili ukrasti. Jer vrijedi zapravo samo kad se poklanja... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||